25.      AKO PŠENIČNO ZRNO NEPADNE U ZEMLJU

Isus im reče: Došao je čas kada će se proslaviti Sin božiji u čovjećijem obličju. Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno nepadne u  zemlju i  neumre, ostaje samo. Ako umre, rodi velik rod. Tko ljubi svoj život, Izgubit će ga; tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi! Gdje budem ja, bit će ondje i moj sluga. Ako mi tko služi, njega će poštivati Otac. Sad mi je duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam radi ovoga i došao u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje! Tada dođe glas s neba: Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti! Isus im reče dalje: Ja odlazim, vi ćete me tražiti i umrijet ćete u

svome grijehu. Kamo ja idem, vi nemožete doći. Učitelju, željeli bismo da nam učiniš što te zamolimo. Što biste željeli, odgovori im, da vam učinim? Daj nam, oni će mu, da sjednemo jedan tebi s desne, a drugi s lijeve strane u slavi tvojoj! Ne znate, reče im Isus, što ištete. Možete li piti kalež koji ću ja piti? Ili primiti krštenje koje ću ja primiti? Možemo, odgovore mu. Isus reče: Pit ćete kalež koji ću ja piti; primit ćete krštenje koje ću ja primiti. Ali nije u mojoj vlasti da dajem mjesto sa moje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za koje je određeno. Moram primiti  krštenje.  Kako sam tjeskoban dok se to neizvrši. Tada Isus dođe s njima u zaselak koji se zove Getsemani, te im reče: Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se. Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. Tada im reče: Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! Tada se vrati učenicima, nađe ih gdje spavaju te reče Petru: Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednoga sata? Bdijte i molite da nepadnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo. Ponovo se udalji te uze moliti: Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da  ga nepijem, neka bude volja tvoja. Kad se opet vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči. Ostavi ih, udalji se opet te je i treći put molio onim istim riječima. Potom se vrati učenicima pa im reče: Još spavate i počivate?! Evo se približi čas u koji se Sin božiji u čovjećijem obličju predaje u ruke grešnika. Ustanite! Hajdemo! Evo se približi moj izdajnik. A Isus, koji je znao sve što mu se ima dogoditi, stupi naprijed te ih upita: Koga tražite? Isusa Nazarećanina, odgovoriše mu. Ja sam, reče im Isus. I ponovo ih upita: Koga tražite? Isusa  Nazarećanina,  odgovoriše.  Rekoh

vam da sam ja, odvrati im Isus. Dakle, ako mene tražite, pustite ove da odu! Isus mu reče: Juda, poljupcima izdaješ Sina božijega u čovjećijem obličju. A Isus mu reče: Prijatelju, zašto si došao? Tada pristupiše, digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. Isus mu reče: Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu. Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj čas pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma, prema kojima tako mora biti? Na to Isus reče Petru: Stavi mač u korice! Zar da ne pijem kalež koji mi pruži Otac? A onda će svjetini: Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Svaki sam dan sjedio u hramu i učio, ali me niste uhvatili. Ali, ovo se sve dogodi da se ispune proročka Pisma. Tada ga svi njegovi učenici ostave i pobjegnu. Isus mu odgovori: Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek učio u sinagogi i u hramu gdje se skupljaju svi židovi. Ništa nisam rekao tajno. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam ja govorio. Isus mu odvrati: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako sam pravo rekao, zašto me udaraš? Pa mu rekoše: Ako si ti zbilja Mesija, reci nam! Ako vam to reknem — odgovori im — sigurno mi nećete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno mi nećete odgovoriti. Isus je šutio. A veliki mu svećenik reče: Zaklinjem te živim Bogom da nam rekneš jesi li ti Mesija, Sin Božji? Ti kaza — odgovori mu Isus. — Ali ja vama kažem da ćete poslije ovoga vidjeti Sina božijega u čovjećijem oblićju gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim. Dakle: ti si Sin Božji? rekoše svi na to. Vi pravo velite, jesam, odgovori im. Na to se Pilat vrati u dvor, dozva Isusa pa ga upita: Jesi li ti kralj židovski? Kažeš li to sam od sebe, odgovori mu Isus, ili su ti to drugi za me rekli? Zar sam ja Židov? odvrati Pilat. Tvoj narod i glavari svećenički meni su te predali. što si učinio? Isus odgovori: Moje

kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da nebudem predan židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde. Dakle, ti si kralj? reče mu Pilat. Dobro veliš, odgovori mu Isus, ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas. Zato mu Pilat reče: Meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te? Nebi imao nada mnom nikakve vlasti, odgovori mu Isus, kad ti nebi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me tebi predade veći grijeh. Isus se okrenu prema njima te reče: Kćeri jeruzalemske, neplačite nada mnom, nego nad sobom plačite i nad djecom svojom! Jer, evo, dolazi vrijeme kada će se reći: Blago nerotkinjama! Blago utrobama koje nisu rađale i sisama koje nisu dojile! Tada će se dovikivati gorama: Padnite na nas a brežuljcima: Pokrijte nas! Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, što će biti sa suhim. A Isus je molio: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Oni razdijeliše njegove haljine i baciše kocku. Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke! i od tog je časa učenik uze u svoju kuću. Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabakthani, a to znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? Poslije toga Isus, svjestan da je već sve svršeno, reče, da bi se ispunilo Pismo: Žedan sam. Tu bijaše posuda puna octa. Kad Isus uze ocat, reče: Svršeno je! te nakloni glavu i predade duh. Tada Isus viknu jakim glasom: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. To reče i izdahnu. Isus joj rekne: Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? Čovjeće, odgovori mu ona misleći da je vrtlar, ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj. Marijo! reče joj Isus. Učitelju! odgovori ona i okrenu se njemu.  Isus  joj  reče:  Nemoj  me  dulje

držati, jer još nisam uzišao Ocu, nego idi braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu. Najedanput im dođe Isus u susret pa im reče: Zdravo! One pristupiše k njemu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se. Na to im Isus reče: Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti. Toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema sto šezdeset stadija. Razgovarali su među sobom o svim tim događajima. I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima. Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati. I on ih zapita: Kakav je to razgovor što ga među sobom vodite na putu? Oni se zaustaviše, ožalošćeni, te mu jedan od njih imenom Kleofa reče: Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana! što? upita ih. Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, odgovoriše mu,  koji bijaše silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom: kako ga naši glavari svećenički i članovi Velikog vijeća predadoše da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela. Ali, osim svega toga, već jetreći dan kako se to dogodilo. A i neke su nas žene od naših zbunile. Bile su vrlo rano na grobu i nisu našle njegova tijela pa dođoše i rekoše da su im se i anđeli ukazali i rekli da je živ. Neki su od naših otišli na grob te su našli onako kako su rekle žene, ali njega nisu vidjeli. Na to im on reče: 0 ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu? Dok su oni još o tome govorili, sam Isus stade među njih te reče: Mir vama! Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: Zašto' ste zbunjeni? čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i

ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam. Kada to reče,. pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih: Imate li ovdje što za jelo? Pružiše mu komad pečene ribe. Zatim im reče: Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima. Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im reče: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovjedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga. Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo. Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata (kuće) gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: Mir vama! Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Spasitelja. Zatim im ponovo reče: Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im. Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovno unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: Mir vama! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te nebudi više nevjernik, već vjernik! Spasitelju moj i Bog moj!, izjavi Toma. Isus mu reče: Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli. Tada im Isus reče: Djeco, zar nemate malo ribe? Nemamo, odgovoriše mu. Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete! reče im. Baciše je, dakle, i već je nisu mogli izvući zbog mnoštva riba. Na to učenik kojega je Isus osobito ljubio reče Petru:  Spasitelj  je.  Kako  Petar  ču  da  je

spasitelj, navuče na se gornju haljinu, bijaše naime go, te skoči u more. Drugi učenici dođoše lađom, nisu bili daleko od kopna: jedva kojih dvjesta lakata , vukući mrežu s ribama. Kad iziđoše na kopno, opaziše kruh, razgorjelu žeravicu i na njoj ribu. Reče im Isus: Donesite od riba što ih sada uhvatiste! Uspe se u lađicu Šimun Petar te izvuče na kopno mrežu krcatu: sto pedeset i tri velike  ribe. Iako ih je bilo toliko mnogo, mreža se nije istrgala. Reče im Isus: dođite i doručkujte! Nitko se od učenika nije usuđivao zapitati ga: Tko si ti? jer su znali da je Spasitelj. Pošto su doručkovali, Isus upita šimuna Petra: Šimune, sine Ivanov ljubiš li me više nego ovi? Da, Emanuele, odgovori mu, ti znaš da te ljubim. Pasi jaganjce moje! reče mu Isus. Upita ga drugi put: šimune, sine Ivanov, ljubiš li me? Da, Emanuele, odgovori mu, ti znaš da te ljubim. Pasi ovce moje! reče mu Isus. Upita ga treći put: Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me? Ražalosti se Petar što ga upita treći put: Ljubiš li me? pa mu reče:Emanuele, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim. Pasi ovce moje! reče mu Isus. Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao da označi kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Zatim mu reče; Slijedi me! Petar se obazre i vidje gdje za njima ide onaj učenik kojega je Isus osobito ljubio; Onaj koji se na večeri bijaše oslonio na Isusove grudi i upitao:Učitelju, tko je onaj koji te ima izdati? Kada ga opazi, Petar reče Isusu:Učitelju, a što će biti s ovim? Isus mu odgovori: Ako hoću da on ostane dok opet ne dođem što se tebe to tiče? Ti me slijedi!