ZOVEM TE, NARODE ZEMLJE HRVATSKE

 

 

 

 

-        Hvaljen budi, moj ljubljeni Bože, Sveti, Jedini.

Hvaljen i slavljen u svakoj riječi, u svakom slovu što Nam ga daješ.

Hvaljen budi, pravi, živi, istiniti Bože u svakoj kapi rose i čestici mraza.

Hvaljen budi u svakom jutru i povečerju, u svakom danu, u sva­kom izlasku i zalasku sunca.

Neka je hvaljeno sveto Ime Tvoje, Bože Jedan i Trojedini.

Neka je hvaljeno Nebo, Tvoje prijestolje. Neka su hvaljeni svi sveti na Nebu koji Tvoje sveto Ime veličaju, časte i klanjaju se Njemu.

Uvijek budi hvaljen, moj Gospodine Isuse Kriste, u svim svojim ranama, u svim svojim patnjama i bolima što ih podnosiš za nas

Neka je hvaljena i slavljena Tvoja predragocjena Krv što je proli za nas, od sada u vijeke!

Gospodine...

 

 

 

S tobom sam, dušo! Sva Moja Ljubav neka ti ispuni srce i svu nutrinu tvoje duše, neka ti danas, dušo ljubljena, Moja Ljubav bude voditeljica u svim tvojim zadaćama i dužnostima.

 

Uzmi svim srcem i dušom ovu Božansku Ljubav što ti je nudim. Ona je bezgranična, nema kraja. Zato se ne boj da ćeš je potrošiti.

 

Primi, dušo ljubljena, svim žarom srca svoga Ljubav Mene, svoga Boga, i dopusti da se Ona u tvom siromašnom srcu nastani, da se kao mladica loze primi te pusti nove izdanke.

 

Obećajem ti, dušo, dat ću ti toliko mnogo Ljubavi koliko samo poželjeti možeš. Ja i ti u srcu prepunom Ljubavi!

 

 

Dušo, ne gledaj oko sebe! Ne gledaj ni pred sebe! Svoj pogled upri u Moje Božansko Srce koje ti daje svu svoju Ljubav.

Ne brini, što će svijet reći! On je ionako već primio svoj pečat pro­kletstva. Ne gledaj na druge. Pusti da svatko nosi svoju odluku i svoje opredjeljenje.

 

Dođi, samo ti i Ja, tvoj Bog, tvoj Jedini, isti­niti, sveti, tu u tvom srcu potpuno, savršeno!

 

O što je čovjek koga sam u Ljubavi stvorio? Što je srce čovječje da Mene, Boga, ne prepozna?

Tijelo je i onako prah i pepeo ovoga svijeta, - ali srce, duša!

 

Dušo ljubljena, ne dopusti da te svjetovnosti zarobe, odvuku od Mene! Izdigni se iz svijeta, jer ne pripadaš svijetu! Ovo nije tvoja domovina!

 

 

Tvoja je domovina na nebesima! Dopusti da te ove Moje riječi, riječi Boga, probude, izvuku iz sna obamrlosti. Ispljuni iz svojih usta drogu sotonskog opiuma! Isperi usta svoja bistrom vodom s Moga zdenca i dođi Mi u zagrljaj!

 

Narode hrvatski, zemljo Moja, stupe Moje Crkve, priđi svome Stvoritelju, pruži ruku svome Otkupitelju! Pusti Europu, pusti Zapad. Zar ne vidiš da je to gusti đavolski dim, pun sumpora, što ti napada oči srca, oči duše, što ti rastače nutrinu, te padaš kao pokošeno snoplje u dubok san iz kojega se nikad probuditi nećeš.

 

Zovem te, narode zemlje Hrvatske, probudi se!

Bog tvoj stoji tu, na tvojim granicama, i zove te. Otvori oči srca , otvori svoj duh Mome Božanskom Duhu da te prizovem k pameti.

 

Sjeti se, narode Moj hrvatski, da si dojen na grudima Boga, da sam svoj križ Spasa za tebe nosio, da Moja Krv bez prestanka teče za tvoje Otkupljenje.

Sjeti se, narode Moj ljubljeni, Majke Moje koja krva­ve suze lije za tebe, za tvoj spas!

 

Moj Mir tebi, dijete!

Sav Mir Boga sišao na Moj hrvatski narod i nastanio se u njemu trajno i postojano!

 

Ljubim te, radi sa Mnom!

 

  

27.11.1997.