Ne znam kako da se nekomu javim radi molitava otklinjanja, a do egzorcista tek ne mogu doći. Naši svećenici (bar koliko ja znam) su jako mlaki i ništa ne uzimaju za ozbiljno (i ne razumiju se u to). Kako ću tražiti molitve otklinjanja i od koga? Vrlo mi je teško. Jedan me je svećenik prilično drsko otpravio. Mnogi se u našoj grupi žale na svoja negativna iskustva sa svećenicima, pa to tek pogoduje za privrženost takvim grupama, gdje su stvarno svi fini i zlatni i gdje svatko svakome hoće pomoći. Tada se lakše prihvati Reiki, skupa s njegovim učenjem i duhovnošću. Ja se, evo, ne dam, ali još uvijek ne mogu prestati raditi reiki tretmane, dok ne završim neke određene formulacije do kraja, a to će još malo potrajati. (…)

Što reći i za sve ove druge metode, čije vam prospekte šaljem? Smijem li prakticirati taoističke vježbe? Smijem li mirisati eterična ulja, koja se osim u biljnim apotekama prodaju i na mjestima ezoterične literature. Ja ga kupim samo u biljnoj ljekarni, ali i tamo ima neka knjiga sa sumnjivim sadržajima.

Ljiljana iz Osijeka

Poštovana gospođo Ljiljana!

Da pojasnimo naš odgovor, poslužit ćemo se prizorom iz Djela apostolskih (19, 19-20), u kojima čitamo: "I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka." Čini nam se da biste i Vi imali štošta spaliti na istom ognju!

Pitali ste nas i mi smo Vam odgovorili. Na Vama je hoćete li nas poslušati, ili ne. Mi ostajemo pri danom savjetu da odbacite ne samo kristale i reiki, nego i sve druge prakse koje Vas ne približavaju Bogu - bez obzira na njihovu cijenu! Što se tiče odgovora iz "Glasa Koncila", nemamo u nj uvid, pa Vam ne možemo prokomentirati njihov, od našeg različit, savjet. Ipak, predmnijevamo da ga je napisao neki profesor moralne teologije, koji je dao opća moralna načela, prema kojima (ne)nošenje kristala ovisi o namjeri. S time se i mi slažemo. Prema tome, kristali koje ste kupili svojim rođacima ne mogu na njih utjecati ako su kupljeni kod draguljara te nisu religiozno-magijski određeni. Na Vašem mjestu mi bismo im za slavlje sakramenta potvrde (pa i za rođendan) ipak radije darovali nešto s kršćanskim simbolima. To ističemo stoga što smo u svojoj praksi sreli osobe s bogato izrađenim astrološkim znakom, konjskom potkovicom, djetelinom s četiri lista, "yin-yangom", (bijelim) slonićem, "ankhom"… i sličnim poganskim amblemima na zlatnom lančiću, a teško se od njih odvajaju, jer ne žele povrijediti dragu osobu od koje su taj dar primili. Tako se kršćani privikavaju na nošenje talismana, amajlija i amuleta. Posebno je pitanje kada se tim predmetima počnu pridavati terapijska svojstva i vjerovati da oni mogu donijeti sreću ili zdravlje. A o tome ste nas i Vi pitali. S tim u vezi pružamo Vam kratko objašnjenje naših razloga protiv nošenja dragog kamenja i kristala, izuzev radi ukrasa.

* Dragom kamenju su pripisivana zaštitna svojstva protiv bolesti i uroka. Vjerovalo se u njegovu nadnaravnu snagu, te da ono donosi sreću i nesreću, da ima utjecaja na zdravlje i bolest, život i smrt. Svaki bi čovjek, prema tome, trebao nositi onaj dragi kamen koji odgovara mjesecu njegova rođenja. Glesinger misli da se na tim principima donekle temelji i nošenje raznoga nakita i dragoga kamenja. Svakoj vrsti kamena pripisivala se ljekovitost za pojedine bolesti. Tako ne postoji ni jedna vrsta dragog kamena koja se nije u bilo kojoj formi nekoć primjenjivala u medicini. Lijekovi od dragog kamenja bili su jako skupi i namijenjeni samo bogatašima. I alkemičari su se služili dragim kamenjem u proizvodnji svojih tajnih lijekova. A osim dragog kamenja, koristili su se i biseri, koralji i jantar.

