19.      IDI, VJERA TVOJA POMOŽE TI

Na meni je Duh JHVH, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Božije. Isus im odgovori: Idite i javite Jahji (Jovanu) što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba. Kad je Isus ušao u hram i tu učio, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne pa ga upitaše: Kakvom vlasti to činiš? Tko ti je dao tu vlast? Odgovori im Isus: I ja ću vas nešto upitati. Ako mi odgovorite, kazat ću vam kakvom vlasti ovo činim. Odakle je bilo Ivanovo krštenje? S neba ili od ljudi? Oni počeše u sebi umovati: Ako reknemo: s neba, reći će nam: Zašto mu onda niste vjerovali? Reknemo li: od ljudi, moramo se bojati naroda, jer svi Ivana drže za proroka. Stoga odgovoriše Isusu: Ne znamo. Tada im reče: Ni ja vama neću kazati kakvom vlašću ovo činim. A Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. Isus mu reče: Ako nevidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati. On uzdahnu iz dna duše te reče: Čemu ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, nipošto se neće dati znak ovom naraštaju. Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak, osim  znaka, Jone.  Tada  ih  ostavi  i ode.

Kad je došao  kući, pristupiše slijepci njemu, a Isus im reče: Vjerujete li da to mogu učiniti? Da, Učitelju, odgovore mu. Tada im se dotače očiju i reče: Neka vam bude prema vjeri vašoj! Otvoriše im se oči, a Isus im poprijeti: Pazite da to nitko ne dozna! Kad uđe Isus u Kafarnaum, pristupi mu neki stotnik i reče moleći: Učitelju, sluga moj leži uzet u kući i silno se muči. A Isus mu reče: Doći ću, izliječit ću ga. Odgovori mu stotnik: Učitelju , nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ, i ozdravit će sluga moj. Jer i ja, koji sam podložnik, imam pod sobom vojnike i jednom kažem: Idi! i ode; drugom: Dođi! i dođe; a sluzi svome: Učini to! i učini. Kad ču to Isus, zadivi se i reče onima koji su išli za njim: Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu. Zato vam velim da će mnogi doći s istoka i zapada te sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, dok će sinovi kraljevstva biti bačeni u krajnju tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba. Zatim reče stotniku: Idi! Neka ti bude kako si vjerovao! I njegov sluga ozdravi u isti čas. Idi, odgovori mu Isus, tvoj je sin živ! čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus, te ode. On ih upita: 0 čemu se prepirete s njima? Učitelju, odgovori mu jedan iz naroda, dovedoh k tebi sina koga je opsjeo nijemi duh. Gdje ga god uhvati, omlaćuje njime; a on se pjeni, škripi zubima i postaje ukočen. Rekoh tvojim učenicima da ga istjeraju, ali nisu mogli. 0 nevjerni naraštaju, odvrati Isus, dokle ću još. morati ostati kod vas? Dokle vas podnositi? Dovedite ga meni! Dovedoše ga. Čim ugleda Isusa, odmah duh silno strese dječaka, koji pade po zemlji te se  poče valjati i pjeniti. Tada mu upita oca: Koliko ima vremena da mu se ovo događa? Od djetinjstva, odgovori mu. A često ga baci sad u vatru, sad u vodu da ga usmrti. Pa ako što možeš, pomozi nam, smiluj nam se. Ako što možeš...,reče mu Isus. Sve je

