12.      AKO ŽELIŠ BITI SAVRŠEN

A Isus mu odgovori: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Božiji u čovjećijem obličju nema gdje nasloniti glavu. Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit ćega, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Tko vas napoji čašom vode zato što ste Hristovi, zaista, kažem vam, sigurno mu neće propasti plaća. Marta, Marta, odgovori joj Emanuel, brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti. Nitko svjetiljke kad je užeže ne pokriva posudom niti stavlja  pod naslonjač, nego na svijećnjak, da vide svjetlo oni koji ulaze. Jer nema ništa sakriveno što  neće trebati da se očituje; ništa tajno što sigurno neće trebati da se sazna, na javu iziđe. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Nežeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog. Vi ste sol zemlji. Ali ako

sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.  Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život. Čovječe, odvrati mu, tko je mene postavio vama za suca ili djelioca? Onda im reče: čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem. Na to im iznese usporedbu: Bijaše neki bogataš čije polje obilno urodi. I poče razmišljati u sebi: što da učinim? Nemam više u što skupiti ljetine. Ovako ću, reče, učiniti: razvalit ću svoje žitnice te sagraditi veće pa ću u njih skupiti svu svoju pšenicu i svoja  dobra. Tada ću reći svojoj duši: Dušo, imaš mnogo dobra  u zalihi za brojne godine, počivaj, jedi, pij, uživaj! Luđače, reče mu Bog, još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi. Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: Brzo dođi i sjedi za stol! Neće li mu, naprotiv, reći: Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij! Zar duguješ zahvalnost sluzi što je izvršio zapovijed? Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti. Tada Isus pozva k sebi svoje učenike te im reče: Zaista, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu. Jer svi ubaciše od svoga viška, a ona od svoje neimaštine: ubacila je sve što je imala, sve svoje uzdržavanje. Isus to opazi i reče im: Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek. Jer što je izlila ovu pomast na tijelo moje, učinila je to da me pripremi za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude, na svem svijetu, propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, iono

što ona učini. Zatim reče svojim učenicima: Bio neki bogataš, imao upravitelja koga mu optužiše da mu rasipa imanje. On ga dozva te mu reče: što to čujem o tebi?  Daj račun  o svom upravljanju! Nemožeš više biti upravitelj! Tada upravitelj reče u sebi: što da učinim, jer mi gospodar oduzima upravu? Da kopam? Nemogu! Da prosjačim?  Stidim se. Već znam što ću učiniti, da me ljudi prime u svoje kuće kad budem zbačen s uprave. Tada dozva redom dužnike svoga gospodara te prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru? Odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: uzmi svoju knjižicu, sjedni i odmah napiši: pedeset. Zatim upita drugoga: A ti, koliko si dužan? Ovaj odgovori: Sto korova pšenice. Rekne mu: Uzmi svoju knjižicu i napiši: osamdeset! I gospodar pohvali nepravednog upravitelja jer je mudro postupio. Jer sinovi su ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla u držanju prema svojoj vrsti. Ja vam kažem: Stecite sebi prijatelja lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane. Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj. Ako niste bili vjerni u lažnom bogatstvu, tko će vam povjeriti pravo? Ako li u tuđem niste bili vjerni, tko će vam dati vaše? Zar dan nema dvanaest sati? odgovori Isus: Tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. A tko ide po noći, spotiče se, jer nema u sebi svjetla. Tada će mu Abraham: Ako zaista ne slušaju Mojsija i Proroka, neće vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne. On, želeći se pokazati pravednim, zapita Isusa: Tko je onda moj bližnji? Isus odvrati: Neki čovjek, silazeći iz Jeruzalema u Jerihon, zapade među razbojnike, koji ga svuku i još tomu izrane, ostave polumrtva pa odu. Slučajno je istim putem silazio neki svećenik pa kad ga opazi, zaobiđe ga i prođe. A tako i neki levit, kada dođe tu, kad  ga  opazi,  zaobiđe  ga  i  prođe.  Neki

putnik Samarijanac dođe blizu njega pa kad ga vidje sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svog magarca, odvede u gostionicu, preuze za nj brigu.  Sutradan dade dva zlatnika gostioničaru: Brini se za nj, reče mu, pa ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platiti. Koji se, po tvome mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je zapao među razbojnike? Odgovori mu: Onaj koji mu iskaza milosrđe. Idi pa i ti čini tako! reče mu Isus. Tada im nastavi: Pazite na ovo što slušate! Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjerit, i nadodat će vam se. Tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga. Isus reče učenicima svojim: Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Isus mu odgovori: Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!