Postoji i takav Božić: Božić bez Boga! Nikakvo čudo da njega onda slave i bezbožnici i idolopoklonici! Kakav paradoks - Bezbožni Božić!

Popularizaciji bezbožnog Božića svoj doprinos daje i neukusna komercijalizacija Božića. Televizijske kamere snimile su jednu trgovinu u centru Seoula, specijaliziranu za prodaju donjeg rublja, kako je božićni bor okitila donjim rubljem. Božićna atmosfera bila je očigledna, ali dobrodošlici Bogu u svijet - ni traga! Bezbožni Božić! Ili, priređuje li Bogu srdačniju dobrodošlicu ono "Božićno pivo" s likom "Djeda Božićnjaka" pred kojim neka opscena žena kao da izvodi striptiz?! Bezbožni Božić! Ma već i sam pojam "Djed Božićnjak" - "djed mali Bog", nije li u sebi proturječan?! Dijete - pa već djed! Ali onaj tko je zaokupljen samo komercijalnim posluživanjem, a ne opsluživanjem Božje riječi, ostaje gluh na kritike ove izopačenosti kršćanskog otajstva.

Božićne jutro pred televizijom! U televizijskom studiju okićenom božićnim ukrasima sjedi vještica s tarot-kartama. Kontakt emisija u živo. Javljaju se gledatelji za besplatno božićno proricanje. Pozdrav i odzdrav bio je identičan: "Sretan Božić!" - "Sretan Božić!" Sretan poganizirani Božić?! Božić i vještice?! Vještice koje slave Božić?! Božić vještica! Ne više jedno protiv drugoga, nego jedno s drugim!?

Poganski običaji, jednako kao i kršćanski, danas su komercijalizirani i imaju "zagarantiranu" budućnost. Za mnoge naše suvremenike njihov sadržaj je potpuno nebitan jednako kao i razlika između njih. Važno je dobro se "provesti". O "Noći vještica" u obliku komercijaliziranog američkog "Halloweena", ludovanja uoči kršćanskog blagdana Sviju svetih (31. listopada), koje se proširilo i po Europi, uključujući i Hrvatsku, neka njegova sudionica ističe za jedan talijanski tjednik: "Halloween nije neka strogo određena fešta, nego je oblik zabave na račun straha. Ne treba zaboraviti kako su i ‘Svi sveti’ u stvarnosti duše mrtvih."

Noć 31. listopada zapravo predstavlja keltski blagdan "Samhain" kojim vještice slave svoja božanstva, božicu u vidu starice i boga u vidu rogatog gospodara smrti. One vjeruju da je te noći veo koji razdvaja svijet mrtvih od svijeta živih najtanji. Tako je noć uoči blagdana "Sviju svetih" postala "Noć vještica", dakako, komercijalizirana. Za vještičarstvo Vesna Pavković, "jedina Hrvatska vještica koja plaća porez" i koja je donedavno bila vlasnica "Occulta shopa", i iza koje stoje tri braka i nesretne smrti dviju kćeri, tvrdi da je "vještičarstvo najstarija religija na svijetu" koja potječe još iz kamenog doba. Za sebe tvrdi, ovo želimo istaknuti, da je katolkinja i da ne vidi suprotnosti između katoličke vjere i svoga "zanata", iako ona zapravo poštuje svoju božicu. Na "večeri magije", koja je bila priređena 10. svibnja 2000. u zagrebačkom klubu "Tvornica", javnosti su se predstavili poznati hrvatski okultisti i ezoteričari: spomenuta vještica Vesna Pavković, učitelj magike Nenad Žimjanski, te okultisti Mirjana Gračan i Zoran Car. Predstavio se i mag Theo Ljubić u ulozi direktora "Centra za alternativne znanosti" koji je također utemeljen u Noći vještica 31. listopada 1987. u Splitu, a oko sebe okuplja sekcije za bavljenje astrologijom, proučavanjem fenomena NLO-a, parapsihologijom, i drugim srodnim zanimanjima. Spomenuti program koji je priredila studentska scenska skupina "Asfodel" obogaćen je i plesnom predstavom "Vještice".

