14.      PISANO JE

Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me. A nećete da dođete, meni, da primite život viječni. Zatim im reče: Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima. U zabludi ste, odgovori im Isus, jer ne poznajete ni Pisma ni moći Božje. Te im reče: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Isus im odvrati: Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste? Ako, dakle, zakon naziva bogovima one kojima bijaše upućena riječ Božja. Pismo se ne može uništiti. Isus odvrati: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Isus mu reče: Također je pisano: Ne kušaj Gospodara, Boga svojega! Na to mu Isus reče: Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi! I učio ih je govoreći: Zar ne stoji pisano: Kuća moja neka bude kuća molitve za sve narode, a vi ste je pretvorili u razbojničku špilju. A prodavačima golubova   reče:   Nosite   to   odavde.   Ne

pravite od kuće Oca moga prodavaonicu! Njegovi se učenici sjetiše da stoji pisano: Revnost me za kuću tvoju izjeda. I u vašem Zakonu stoji pisano da je vjerodostojno svjedočanstvo dvojice. Razljutiše se pa mu rekoše: Čuješ li što ovi govore? Da, odvrati Isus. A zar niste nigdje čitali: Ustima djece i nejačadi pribavio si sebi hvalu? On im odgovori: Zar niste čitali što učini David kad sa svojim pratiocima ogladnje? Kako uđe u kuću Božju te jede postavljene kruhove, koje nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, već samo svećenicima? Zar niste čitali u Zakonu da subotnim danima svećenici u hramu krše subotu, pa su ipak bez krivnje? A ja vam kažem da je ovdje nešto veće od hrama! Da ste shvatili što znači riječ: Više volim milosrđe nego žrtvu, ne biste osudili ovih nedužnih. Sin je božiji u čovječijem obličju gospodar subote. A da će mrtvi uskrsnuti, to i Mojsije kaza na mjestu o grmu, u kojem  naziva JHVH  Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim. A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer za nj svi žive. Kad su oni otišli, poče Isus govoriti mnoštvu naroda o Jovanu (Jahja): Što ste izišli gledati u pustinji? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli da vidite? Čovjeka raskošno odjevena? Ljudi što se raskošno odijevaju  borave u kraljevskim dvorima. Pa što ste onda izišli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka, jer je Jovan (Jahja) onaj o kome je pisano: Evo glasnika svoga pred licem ti šaljem da pripravi put pred tobom. Na to im on reče: 0 ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili!