20.      S ČIME ĆEMO USPOREDITI KRALJEVSTVO BOŽIJE

Već tražite njegovo Kraljevstvo, a to će vam  se  nadodati.  Isus  odgovori:  Moje

kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da nebudem predan Židovima. Moje kraljevstvo nije odavde. Farizeji ga upitaše: Kad će doći kraljevstvo Božje? On im odgovori: Kraljevstvo Božje nedolazi tako da se to može vidjeti; niti će se moći kazati: Evo ga ovdje ili eno ga ondje, jer kraljevstvo je Božje među vama. On im odgovori: Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva Božjega, a drugima se daje samo u poređenju, da gledaju, a ipak  nevide, i slušaju, a ipak nerazumiju. Jer tko ima, dat će mu se još te će obilovati; a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Njima govorim u usporedbama zato što gledajući nevide i slušajući ne čuju i nerazumiju. Na njima se ispunjava proroštvo Izaije proroka: Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile, da očima jednom nevidi, da ušima nečuje, i srcem nerazumije, pa da se neobrati, i da ga neozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali nečuše. Govorio je dalje: S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje? Kojom ga usporedbom prikazati? S njim je kao s gorušičnim zrnom koje je manje od svakog sjemena kad se sije u zemlju; a kad je posijano, uzraste te bude veće od svakoga povrća. Pusti velike grane, tako da se pod njegovom sjenom ptice nebeske mogu gnijezditi. Onda im iznese usporedbu: Kraljevstvo je nebesko slično kvascu koji uzme žena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa. I proslijedi: Tako, kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noću i danju. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa nezna. Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas, potom pun klas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve. S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što sakriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda  sve  što  ima  i  kupi  ono  polje.

Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga. Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. A on im reče: Zato je svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro. Iznese im drugu usporedbu: S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posija ljulj po pšenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod, pokaza se i ljulj. Pristupiše sluge domaćinu te mu rekoše: Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi? odakle ljulj? A on im odgovori: To je učinio neprijatelj. Sluge ga zapitaše: Hoćeš da odemo i da ga počupamo? Ne, odgovori im, da nebiste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite oboje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moju žitnicu! On im odgovori: Sijač dobrog sjemena jest Sin božiji u čovjećijem obličju. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se ljulj skuplja i baca u oganj, tako će  biti i  na svršetku svijeta. Sin će božiji, izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje. Kraljevstvo je nebesko slično domaćinu koji izađe rano ujutro da najmi radnike u svoj vinograd. I nagodi se s radnicima po zlatnik na dan te ih posla u svoj vinograd. Kad opet izađe oko trećeg sata i vidje druge gdje besposleni stoje na

trgu, reče im: Idite i vi u moj vinograd pa ću vam dati što bude pravo! Oni odoše. Oko šestog i devetog sata opet izađe i učini isto tako. Kad izađe oko jedanaestoga sata, nađe druge gdje stoje te ih zapita: Što stojite ovdje vazdan besposleni? Odgovoriše: Nitko nas nije najmio. Na to reče: Idite i vi u moj vinograd. Kada dođe večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: Zovi radnike, pa  počevši od posljednjih do prvih, podaj plaću! Tako dođoše oni od jedanaestoga sata i primiše po zlatnik. Kada dođoše prvi, pomisliše da će primiti više. Ali i oni primiše po zlatnik. Čim ga primiše, počeše mrmljati protiv domaćina te rekoše: Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli tegobu dana i žegu. On jednomu od njih odvrati: Prijatelju, ja ti nečinim krivo. Zar se nisi sa mnom nagodio po zlatnik? Uzmi svoje i odlazi! Volja mi je ovomu posljednjem dati kao i tebi; zar mi nije slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je oko tvoje zavidno što sam ja dobar? Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. Poslušajte drugu usporedbu! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak, sagradi kulu te ga dade u zakup vinogradarima pa ode iz toga kraja. Kad se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da uzmu plodove. Vinogradari uhvatiše sluge: nekog izmlatiše, nekog ubiše, nekog kamenovaše. Tad ponovo posla druge sluge, brojnije od prvih, S ovima jednako postupiše. Napokon, posla njima svoga sina. Imat će obzira, govorio je, prema mome sinu. Vinogradari, kad opaziše sina, rekoše među sobom: Ovo je baštinik! Hajde! Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština! Zgrabiše ga, izbaciše izvan vinograda i tu ga ubiše. Kada dođe gospodar vinograda, kako će postupiti  s tim vinogradarima? Odgovoriše mu: Te će zločince pogubiti za zločine, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, takvima koji će mu predati plodove u njihovo vrijeme. Reče im Isus: Zar niste nigda čitali u Pismima: Kamen koji odbaciše    graditelji    postade    ugaonim

