Godine 1897. u njemačko teozofsko društvo uključuje se dr. Rudolf Steiner (1861-1925), doktor filozofije (specijalizirao je prirodoslovlje), rođen u Hrvatskoj, u Donjem Kraljevcu, koji postaje knjižničar teozofske biblioteke u Berlinu. Pokazivao je posebnu sklonost prema Goetheu, zbog njegove sklonosti okultizmu i mistici, te zbog navodnih Goetheovih veza s alkemijskim mističnim bratstvom Rosenkreuzeri. Na Steinerov "duhovni" razvoj također je utjecao ovaj tajanstveni red, i to svojom alkemijskom simbologijom i numerologijom.
U kasnije razvijenoj Steinerovoj spiritualnoj znanosti posebno mjesto zauzima Goethe, kao jedan od "tajanstvenih duhovnih vođa čovječanstva". Imao je susrete s teozofskom prvakinjom dr. Annie Besant, koja je nakon H. P. Blavatsky preuzela kormilo teozofskog pokreta. Postaje generalnim sekretarom njemačke teozofske sekcije, da bi potom uslijedile nesuglasice sa službenom teozofskom doktrinom, kao i s vodstvom Internacionalnoga teozofskog društva (ITD), sa sjedištem u Adyaru.
Neposredni povod za raskol zbio se na teozofskom kongresu održanom 1913. godine u Parizu, na kojemu su teozofski lideri Annie Besant i C. Leadbeater proglasili jednoga indijskog dječaka, kasnije mistika i teozofa, sa spiritualnim imenom Krishnamurti, za novu Kristovu inkarnaciju (zbog čega su roditelji djeteta gđu Besant tužili i sud ju je dva puta osudio!), a s čijim se proglasom Steiner nikako nije mogao pomiriti.
Nakon raskola u teozofskom društvu, Steiner je osnovao antropozofiju (anthropos = čovjek; sofia = mudrost; "čovječja mudrost"), koja se javlja kao europeizirani pandan teozofiji. Antropozofija će još više nego teozofija nastojati postati znanstvena religija, a u tu svrhu i danas organizira brojne simpozije, predavanja i sajmove, na kojima spajaju okultno i magijsko s religioznim i znanstvenim. Antropozofija pokušava provesti demitologizaciju teozofije i ulaže znatan napor da svoju disciplinu predstavi kao "egzaktnu znanost o nadčulnom".
Steiner će napustiti teozofsku ovisnost o milosti misterioznih "tibetanskih majstora" (navodnih nadnaravnih bića u ljudskom tijelu, obdarenih tajnim znanjima i sposobnostima) i, ostavši u kontaktu s brojnim "višim bićima", razvojem svijesti putem meditacija, doći će u doticaj s famoznom "Akasha kronikom". (Akasha kronika je neka magična knjižnica koja predstavlja uvid u sva saznanja, a navodno postoji u eteru, kao u petom elementu, u kojoj je sadržano apsolutno znanje o svim stvarima koje su se ikada dogodile, mislile, ili se tek imaju dogoditi). Do te kronike dolazi se putem inicijacija u "mistična istraživanja" — što predstavlja okosnicu antropozofije. Cilj svega je, kao i u teozofiji, pobožanstvenjenje čovjeka!, "Biti kao Bog!". To je davno uspjela podvala (iz doba praskozorja čovječanstva), koju New Age pokušava prodati upakiranu u novu ambalažu i s promijenjenim datumom!
* * *
Steiner je također pripadao i rozenkrojcerskom mističnom bratstvu od 1905. godine, koje je na njemačkom tlu 1902. godine obnovio jedan od lidera tajnoga čarobnjačkog društva O.T.O., po imenu Theodor Reuss. Steinerova antropozofija razvila se u tri pravca:
1. Religijsko-duhovni — koji predstavlja "posebnu verziju kršćanstva, upućenu ‘nadčulnoj stvarnosti’", koja je nastala kao plod Steinerova susreta s otpalim evangeličkim župnikom F. Rittelmeyerom, koji je u Berlinu vodio "Novu crkvu". Konfesija danas broji 20.000 sljedbenika, a ima ih i u Hrvatskoj. Naziv "Zajednica kršćana" uzeli su nakon što je Rittelmeyer 17. rujna 1922. posvetio prve sljedbenike nove vjere u antropozofskom hramu. Članom postaju punoljetne osobe koje to žele, a na obredu sličnom misi umjesto vina koriste mošt.
