17.      ČUVAJTE SE LICEMJERJA

Kad se skupilo golemo mnoštvo naroda, tako da su jedni drugima gazili noge Isus poče govoriti najprije  svojim učenicima: Čuvajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja! Na Mojsijevu stolicu zasjeli su književnici i farizeji. Vršite i držite sve što vam reknu, ali se neravnajte po njihovim djelima, jer govore, a nevrše! Oni vežu teška bremena koja se jedva mogu nositi te Ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih neće ni prstom pokrenuti. Sve što čine ćine zato da ih vide ljudi. Zato raširuju svoje zapise i produljuju svoje rese. Vole pročelje na gozbama, prva mjesta u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih ljudi nazivaju učitelji. Nedopustite da vas nazivaju učitelji, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća! Nikoga na zemlji nenazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! Također nedopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog Vođu: Hrista! Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga! Tko se uzvisi, bit će ponižen; tko se ponizi, bit će uzvišen. On im odgovori: Lijepo je o vama licemjerima prorokovao Izalja kad napisa: Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud je  bogoštovlje koje  mi iskazuje. I što naučava, to su zapovjedi ljudske.  Jao  vama,  bogataši,  jer  imate

svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati! Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati! Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili. Ta, isto su tako postupali s lažnim prorocima očevi njihovi! Isus reče svojim učenicima: Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze! Bolje bi mu bilo da mu je mlinski kamen o vratu i da je bačen u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Pazite na se! Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: Kajem se, oprosti mu! Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sablazni moraju doći, ali jao onomu po kome sablazan dolazi! Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Ta, da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su se u vama dogodila, već bi se odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili. Ali će, kažem vam, lakše biti na Sudnji dan Tiru i Sidonu nego vama. A ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do neba? Sići ćeš do pakla! Ta, da su u Sodomi bila čudesa što su se u tebi dogodila, ostala bi do dana današnjega. Ali će, kažem vam, zemlji sodomskoj biti lakše na Sudnji dan nego tebi. Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga:  vi sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate ni da uđu oni koji bi htjeli! Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji obilazite more i kopno da učinite jednoga istovjernikom, a kad to postane, učinite ga sinom paklenim dvaput gorim od sebe! Jao vama, slijepe  vođe, koji tvrdite: Ako se tko zakune hramom, to ništa nevrijedi; ako li se zakune hramskim zlatom, onda je obavezan! Luđaci i slijepci! Sto je više: zlato ili hram koji posvećuje zlato? iopet: Ako se tko zakune žrtvenikom, to ništa ne vrijedi, a zakune li se žrtvenim darom koji je na njemu, onda je obavezan. Slijepci! što je više: žrtveni dar ili žrtvenik koji posvećuje žrtveni dar?

Tko se zakune žrtvenikom, kune se njim i svime što je na njemu. Tko se zakune hramom, kune se njime i onim koji u njemu prebiva. Tko se zakune nebom, kune se Božjim prijestoljem i onim koji na njemu sjedi. Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu od metvice, komorača i kima, dok zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo je zadnje trebalo činiti, a ono prvo ne propustiti! Slijepe vođe! Vi cijedite komarca, a devu proždirete. Pustite ih! To su slijepe vođe slijepaca. A kad slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu. A kaza im i usporedbu: Može li slijepac voditi slijepca? Zar neće obojica u jamu pasti? Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji čistite vanjštinu čaše i zdjele, dok su unutra pune otimačine i pohlepe! Slijepi farizeju! Najprije očisti nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista. Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji ste slični okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i  svakog truleža! Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti. Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji gradite prorocima grobove i pravednicima ukrašujete spomenike, i govorite: Da smo živjeli u vrijeme otaca naših, nebismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka. Tako sami svjedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke. Popunite, dakle, mjeru otaca svojih! Guje i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći osudu paklenu? Ja zato šaljem među vas proroke, mudrace i književnike, od kojih ćete jedne pobiti i razapeti, a druge bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad, da padne na vas sva nedužna krv što je prolijevana na zemlji od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ubiste među hramom i žrtvenikom. Zaista, kažem vam,  sve  će  to  pasti  na  ovaj  naraštaj.

Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi nehtjedoste! Evo vaša će kuća biti prepuštena vama, pusta! Jer vam kažem: Sigurno me od sada više nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen koji dolazi u ime JHVH. A mnoštvu reče: Kad vidite oblak da se diže na zapadu, odmah kažete: Dolazi kiša, i bude tako. Kad vidite  da puše južnjak, kažete: Bit će sparina, i bude. licemjeri! Znate prosuditi izgled neba i zemlje. Kako onda ne prosudite ovo vrijeme? Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Isus im reče: Vi se pravite pravednima pred ljudima, a Bog poznaje vaša srca. Jer što je kod ljudi uzvišeno, pred Bogom je gnusoba. Licemjeri!, odvrati mu Isus. Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga odvede i napoji? A ovu Abrahamovu kćerku, koju sotona drži svezanu već osamnaest godina, nije trebalo osloboditi od ovih lanaca u subotu?! Isus, znajući njihovu zlobu, reče: Licemjeri, zašto me kušate? Pokažite mi porezni  novac! Oni mu pruže zlatnik, Isus će im na to: čija je ovo slika i natpis? Careva, odgovoriše mu. Tada im reče: Podajte caru carevo, a Bogu Božje. Zmijski porodi! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta, usta govore onim čega je srce prepuno! Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo. Također je govorio: Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka, jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost,  bezumlje.  Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka. Vi imate đavola za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito,  jer  je  lažac  i  otac  laži.  Meni

nevjerujete, jer vam objavljujem istinu. Ja govorim što sam vidio kod Oca svog. Tako činite i vi što ste čuli od svog oca. Naš je otac Abraham, uzvratiše mu. Kada biste zbilja bili djeca Abrahamova, reče im Isus, postupali biste prema djelima Abrahamovim. Mjesto toga vi želite ubiti mene koji sam vam objavio istinu  koju sam čuo od Boga. To Abraham nije učinio. Vi ponavljate djela oca svoga. Odgovoriše mu: Mi nismo rođeni iz preljuba. Mi imamo samo Boga za oca. Ja ne uzimam slave od ljudi. Uostalom, opažam: vi nemate u sebi ljubavi Božje. On se okrenu Petru i reče: Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske. U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi svjetlu, da se ne otkriju njegova djela.