kamenom; To je djelo Tvorčevo, ono je divno u našim očima. Tako će vam se, velim, oduzeti kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji rađa njegovim rodom. Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi, svadbu svome sinu te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ovi ne htjedoše doći. Tada ponovo posla druge sluge veleči: Kažite uzvanicima: Pripravio sam gozbu, junci su moji i utovljenici poklani, i sve je gotovo. Dođite na svadbu! Oni nisu marili za to, već odoše: tko na svoje imanje, tko u svoju trgovinu. Preostali uhvatiše njegove sluge, izgrdiše ih i ubiše. Na to se kralj razgnjevi te posla vojsku i pogubi one ubojice a grad im zapali. Poslije toga reče slugama: Gozba je, istina, gotova, a uzvanici nisu bili dostojni. Zato iziđite na raskršća putova te pozovite na svadbu koga god nađete. Sluge iziđoše na putove te dovedoše sve koje nađoše: zle i dobre. Tako se svadbena dvorana napuni gostima. Kad uđe kralj da pogleda goste. Nađe jednog čovjeka koji nebijaše obučen u svadbeno ruho te  mu reče: Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?  On ostade nijem. Tada kralj zapovjedi poslužnicima: Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba. Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo  izabranih! Znajući njihove misli, Isus im reče: Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Nijedan grad ili dom, ako je sam u sebi nesložan, neće opstati. Pa ako doista sotona izgoni sotonu, on je u sebi podijeljen. Kako će dakle opstati njegovo kraljevstvo? Ako ja doista uz pomoć Belzebula izgonim zle duhove, čijom ih pomoći izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci. Ako li ja uz pomoć Duha Božjeg izgonim zle duhove, znači da je došlo vama kraljevstvo Božje. Kako može netko ući u kuću jaka čovjeka i oteti mu pokućstvo ako toga jakog prije ne sveže? Tek mu tada može oplijeniti kuću. Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa. Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj nemože vidjeti kraljevstva Božjega. Odvrati mu Nikodem: Kako se

može čovjek, kad je već star roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se? Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kažem ti, tko se nerodi od vode i Duha Svetoga, taj nemože ući u kraljevstvo nebesko. što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Nečudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god hoće. Čuješ mu šum, ali neznaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. Kako to može biti? upita ga Nikodem. Isus mu odgovori: Ti si istaknut učitelj u Izraelu, i to nerazumiješ! Zaista, kažem vam, ima nekih koji neće umrijeti dok nevide Sina božijega u čovjećijem obličju gdje dolazi sa svojom kraljevskom vlasti. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Jahje (Jovana) obratitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Od vremena Jahje (Jovana) obratitelja, do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju. Svi su Proroci i Zakon proricali o Jahji (Jovanu). On je, ako ćete pravo, Elijahu (Ilija) koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje! On im odvrati: Bez sumnje, Elijahu (Ilija) ima doći i sve postaviti opet na svoje mjesto. A vama kažem da je Elijahu (Ilija) već došao, samo ga oni nepoznaše, nego postupiše s njim kako im se prohtjelo. Tako će i Sin božiji  u čovjećijem obličju morati od njih mnogo trpjeti. Jer, velim vam, nebude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili s dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život nego da budeš sa dva oka bačen u pakao ognjeni. Tada Isus reče svojim učenicima: Zaista, kažem vam, mučno će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Također vam kažem: Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko. Kada to učenici čuše, vrlo se začudiše te upitaše: Tko se onda