Treba jasno reći da ova zajednica svoj korijen ima u gnozi, a ne u kršćanstvu, kako se predstavlja. Sustav se zasniva na Steinerovim objavama i na duhovnom treningu, koji jednog antropozofa osposobljava za odnose s bićima u "višim razinama". U svom djelu "Kako se stiču saznanja viših svetova", Steiner kao metode duhovnog nauka (gnozis) navodi tri stupnja: 1) priprema — kojom se razvijaju duhovna osjetila (odn. tzv. "lotosovi cvjetovi" ili "čakre"; 2) prosvjetljenje — koje pali duhovnu svjetlost; 3) posvećenje — koje omogućava općenje s "višim bićima" iz "duhovnog svijeta". Sve to postiže se putem raznih oblika meditacije. "Kad čovjek jednom stekne sposobnost gledanja duhovnim očima, on tada pre ili posle nailazi na gore spomenuta bića, od kojih su neka po rangu viša a neka su i niža od čoveka; to su bića koja nikada ne dolaze u fizičku stvarnost" — misli Steiner.
Ova Steinerova ideja, iako ni po čemu nije nova, nipošto nije bezopasna! Svratimo pozornost na sve veću prisutnost tzv. "učitelja" (čitaj: ubojica duša!) koji vjeruju da kontaktiraju s "anđelima", "duhovnim vodičima", "uzašlim majstorima"… u "astralnim razinama", te tako putem meditacija iniciraju svoje slušatelje (lukavo im ubrizgavajući spiritističke ideje pod krinkom molitve i pobožnosti — ali daleko od crkvenog prostora i od crkvenog autoriteta!).
2. Antropozofska medicina, koja je kasnije ugrađena u sustav alternativne medicine, čije je obilježje holističko gledanje na čovjeka u kozmičkom ambijentu i pojednostavljeni alkemijski postulati, a svoje temelje ima u homeopatskim načelima koje je protežirao Samuel Hahenmann (1775-1843), liječnik iz Beča. "U Hahenmannovoj medicinskoj praksi pronalazimo sažetak drevnije simpatičke magije, koja je počivala na praznovjerju da ‘slično proizvodi slično’." Potvrdu ove Grakaličeve tvrdnje možemo naći i u knjizi "Homeopatija" Davida Andrewsa i Petera Chappella (osnivača i člana Kraljevskog udruženja homeopata u Londonu). Spomenuti autori pišu: "Homeopati vjeruju (dakle, nije riječ o znanosti, nego o vjeri! — apostrofirao J. B.) da u svakom čovjeku postoji inteligentna energija, koja odražava ravnotežu između tijela, duha i osjećaja i koja upravlja sposobnošću za liječenje i održavanje organizma. Ta se energija zove vitalna snaga, pojam koji je zajednički kulturama širom svijeta. U akupunkturi ona se zove 'chi', a u indijskoj kulturi 'prana'. U homeopatskoj praksi za spravljanje lijekova koristi se iscjeljujuća energija živih bića, poput orlova, lavova, delfina i škorpiona, i to pored one koja je već dugo u upotrebi: energija zmija, riba i paukova. Tamo gdje je dostupno, potentizira se i mlijeko životinja; u slučaju orla, korištena je krv na peru koja je slučajno iscurila."
Isti autori od presudne važnosti za učinkovitost ove metode — zanimljivo je uočiti! — ne smatraju samu tvar koja se koristi, nego prije svega njezino razrjeđivanje, popraćeno "žestokim tręšenjem" (!), tzv. "potentiziranjem", bez kojega je ona potpuno bezvrijedna. ("Tręšnja je vrlo bitna, budući da bez nje razblažene tekućine gube svu svoju ljekovitu vrijednost"). A tko može tręsti? "Svatko tko posjeduje pravo znanje i kome je stalo do toga, može potentizirati neku tvar i proizvesti lijek." Vrhunac njihovih razmišljanja je u tvrdnji: "Zbog čega ovaj postupak uspijeva, još uvijek je tajna…"
Slobodni smo iznijeti svoj zaključak: Ograđujući se od davanja bilo kakvih sudova o možebitnoj (ne)učinkovitosti homeopatije, napominjemo da je ona, gledano samo s aspekta razuma i vjere, više od do sada poznatih prirodnih zakona, koji su temelj svake znanosti. Homeopatija se upušta u duhovno područje, te u anatomiju i kozmogoniju građenu na "objavama" koje je primio dr. Steiner, a koje su, iako prikriveno, protivne kršćanskoj objavi. Stoga je ova metoda liječenja — pa makar (možda!) i pokazivala izvjesne rezultate — s kršćanskog gledišta vrlo upitna.