moguće onomu koji vjeruje! Vjerujem! odmah poviče glasno dječakov otac. Pomozi moju nevjeru! Kad vidje Isus da sve više naroda prilazi, zaprijeti nečistom duhu i reče mu: Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više  se nevraćaj u nj. Tada se Isusu približiše nasamo učenici te ga upitaše: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati? Zbog vaše nevjere, odgovori im. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko gorušično zrno te reknete ovom brdu: Prijeđi odavde onamo, prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće. Najedanput pristupi neki gubavac, pade pred njim nićice i reče: Učitelju, ako hoćeš, možeš me ozdraviti. Tada Isus pruži ruku i dotače ga se govoreći: Hoću. Ozdravi! Odmah bi izliječena njegova guba. Isus mu reče: Pazi,  nikomu to ne kazuj! Već idi, pokaži se svećeniku te prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo. Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. I upitaše Isusa, u nakani da ga okrive: Je li dopušteno u subotu liječiti? On im reče: Ima li tko među vama da svoju jedinu ovcu, kad bi u subotu upala u jamu, nebi prihvatio i izvadio? A koliko je vredniji čovjek od ovce? Dakle, slobodno je subotom činiti dobro. Tada reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On je ispruži i postade mu zdrava kao i druga. Kad je Emanuel opazi, sažali se nad njom te joj reče: Nemoj plakati! Zatim pristupi lijesu, dotače ga se, nosioci stadoše, te reče: Mladiću, tebi govorim, ustani! Jednog dana uđe on u lađu s učenicima svojim te im reče: Prijeđimo na drugu stranu jezera! I isplove. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probude i reknu mu: Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo? On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utišaj se! Umukni. Vjetar prestade i nastade velika tišina. A njima reče: Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere? Kako opazi Isusa, zagalami, baci se preda nj te jakim glasom viknu: što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg

Boga? Molim te, nemuči me! Jer Isus bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz tog čovjeka koga bijaše dulje vremena pograbio i tako držao. Vezali su ga u lance i držali u okovima, ali bi on istrgao okove i zli duh tjerao bi ga u pustinju. Isus ga upita: Kako se zoveš? Legija, odgovori. Jer mnogi zli duhovi bijahu ušli u njega. A Isus mu zaprijeti: Umukni i iziđi iz njega! Zli duh obori ga pred svima  te iziđe iz njega, a ništa mu ne naudi. Isus upita: Tko me se dotače? Kako su to svi nijekali, Petar reče: Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska... Netko  me  se  dotače, reče Isus, jer sam osjetio da je iz mene Izišla sila. Kad žena vidje da je otkrivena, kaza pred svim narodom zašto ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. Isus joj reče: Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru! Dok je on još govorio, dođe netko od ukućana predstojnika sinagoge te ovomu reče: Kćerka ti umrije. Nemuči više Učitelja! Kad je to Isus čuo, reče mu: Neboj se! Samo vjeruj! Ozdravit će! Kad dođe u kuću, nedopusti nikomu da uđe s njim osim Petru, Ivanu i Jakovu te ocu i majci djevojčinoj. Svi su plakali i naricali za njom. On im reče: Nemojte plakati, jer nije umrla, već spava! Oni ga ismijavahu, jer su znali da je umrla. Ali je on uze za ruku te viknu: Djevojko, ustani! Njoj se povrati duh, i odmah ustade. I on naredi da joj se dadne jesti. Kad je već bilo kasno, pristupiše mu njegovi učenici te mu rekoše: Mjesto je pusto, a vrijeme je već poodmaklo. Otpusti ih neka idu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi što za jelo! Podajte im vi jesti! odvrati im Isus. Da idemo, reknu mu, da kupimo kruha za dvjesta srebrenjaka i da im damo jesti?! Idite i vidite koliko kruhova imate, rekne Im. Oni razvide i odgovore: Pet, i dvije ribe. Tada im zapovjedi da ih sve posjedaju u skupine po zelenoj travi. I posjedaše u skupinama po stotinu i po pedeset. Donesite ih ovamo! reče im. Bijaše, naime, kojih pet tisuća ljudi. Tada