* Kristali su, povrh rečenoga, imali i mitološku, religioznu, a nadasve magijsku važnost. Kristal je simbol prozirnosti i bistrine duha. Alkemičari su ga promatrali kao zametak koji se rađa u zemljinoj utrobi, a predstavlja tek nedovoljno zreli dijamant. U okultizmu i magiji je na osobit način znamenit. Označava prijelazni sloj između vidljivog i nevidljivog, kao neku "skrućenu svjetlost". Simbol je proricanja, mudrosti i tajanstvenih moći kojima je čovjek obdaren. Posebno je rasprostranjen u šamanskim praksama kod medicine-mana i vračeva, o čemu izvještava M. Eliade. Oni vjeruju da Viša bića bacaju kristale s neba ili da oni otpadaju od njihovoga božanskog trona. Šamani i medicin-mani koriste kristale prilikom svojih iscjeljivanja, koji ih čine vidovitima. U kristalima prepoznaju zlo koje muči bolesnika. Vjeruju da u kristalima prebivaju duhovi pokojnika i da asistiraju i prilikom samog liječenja. Tako iscjelitelji u Melaneziji opažaju u kristalima čak i osobu koja je izazvala bolest…

* Treba li uopće dokazivati da ni danas nismo daleko odmakli od primitivnog vjerovanja?! Sve je više knjiga s područja kristalâ i dragog kamenja koje nam obećavaju sreću i zdravlje. Barbara Ann Brennan, kao i drugi moderni iscjelitelji, šamanski su orijentirani i neskriveno govore o asistenciji "astralnih bića" ili "anđela" prilikom njihovih tretmana. Svi oni jednako koriste drago kamenje i kristale. Možda je još veću zbrku na ovom području izazvalo ponovno objavljivanje knjigâ sv. Hildegarde iz Bingena (1098-1179) o njezinim metodama prirodnog liječenja i o uporabi dragog kamenja. Njezinu medicinu, koja je za ono vrijeme bila suvremena, predstavlja se, ponekad, kao potisnutu Božju objavu. Previđa se njezin svetački lik, a jednostrano naglašava uporaba dragog kamenja. Rezultat toga su devijantne pobožnosti koje su proizvele razne talismane od dragog kamenja, kojima se pripisuju začuđujuća iscjeliteljska svojstva, uz napomenu: "Dragulji ne posjeduju magično djelovanje, nego bogomdanu snagu ljekovitosti." Povezuje ih se s božanskim. Kao potvrdu tome, upućuje se na čitanje Biblije (Otk 21, 18-21), gdje se daje opis Novog Jeruzalema, sazidanog iz svih vrsta dragog kamenja. Štoviše, imali smo prilike vidjeti i krunicu koja je napravljena od pet vrsta dragog kamenja, svaka vrsta za drugu bolest. Tako krunica u rukama puka prestaje biti nabožni predmet duhovnog karaktera i postaje obični talisman za sreću ili zdravlje. Možda se ovakva pobožnost može dovesti u vezu i s djelovanjem "Hrvatske udruge sv. Hildegard", čiji je cilj "upoznavanje načina života sv. Hildegard iz Bingena, te promicanje liječenja prirodnim putem pomoću ljekovitog bilja". Udruga ima sjedište u Primorskoj 12, a na čelu joj je Bruna Andlar.

* Stav liječnika - Gore su izneseni neki od razloga naše rezerviranosti prema uporabi dragog kamenja i kristalâ, što je rasprostranjeno u alternativnoj medicini. Liječnik dr. L. Gleisnger s tim u svezi kaže: "Sve ove opisane metode liječenja i sprečavanja bolesti idu u široko područje magične medicine. Sa znanstvenom medicinom nemaju one nikakve veze, niti je do sada uopće bilo pokušaja da se one prastare znanstveno preispituju i rehabilitiraju. Tako one ostaju samo medicinsko-historijski kurioziteti i dokazi nekadašnjega medicinskog praznovjerja, koje ni do danas nije još sasvim nestalo." Toliko o kamenju i kristalima.

* Molitva otklinjanja i oslobađanja nije magija. Preduvjet za primjenu molitava oslobađanja ili otklinjanja jest napuštanje svih okultnih praksâ. Sve dok ne raščistite s reikijem, znak je da nemate želju za oslobođenjem; ne pokazujete znakove istinskog obraćenja i svaka eventualna molitva bila bi svedena na magijsku razinu. Neće Vas Bog osloboditi od "reiki vodiča" ako Vi i dalje ustrajavate u okultnoj praksi reikija. Potpuno obraćenje, nalik onom opisanom u Djelima apostolskim, preduvjet je svake kršćanske molitve.

* Izlaz nije u optuživanju. Primjedbe koje upućujete na račun svećenikâ treba uzeti s dubljim razumijevanjem i s dozom kritičnosti. Predbacujete im neupućenost i da "ništa ne uzimaju za ozbiljno". Nas više čudi kako to da Vi ne uzimate za ozbiljno svećenike. Do sada smo primili Vaša četiri pisma, ali u svakome ističete da se reikija još niste odrekli i uporno srljate u druge, nekršćanske ili alternativne, vidove terapija i duhovnosti. Isusova prisutnost u Crkvi kroz sakramente, napose kroz euharistiju, još uvijek je Vama strana. Rezervirani smo i prema grupi kojoj pripadate, u kojoj su "stvarno svi fini i zlatni", a sastoji se valjda uglavnom od osoba koje u sebi gaje ogorčenost u odnosu na svećenike od kojih su bili na ovaj ili onaj način povrijeđeni. Zdrava duhovnost ne potiskuje "duhovne rane", ne povlači se i ne izolira. Baš naprotiv! Obilježje zrele duhovnosti je da vidi dalje od vlastitog (po)nosa. Ona gleda kako će doprinijeti izgradnji Kristovog Tijela, koje se zove Crkva. Pa ako je koji njezin član i bio neprimjerenog držanja, neće mene odvratiti od moga doprinosa u njezinom napretku, s važnom napomenom: Na ljubav nitko nije imun! Samo će bolesna osoba na Vaše "fine i zlatne" impulse odgovoriti grubošću. Vašoj grupi najsrdačnije preporučujemo da kritički preispita i vlastite postupke. Kad kompletirate sliku o vlastitim postupcima u odnosu na svećenike, ima nade da dođe do ponovne suradnje, na slavu Božju i na rast Kraljevstva Božjega kroz Crkvu.