Osim spomenutih, u našoj javnosti su poznati i brojni drugi okultisti i ezoteričari, poput tzv. "majstora magije" Felixa, zatim "bijele" vještice i saborske tajnice Inke Honić, koja je javnosti poznatija kao Fatma Nur Dženet koja se deklarira kao "najpoznatija svjetska vidovnjakinja i duhovna iscjeliteljica"…

Inicijacija u magiju započinje već u najranijoj dobi. Bajke, crtići, filmovi, lutkice, kompjutorske igrice… sve su to sredstva preko kojih se u dječji svijet unose i magijski elementi. Često, doduše, i s poučnim elementima, ali nerijetko, posebno u posljednje vrijeme, s namjerom da se pridobije njihova naklonost prema magijskom svijetu.

Romani ove autorice, očigledno, spadaju u područje populariziranja marginalnih područja i nemaju neku literarnu vrijednost, ali za njima posežu i odrasli s nadom, kako je to lijepo izrazio B. Cimerman, da će u njima, možda, pronaći "kamen mudraca" koji bi ih, bar nakratko, rasteretio problema njihovog "bezjačkog" života.

Dakle, još jedan "self-sedativ" na trpezi New age duhovnosti. Ono što u ovom čarobnom vještičjem svijetu, kako ga dočarava Rowlingova, želimo naročito istaknuti, to je i opet umetanje kršćanskih elemenata, konkretno Božića, u redoviti vještičji model života u kojemu jednako istaknuto mjesto zauzima i "Noć vještica". Nameće se sasvim logičan zaključak da bi se onda i u "bezjačkom" svijetu, uz Božić, mogla slaviti i "Noć vještica". Ali, "oni (bezjaci) će sve učiniti da poreknu postojanje magije, čak i kad im bode oči". U ovoj vještičjoj školi, na sam Božić, njezin ravnatelj "Dumbledore je poveo pjevanje i otpjevao nekoliko svojih najdražih božićnih pjesama." Spominju se i "Djedovi Božićnjaci". Za Božić se dobro jelo, itd. Dakle, tipično bezbožni Božić, bez njegovih kršćanskih elemenata.

Uz sekularizirano interpretiranje Božića, u romanima o Harry Potteru pruža se i cijeli niz okultnih izraza, kao: Harry Potter je Parsel-ust zato jer poznaje "parselski jezik" (jezik zmija), "a to je osobina crnih magova". Inače, jezik životinja je svojstvo šamana kao i sposobnost "ući u nečije pamćenje". Na sceni je personifikacija palog anđela u ulozi Voldemorta: "Imam oblik samo kad sam u nečijem tijelu… ali uvijek je bilo onih koji su bili voljni primiti me u svoja srca i glave…" On je "Gospodar tame" čije je obilježje "vrhunsko poznavanje crne magije"…

Nadalje, magijom se baca "moćna, opaka kletva" i "smrtonosna kletva", "urok sputanih nogu" i spravlja se "ljubavni napitak". Harriya progone "ružni snovi" i "noćne more". Kroz začaranu šumu Harriya prati "neugodan osjećaj da ga netko motri". Na mjestu pogibije spominje se prisutnost pokojnikova duha. "Duh što vječito visi u ženskom zahodu na prvom katu" izjavljuje: "Umrla sam baš u ovoj kabini. Dobro se još svega sjećam." U kriznim vremenima profesorima je iza leđa "u školi procvala trgovina talismanima, amajlijama i drugim zaštitnim sredstvima". Vještice imaju i svoj dnevni list "Dnevni prorok", koji neodoljivo asocira na astrologiju: "Zar nismo iz gibanja planeta razabrali što će se dogoditi?"

Naravno da su svi romani isprepleteni i duhovitostima: Učenici su "dobili nova, posebna pera začarana protiv prepisivanja"; kad se roditelji hoće izgalamiti na djecu, po sovi im pošalju "urlojav" koji prenese svu dreku. Najuzbudljivija igra među vješticama jest "Metloboj", a prometno sredstvo snova je najnovija metla "Nimbus 2000". Profesor povijesti magije jest duh profesora Binnsa, profesor koji i nije bio svjestan da je zaspao kao čovjek, a probudio se kao duh te jednostavno nastavio sa svojim dosadnim poučavanjem povijesti ("Dosadan kao smrt"?!).