3. Obrazovni sustav, koji svoj najistaknutiji izraz nalazi u "waldorfskim školama", zasnovanim na Steinerovim "objavama", koje su se institucionalizirale i u Hrvatskoj. Steiner je u svom sustavu spojio osnovnu i srednju školu i podijelio je u 12 obrazovnih stupnjeva. (Nedavno je waldorfska škola "Sv. Juraj" na Cvjetnom trgu u Zagrebu organizirala skup na kome je tražila podršku građana da bi i ona dobila financijsku potporu Države.) Steiner je razvio i poseban tečaj "eurythmije", kao neki vid zapadnjačke yoge, ali koji ima meditativni i kultni karakter.
* * *
Antropozofi su u Zagreb stigli početkom 20-ih godina ovoga stoljeća i do danas su (kao i teozofi) iznjedrili velik broj gurua, vidovnjaka, raznih učitelja, raznih organizacija i akcija. Počeci antropozofije padaju između dva rata, a vezani su uz više društvene slojeve, među kojima je i poznata zagrebačka spiritistica barunica Anka Gvozdanović.
Prvi predsjednik antropozofskog društva u Jugoslaviji bio je dr. Stanislav Župić, koji je sa svojom suprugom Klarom rođ. Dajčev (preminula 1984.) dugi niz godina obavljao privatnu liječničku praksu antropozofskog profila na adresi Baruna Trenka 4, gdje se i danas nalazi sjedište Antropozofskog društva. Nakon njihove smrti naslijedili su ih dvojica mlađih liječnika dr. Aleksandar Soltyšik i dr. Ratimir Šimetin. Društvo je upisano u Registar udrugâ Republike Hrvatske 9. ožujka 1998., pod punim nazivom Antropozofsko društvo "Marija Sofija", sa sjedištem u Zagrebu.
Sadašnji predsjednik društva je Radovan Subotić, dopredsjednica Dunja Gojković, a tajnica Senija Grčić. Među djelatnostima društva navode se: "njegovanje znanstvenih, umjetničkih i odgojnih nastojanja antropozofske duhovne znanosti, koju je utemeljio Rudolf Steiner; stvaranje prostora gdje će čovjek susresti čovjeka na općeljudskoj razini i tako primati poticaje za sva područja svog djelovanja; razvijanje suradnje s Goetheanumom (Visokom školom za duhovnu znanost u Dornachu) i drugim ustanovama i udrugama čija se djelatnost temelji na načelima antropozofski orijentirane znanosti…". Mesijanske spekulacije među antropozofima govore da bi se na hrvatskom prostoru uskoro morao pojaviti "novi prorok", Steinerova inkarnacija.
* * *
Nedavno se u hrvatskim katoličkim medijima vodila polemika o mogućnosti sudjelovanja katolikâ u waldorfskom školskom sustavu. Između redaka, među polemičarima moglo se naslutiti da ima i onih "vjernika" koji bi željeli sjediti na dvije stolice: ostati katolici i biti antropozofi. Takav stav, smatramo, plod je neznanja. Steinerova "duhovna znanost" ("objava") nipošto nije manje pogibeljna za dušu od teozofske. A ako su temelji loši, ludo je na njima dizati zdanje. Hoćemo reći, temelj antropozofije su Steinerove "objave", a one su za dušu smrtonosne. Ludo je očekivati da će njihovi derivati uroditi dobrim plodom sve dok se ne presade na drugi temelj. Nitko ne poriče vrijednosti koje nudi waldorfski sustav školstva, ali dokle god on počiva na Steinerovoj "duhovnoj znanosti" — iz kršćanskog kuta gledanja — nije prihvatljiv!
Stoga je razumljivo da iz osude teozofije iz 1919. ne bi trebalo izuzimati ni njezinu kćerku — antropozofiju.
Josip Blažević
bglavac
irida
edin.kecanovic