reče učenicima: Posjedajte ih u skupine po pedeset! Kad se nasitiše, reče učenicima svojim: Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne! Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje sa mnom, a nemaju što pojesti. Otpustim li ih gladne njihovim kućama, klonut će na putu. Neki su od njih došli izdaleka. Njegovi mu učenici odvratiše: Otkud bi ih netko mogao ovdje u pustinji nasititi kruhom? Koliko kruhova imate? zapita ih. Sedam, odgovoriše. Opazi to Isus te im reče: Zašto govorite da nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam. je srce otvrdnulo? Zar kod očiju nevidite? Zar kod ušiju nečujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi? Dvanaest, odgovore mu. A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?  Sedam, odgovore mu. I još neshvaćate?" reče im. Isus  im odgovori: Zaista, zaista, kažem vam, ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin božiji u čovječijem obličju, jer njega za to ovlasti Bog Otac! Što da činimo, upitaše ga na to, da radimo djela koja Bog hoće? odgovori im Isus, da vjerujete u onoga koga je on poslao. Koji znak, dakle, činiš rekoše mu na to, da ti povjerujemo kad ga vidimo? Koje je tvoje djelo? Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što stoji pisano: Dade im kruh s neba za jelo. Zaista, zaista, kažem vam, odvrati im Isus, nije vam Mojsije dao kruh s neba; naprotiv, Otac moj vam daje pravi kruh s neba. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Reče mu Jovan: Učitelju, vidjesmo jednoga gdje izgoni zle duhove u tvoje ime, jednoga koji nas neslijedi, i htjedosmo mu zabraniti, jer nas nije slijedio. Nemojte mu braniti! odgovori Isus. Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo

govoriti. Tko nije protiv nas, taj je za nas. A kad uđe u kuću, Isus ga predusretne pitanjem: što ti se čini, Šimune, od koga zemaljski kraljevi pobiraju carine ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih? Kad odgovori: Od tuđih, reče mu Isus: Dakle su sinovi oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, hajde na more, baci udicu i prvu ribu koju uhvatiš uzmi te joj otvori usta pa ćeš naći stater. Uzmi ga i podaj im ga za me i za se. Treći dan poslije toga bijaše svadba u Kani Galilejskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijaše pozvan i Isus zajedno sa svojim učenicima. Kad nestade vina, reče Isusu njegova majka: Nemaju vina. Što hoćeš ti od mene, ženo? odvrati joj Isus. Zar moj čas nije već došao? Na to majka njegova reče slugama: što vam god rekne, učinite! Ondje je bilo postavljeno šest kamenih posuda namijenjenih za uobičajeno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvatala dvije do tri mjere. Isus reče slugama: Napunite posude vodom! I napuniše ih do vrha. Sad zahvatite, reče im, i odnesite ravnatelju stola! Oni odnesoše. Kada ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino, on nije znao odakle je vino, ali su znale sluge koje su zahvatale vodu, zovnu zaručnika te mu reče: Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si čuvao dobro vino do sada. Isus zapita zakonoznance i farizeje: Je li dopušteno subotom ozdravljati ili nije? A njima reče: Ako nekomu od vas upadne sin ili vol u zdenac, zar ga nećete odmah, u subotu, Izvaditi. I stignu u Jerihon. Kad je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i s mnogim narodom, sjedio je kraj puta slijepac prosjak Bartimej, sin Timejev. Čim ču da je to Isus Nazarećanin, poče vikati: Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se! Mnogi su ga riječima zaustavljali da šuti, ali on je još jače vikao: Sine Davidov, smiluj mi se! Isus se zaustavi te reče: Zovnite ga! Zovnu slijepca i reknu mu: Uzdaj se! Ustani, zove te! On baci svoj ogrtač, skoči i dođe Isusu.

Isus ga upita: Što hoćeš da ti učinim? Učitelju, da progledam! odgovori mu slijepac. Hajde, reče mu Isus, tvoja te vjera spasila! Smjesta progleda i uputi se za njim. Na putu u Jeruzalem prolazio je granicom Samarije i Galileje. Kad  je ulazio u neko selo, iziđe mu u susret deset gubavaca; stadoše podaleko i počeše vikati: Isuse, Učitelju, smiluj nam se! Kad ih opazi, reče im: Idite i pokažite se svećenicima! Očistiše se dok su išli. Jedan od njih, čim vidje da je ozdravio, povrati se do nogu Isusovih pa mu poče zahvaljivati. Taj bijaše Samarijanac. Isus ga zapita: Zar se nisu očistila desetorica? Gdje su još devetorica? Ni jedan se  ne nađe da se vrati i Bogu zahvali, osim ovoga tuđina. Reče mu: Ustani i hajde, tvoja te vjera spasila! Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan ležao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: Želiš li ozdraviti? Čovječe, odgovori mu bolesnik, nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene. Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj! reče mu Isus. Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju i poče hodati. Poslije toga namjeri se na nj Isus u hramu te mu reče: Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi! Kad je Isus opazi, pozva je k sebi te joj  reče: ženo, oslobođena si od svoje bolesti. Lađa se već nalazila na morskoj pučini; bili su je valovi, jer je udario protivan vjetar. Za četvrte noćne  straže Isus dođe njima, hodeći po moru. Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i rekoše: Sablast! te od straha počeše vikati. A Isus odmah reče: Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se! Petar mu odgovori: Učitelju, ako si ti, naredi mi da dođem tebi po  vodi! Dođi! reče mu. Petar se spusti s lađe i pođe po vodi da dođe Isusu. Uplaši se kad vidje snagu vjetra te poče tonuti i vikati. Spasavaj,  Spasitelju!  Odmah  Isus  pruži

