16.      ZAISTA ĆETE BITI SLOBODNI

Tko će mi od vas  dokazati  neki grijeh? Ako vam objavljujem istinu, zašto mi ne vjerujete? Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha, odvrati im Isus. Rob ne ostaje zauvijek u kući. Sin ostaje zauvijek. Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. Na to im Isus odgovori: Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Ja nisam došao da pozovem na obraćanje pravednike, nego grešnike. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i nedolazi svjetlu, da se neotkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu. Isus im odgovori: Kad biste bili slijepi, nebiste imali grijeha. A sad velite: Vidimo, tako vaš grijeh ostaje. Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata. Ako te neposluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih neposluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve neposluša, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, što god razriješite na zemlji bit će razriješeno i na nebesima. Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći pokoja. I ne nalazi ga. Tada veli: Povratit ću se u svoju kuću iz koje sam izišao. Kad stigne, nađe kuću praznu, pometenu i uređenu. Tada ode, uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe,  te  uđe  i  tu  se  nastani.  Tim  bude

posljednje stanje onoga čovjeka gore od prvoga. Tako će biti i ovome pokvarenom naraštaju. Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi, odgovori Isus, već je rođen slijep da bi se na njemu očitovala Božja djela. On im reče: Mislite da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Mislite da onih osamnaest, na koje se srušila kula u Siloi i pobi ih, bijahu grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu reče: Sinko, hajde i radi danas u vinogradu! On mu odgovori: Idem, gospodaru, ali ne ode. Tada pristupi drugom pa mu isto tako reče. On mu odgovori: Neću. Kasnije promijeni odluku i ode. Koji je izvršio očevu volju? Posljednji, odgovore. Reče im Isus: Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo nebesko. Dođe, naime, Jahja, vama putem pravednosti: vi mu ne vjerovaste, a vjerovahu mu carinici i bludnice. A vi, videći to, niste se poslije pokajali, tako da bi mu vjerovali. K tomu iznese ovu usporedbu: Neki je čovjek imao u svom vinogradu posađenu smokvu. Dođe, potraži na njoj roda, noga ne nađe te reče vinogradaru: Evo, već tri godine dolazim i tražim rod na ovoj smokvi, ali ga nenalazim. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju? On mu odgovori: Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim. Možda će ubuduće roditi... Ako ne rodi, moći ćeš je posjeći. Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, neostavi u pustinji devedeset i devet i neide za izgubljenom dok je nenađe? A kad je nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu! Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati

nego zbog devedeset i devet pravednika kojima netreba obraćenja. A koja žena, ako ima deset drahmi pa izgubi jednu, ne užeže svjetiljku, ne pomete kuću i ne traži pomnjivo dok je ne nađe? A kad je nađe, zove prijateljice i susjede pa im rekne: Radujte se sa mnom, jer sam našla izgubljenu drahmu! Tako, kažem vam, biva veselje među Božjim anđelima zbog jednoga jedinog grešnika koji se obrati. Reče dalje: Neki čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio baštine koji mi pripada! Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mlađi sin skupi sve svoje te krene u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeći život razvratno. Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poče oskudijevati. Tada ode u najam nekom čovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da čuva svinje. Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada dođe sebi i reče: Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi. Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika! Diže se i krenu svom ocu. Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reče: Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom...! Tada otac reče svojim slugama: Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se. I  počnu  se veseliti. Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad na povratku stiže blizu kuće te ču pjesmu i igru, dozva sebi jednoga od slugu i upita ga što je to. Došao ti brat, odgovori, pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina ima zdrava. On se razljuti i nehtjede ući.

Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada nedade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama razasuo svoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele! Na to mu otac odgovori: Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se.