Najunutarnjije je tišina koja sebe gleda i

sve prozire. Tišina je istinski život.

Stoga budi tih. Tišina je svemudra riječ,

zakon svemira. On se objavljuje kao tišina u

tišini. On gleda sebe u tišini kao tišina.

Sve je zakon koji je uzvišena, beskonačna

tišina koja govori samu sebe, Ja Jesam.

Tišina je zakon i mudrost Božja. Tko je

mudar, tih je, jer zna sve budući da sve

prozire i prožima.

 

Apsolutno je tišina, red je hrama koji si

ti, čisti.

Ako znaš tko si, i ako znaš da je svijest od

Ja Jesam život, tada ti živiš i nećeš biti ni

protiv čega. Ti također ne probijaš ništa jer

prozireš i prožimaš sve ono što je za svjetovni

pogled gustoća, prepreka i smetnja.

Tko djeluje po danu, vidi uglove i rubove

i neće zapeti za njih, jer koristi svjetlo dana.

Isto vrijedi za vječno svjetlo.Tko hoda u

svjetlu, ništa mu se ne može dogoditi. Jer

tko se drži zakona Duha Božjeg, za njega će

uvijek sijati svjetlo ljubavi, bilo da je on

duša ili čovjek.

Nemirni, bučni, u kome osjećaji i misli

huče i buče, je onaj koji traži, koji vidi samo

površinu istine - predmete, događaje i riječi

- i tamo traži rješenje. Time on sam sebi

zadaje zagonetku, jer želi spoznaju

odgonetnuti i dohvatiti.

 

Tko nije mudar, nije ni blag, dakle tih, jer

on tako dugo želi dok ne nađe samoga sebe

u prauzroku, u tišini - to što on jest, sopstvo,

mudrost i ljepota iz Boga, sveznajući

zakon, Bog, mudrost koja je ujedno i istina.

Tvoj bližnji je tebi, čistome, isto toliko

blizak, jedan koliko i drugi, jer tebi nitko ne

može biti dalek i tuđ, budući da je Bog u

tebi i ti si u Bogu, i da su tvoji bližnji u tebi

i vi ste u Bogu. To je jedinstvo. Jedan je u

drugome i oboje se prožimaju međusobno

prožimajući sve - i svi oboje. To je svemir i

zakon ljubavi i jedinstva.

Kad bi ti jedan bio bliži od drugoga, tad

bi ti motrio naprijed, natrag, desno, lijevo,

gore i dolje da bi ga vidio, jer ga ne gledaš u

sebi.