Ako niste znali značenje mita iz Postanka, to je objašnjenje. Muškarac je stvoren na sliku i slavu Božju, a žena je samo muškarčeva slava, stvorena da bi bila za njega a ne on radi nje, mora si iz sramote pokriti glavu ili obrijati svoju kosu. Muškarac je "Božji Prvorođenac" (Biblija je prepuna hvalospjeva o prvorođenim sinovima - oni su Bogu najdraži), žena je došla na red tek poslije životinja, na muškarčev zahtjev. Žena je ispod muškarca, koliko je muškarac ispod Gospodina Isusa-Boga, tj. neizmjerno je niža !

 

"Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka." Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo."

 

Postanak 2, 23-24

 

"Tako su dužni i muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi."

 

Efežanima 5:28

 

Po tijelu su dakle ujedinjeni, pa ih tjelesnost tj. spolna žudnja privlači jedno drugome (zbog rebra), no dijele li podjednako i Duh? Je li Eva-žena s Adamovim rebrom dobila i Božji duh? Ili je muškarac ostao "bliži Bogu" od žena? Čitajte dalje pa zaključite sami.

 

"Sveti brak"

 

Bračna pravila za žene

 

" Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti , neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.

 

1 Timotej 7

 

Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.

 

Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

 

"Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom."

 

1 Timotej 2,12-15

 

A spasit će se rađanjem djece:

 

U knjizi Postanka:

 

" A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."

 

To je sudbina koju su pisci Biblije namijenili ženama, uz opis zašto to treba tako biti. Smrt, grijeh i patnje prouzročila je žena, pa su sve žene zato krive! Nije li to nepravedno, budući da je Bog Adamu zabranio jesti sa tog stabla, a ne Evi! Bog je uz to, tobože, namjerno umnožio bolove ženama kod rađanja* za kaznu, a žene se uspoređuju s kujama koje se tjeraju, i daju se muškarcima kao ropkinje da nad njima gospodare. Ima li divljaka, najprimitivnijih plemena, koji su pokazali takav prezir prema majčinstvu i ženi općenito?

 

 

 

 

U nastavku Biblijskih priča, opisuje se kako se očevima rađaju sinovi. Rođenje kakve kćeri je toliko sramotno i nevrijedno spomena da - NITI JEDNA KĆER - nije imenom navedena. Ispada kao da su Adamovi sinovi sa svojom majkom Evom pravili djecu. 

 

"Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.

 

Eva je ponosna na MUŠKO čedo, i taj blagoslov pripisuje bogu Jahvi. Za djevojčicu se ne bi zahvaljivala; sramota je roditi djevojčicu i posve nebitan podatak, pa se rođenje djevojčica namjerno nikad ne spominje.

 

" Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka; Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael . .itd. . . .itd . . . .."

 

" Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet.... "

 

......Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi....

 

......Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. Šešan nije imao sinova, nego kćeri; ali je Šešan imao slugu Egipćanina po imenu Jarhu. Zato je Šešan dao kćer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.......

(Egipćaninu, koje su Izraelci prezirali, navedeno je ime Jarhu. Židov Šešan ima kćer i daje je strancu - sluzi Jarhu, za ženu - kojoj se nije udostojao spomenuti ime - ali njihovom sinu kojeg je rodila opet je zapisano ime - Ataj.)

 

I tako sve do potopa. Nigdje spomena da se rodila kćer ! Ne znamo ime Nojine žene, kao niti žena njegovih sinova, koji jedini nisu podavljeni u potopu. Spašeni su Noa, njegova bezimena žena, njegova tri sina: Šem, Ham i Jafet, sa svojim bezimenim ženama. Valjda je jedina njihova zasluga što su muški srodnici svetoga muškarca Noe. Geneologija njegovih sinova je "precizno" navedena.

 

Dakle imamo Glupsona koji rodi Tupsona, a Tupson rodi Mamlaza. Gdje su spomenute njihove požrtvovne majke i radine žene? Koja drskost i bezobraština u beskrajnom nizanju imena muškaraca koji tobože RAĐAJU muškarce. Taj prezir i bahatost prema ženama je proglašen "Božanski nadahnutim tekstom". Samo ta činjenica je dovoljna da Biblija padne kao "sveta knjiga".

 

Odakle to silno nabrajanje muškaraca i njihovih potomaka? Biblijski pisci su držali da "muškarac rađa", a žena samo prima njegovo sjeme da bi izraslo novo biće. Ona je samo plodno tlo, utroba u kojoj izrasta čovjek od "muškog zametka", stroj za rađanje.

 

Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

 

Job 31,15

 

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

 

Jr 1,5

 

U prijevodu SZ od Daničića piše "i rodi Ovaj Onoga". U novijim prijevodima crkva pokušava "ublažiti" prijevod pa piše "rodi mu se, ili rodiše mu se" pod izgovorom "da bi bili razumljiviji narodu". No u originalu stvarno piše da "očevi rađaju sinove".

 

Daleko nakon potopa se po prvi puta spominje kćer Dina, koja se rodila nakon 6 sinova.

Zatim je silovana...

 

"Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. "