* Što se tiče eteričnih ulja, ona se zajedno s hidrosolima koriste u svrhu poboljšanja zdravlja, bilo nanošenjem na kožu, kupkama, inhaliranjem ili isparavanjem. Oba proizvoda destilacije sadrže visoko vrijedne ljekovite tvari i rabe se u aromaterapiji. S kršćanske strane nije ih štetno upotrebljavati. No, spomenute tvari nalaze se i na ezoterijskim tržištima, koja im pridaju i poseban ezoterijski prikaz. Tako neki aromoterapeuti postavljaju dijagnozu na temelju pramena kose ili rukopisa pacijenta, koje dijagnosticiraju viskom, uz asistenciju "svete energije". Ovakve nas dijagnoze više podsjećaju na fetišku magiju, nego na suvremenu znanstvenu dijagnostiku.

* Kineske terapija - Prije nego Vam odgovorimo i na posljednje pitanje, želimo napomenuti da je 3. i 4. lipnja 2000. u Zagrebu održao dvodnevni seminar, zatvorenog tipa, kineski liječnik dr. Li Xiang Ming, majstor Chi Kunga. Sve je više tehnikâ koje stižu na Zapad, a predstavljaju neki oblik Chi Kunga. Spomenuti liječnik je tehnikom manipuliranja "svetom energijom", prozvanom "Chi", "Qi", ili "Ki", udionicima seminara ponudio razvoj njihovih "spiritualnih potencijala", vidovitosti, čak i odbacivanja fizičke hrane i prikopčavanja, odnosno prelaska na prehranu isključivo tom "životnom energijom", u Kini prozvanom "Chi". S istim ciljem je u Hrvatskoj boravila i poznata zagovornica Novog doba Jasmuheen, koja je održala radionicu 2. lipnja 2000., poučavajući zainteresirane da se prestanu hraniti fizičkom hranom i da pređu na "pranu" ("prana" je indijsko ime za istu bio/energiju). Naučavanja između ovih osoba i njihovih svjetonazora su identična. Oboje, također, zagovaraju "putovanje duhovnim svjetovima" (tzv. "astralna putovanja") i slične okultne tehnike. "Spoznaja istine" i "samospoznaja" koju nudi Chi Kung bitno se razlikuju od kršćanske objave. Stoga, bez obzira na stručnu razvikanost osoba koje nas pohađaju, njihovi se postupci, uglavnom, protive kršćanskoj tradiciji i objavi. Ovo neka nam posluži kao načelo. A sada konkretnije:

Ako ste pod "taoističke vježbe" mislili na "Ta’i chi", jer ste nam poslali isječak iz "Glasa Koncila" s naslovom "Nepoznati ‘tai-chi’", onda Vam odgovaramo da se u potpunosti slažemo s tamo iznesenim načelima, uz dopunu o naravi konkretne tehnike.

"Ta’i chi" je "ublažena" verzija nekih starih istočnjačkih borilačkih vještina, nalik plesnoj terapiji. Nazivaju ga i "meditacijom u pokretu". "Ta’i chi" sadrži mnogo elemenata uzetih iz taoizma i neke elemente uzete iz budizma. Cilj svih njegovih vježbi je stjecanje pokretljivosti i smirenosti, a ne tjelesna snaga. Kao i u mnogim drugim vrstama prirodnog liječenja, pristaše tradicionalizma se bune protiv širenja takozvane površne verzije "ta’i chia", kakva se uglavnom i kod nas poučava. Nasuprot praksi, pravi učitelji te škole primaju učenike samo ako pristanu na dugoročno učenje, a tada zahtijevaju od njih ne samo da uče "ta’i chi", nego i da prouče taoizam i I Ching ("Knjiga promjena"), kao i njihove filozofske postavke. Kineska metafizika naučava postojanje životne energije zvane "chi" ("ki", "prana", "orgonon", "bioenergija"…), koja prožima cijeli svemir. Kao i u sličnim orijentalnim i ezoterijskim sustavima, i ovdje se čovjek treba "otvoriti" toj "svetoj energiji" i predati se njezinome vodstvu. Iako neki liječnici preporučuju ovu tehniku kao nadomjestak, napose umjesto sedativâ, za održavanje kondicije, i sl., mi bismo ipak radije sugerirali slobodne tehnike relaksacije, rasterećene metafizičkih sadržaja, pridodajući im i kršćansku meditaciju.