ruku, prihvati ga pa mu reče: Malovjerni, zašto si posumnjao? Kad uđoše u lađu, prestade vjetar. A oni što bijahu u lađi padoše preda nj ničice, govoreći: Ti si uistinu Sin Božji. Pošto su preplovili, dođoše na kopno u Genezaret. Čim ga poznaše žitelji onoga kraja, obavijestiše o tom svu okolicu, te mu donesoše sve bolesnike. Ovi ga zamoliše da im dopusti samo dotaknuti se skuta njegove haljine. Ozdraviše svi koji ga se dotakoše. Isus iziđe odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, žena Kananejka, koja dođe iz toga kraja, povika: Smiluj mi se, Učitelju, Sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh. On ne uzvrati ni jedne riječi. Na to mu se približiše učenici i zamoliše ga: Udovolji joj, jer viče za nama. On odgovori: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ali ona dođe, pade pred njim nićice i reče: Spasitelju, pomozi mi, On joj odgovori: Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima. Jest, Emanuele! nadoda ona, jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara. Na to joj reče Isus: 0 ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš! Istoga časa ozdravi njezina kći. Ona se vrati kući i nađe dijete gdje leži na krevetu. Zli duh već bijaše izišao; Upitaše ga učenici njegovi: Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio? Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi, odgovori Isus, već (je rođen slijep) da bi se na njemu očitovala Božja djela. Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko nemože raditi. Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta. Kada to reče, pljunu na zemlju i pljuvačkom načini blato, kojim premaza slijepcu oči pa mu reče: Idi, umij se u ribnjaku Siloe! Što znači poslan. Slijepac ode, umije se i vrati se gledajući. I sestre poslaše Isusu glasnika da mu rekne: Učitelju, bolestan je onaj koga ljubiš. Ova bolest nije smrtonosna, odgovori Isus kad to ču, već je određena za slavu Božju: da

proslavi Sina Božjega. To reče i potom im nastavi: Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim. Učenici mu na to rekoše: Ako spava, Učitelju, bit će zdrav. Isus je govorio o njegovoj tjelesnoj smrti, a oni su mislili da govori o običnom spavanju. Tada im istom reče otvoreno: Lazar je tjelesno umro. I ja sam veseo radi vas što nisam bio ondje, da  porastete u vjeri. Ali, hajdemo njemu! Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: Emanuele, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat. Ali sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega. Uskrsnut će brat tvoj, odgovori joj Isus. Znam da će uskrsnuti, odvrati mu Marta, o uskrsnuću, u posljednji dan. Ja sam uskrsnuće i život , reče joj Isus. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo? Da, Isuse, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet. I zapita: Gdje ste ga položili? Emanuele, rekoše mu, dođi pa ćeš vidjeti! Isus reče: Dignite kamen! Učitelju, već zaudara, reče mu pokojnikova sestra Marta. Četiri su dana što je umro. Ne rekoh ti, odvrati joj Isus, da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala? Tada digoše kamen. A Isus podiže oči i reče: Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao. Rekavši to, viknu jakim glasom: Lazare, iziđi! Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: Razvežite ga i pustite ga da ide!