Kao simbol vještica već se stereotipno pojavljuje kugla ili ogledalo. Ova dva predmeta doista igraju presudno važnu ulogu u vještičjem životu, tako da su postala i njihova glavna obilježja. Literatura, pa i ona bajkovita poput "Alice u zemlji čudesa", vrvi prikazima ovakvih pomagala. Sa sličnim primjerom susrećemo se i u romanima o Harry Potteru: "Ugleda opet sebe u zrcalu, blijedog i uplašenog, a iza njega stoji još najmanje deset ljudi. Pogleda preko ramena - iza njega nije bilo nikoga. Ili, da i oni nisu nevidljivi? Da nije možda u prostoriji punoj nevidljivih ljudi, a osobina je ovog zrcala da ih pokazuje, bili oni nevidljivi ili ne? (..) Samo su ga gledali nasmiješeni. Onda se Harry polako zagleda u lica drugih ljudi u zrcalu i zapazi i druge zelene oči nalik na njegove, druge nosove nalik na njegov, pa čak i jedan stari čovječuljak kao da je imao kvrgava koljena kao i Harry - Harry je prvi put u životu gledao svoju obitelj. Potterovi su se smješkali i mahali rukama Harryju, a on je požudno zurio u njih, pritišćući rukama ogledalo kao da se nada da će proći kroz njega i dohvatiti ih."

Ovo je skoro identičan opis onoga što o istim magijskim pomagalima vjeruju suvremene vještice: "U tom zrcalu prvih desetak dana - kaže gospođa Pavković - nećete vidjeti ništa. Tek poslije toga površina će mu se početi magliti i pojavit će se čudovište, čuvar praga između svjesnog i nesvjesnog. Dozovete li tu zvijer, pročistit ćete vlastitu podsvijest… Tko sve to prođe, može se baviti zahtjevnijim magijskim vještinama. Može i u astralni svijet, paralelan s ovim našim, a do kojega se dopire samo određenim kanalima."

U romanima za djecu o Harry Potteru predstavljen je popis priručnika koji se proučavaju na Hogwartsu, a koji su doista identični onima današnjih vještica: "Zbirka čarobnih formula", "Povijest magije", "Teorija magije", "Preobrazba za početnike", "Mračne sile: upute za samoobranu", "Čarobni napici i čajevi"…

Sada razmislimo o sljedećem. Poslije ovakvih predznanja o vještičarstvu (ili, neznanja!), koje će dijete odoljeti a da i na Internetu ne pročeprka po stranicama o vješticama?! I tamo će se susresti sa sličnim sadržajima iz svojih romana: "Church and School of Wicca", ili druge bliske, koje također nude sličan program formacije u vještičarstvu, itd… No, nije potrebno ići ni na Internet. Dovoljno je proći našim knjižarama, posebno onim orijentiranima alternativno-okultno i naći će se mnogo toga o vješticama. Među inima iz biblioteke "Aquarius" ističemo knjigu "Kako postati vještica - priručnik za vještice i one koji to žele postati" koja pruža osnovne informacije. "Vještice danas nisu ono što i vještice prošlih stoljeća. Danas su to bogate, pametne, priznate, često lijepe žene i djevojke, koje se bez ikakvih zapreka bave svojim vještičjim zanimanjem u velikoj većini zapadnih zemalja. Neke od njih su u radno vrijeme sekretarice, službenice, direktorice, profesorice, a u svoje slobodno vrijeme vještice." Upravo tako su ih predstavili i romani u čiji sadržaj smo pokušali dati barem kratki uvid.

Na kraju prikaza vještičarstva, u spomenutom udžbeniku, stoji: "Odškrinula sam vam vrata vještičjeg svijeta. On je velik, šaren, zanimljiv, u njemu ima i dobroga i zla, kao i u svakom drugom svijetu. Ovim priručnikom u taj ćete svijet zaviriti, ali njime nećete ovladati. Knjiga će vam pomoći da otvorite vrata, a neki će kroz njih kasnije i proći."

Vremena "progona vještica" davno su iza nas. Bili su to mračni trenuci povijesti koji ostavljaju duboku mrlju na Kristovom tijelu koje se zove Crkva. Svi sinovi Crkve, priznaje papa Ivan Pavao II., nisu uvijek i u svemu bili dosljedni svome božanskom osnivaču Isusu Kristu. U godini Velikog jubileja, u ime Crkve, papa izražava kajanje i moli za oprost…

Ovu gestu Crkve bila bi krivo protumačiti da je Crkva konačno afirmirala i prigrlila i "vještičji obrt" u svoje krilo. I dalje Crkva osuđuje svaki oblik magije i grijeha, ali ne osuđuje ljude, grešnike, nego ih milosrdno poziva na obraćenje. Evo toga stava izraženog u Katekizmu Katoličke crkve (KKC): "Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima - sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopoštovanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.

* * *

JOSIP BLAŽEVIĆ