ZNANOST BEZ BOGA

 

 

 

- Gospodine moj i Bože moj! Uzdižem svoje lice k Tebi da me Tvoja milost ogrije, da me opere od ovog zemaljskog praha.

Svojim božanskim žarom neka mi Tvoja milost sprži sav korov u srcu, svaku nečistoću, svaku prljavštinu.

 

Predajem Tebi, Bože, sve svoje slabosti, sve negativnosti, sve nesavršenosti. O, toliko toga, Isuse moj ljubljeni, toliko toga ima što ne valja. Kud god pogledam, sve same ruševine u mojoj duši. Jedva da ima pokoja mladica što tek niče, svježa i zelena, puna rose Tvoje Ljubavi.

 

Pokušavam gledati ovu svoju bijedu, Gospodine, Tvojim očima Boga. Uistinu, kad bi mi Tvoja božanska milost dala spoznaju, kakova sam u potpunosti, sigurno bih se sledila od užasa, tko sam i što sam.

 

Bože jedan i Trojedini, Oče nebeski, Stvoritelju naš, Ti ljubiš grešnike, poradi njih si i Sina svoga žrtvovao, jer je to Tebi, Svevišnji, bilo milo.

Saginješ se u ovu dolinu suza i do najbjednijeg svoga djeteta.

 

Ti, Bože, ljubiš grešnika, a mrziš grijeh.

 

Meni se čini da ja jako volim grijeh kad sam ovakva kakva jesam.

Ti si mi dao tu milost da uvidim svoju bijedu, svoje ništa. Pomozi, ljubljeni Bože, da se u svim situacijama mogu i znadem oteti zlu, da prepoznam zavodnika te da uvijek osluškujem Tvoj glas.

Slaba sam u svemu, baš u svemu. Nema nijednog poteza kojim bih mogla biti zadovoljna. Uistinu, Gospodine, ništa sam, i apsolutno i savršeno ništa.

 

Tvoj Duh, Tvoja milost i Ljubav Tvoga Božanskog Srca čini od mene ljubljeno dijete Božje, hram Duha Svetoga i miljenicu Tvoga Srca.

 

Gospodine...

 

 

 

S tobom sam. Moj Mir tebi, dušo ljubljena.

Darujem ti svoj Mir, svu radost Srca svoga.

 

Okreni se k Meni, dušo, i osmjehni se svome Bogu i Stvoritelju svome, Kristu i Otkupitelju svome.

 

 

 

- Gospodine Isuse, to si Ti, Isus Krist...

 

 

 

Da, Ja jesam s tobom i ljubim te.

 

 

 

- Malo mi je neobično, Gospodine Isuse, zar si to Ti zajedno s Ocem?

 

 

 

 

Dijete, budi u Miru!

Moj Mir neka ti ispuni srce!

 

Neobično ti je što te tako pozdravljam. Zar nisam rekao - tko vidi Mene, Sina, taj i Oca vidi. Jer gdje sam Ja, Sin, ondje je i Otac.

 

 

 

 

- Oprosti, mili Isuse, samo sam malo zbunjena. Znam da ste Ti i Otac, Jedno, samo mi se do sada u istoj rečenici nisi obraćao Ti i Otac.

 

 

 

 

Dijete ljubljeno, o toliko ljubljeno dijete, Ja i Otac smo sa­vršeno Jedno. Kao što si ti u tijelu i ti u duši ZAJEDNO, JED­NO. Ta gdje ti je tijelo, ondje ti je i duša.

 

Gledaj plamen! Gori i sagorijeva, daje toplinu. Možeš li plamen odijeliti od topline? Možeš li izdvojiti, da plamen (vatre) gori, a da ne daje toplinu, ili da tu toplinu oduzmeš plamenu i preseliš je na neko drugo mjesto?

To  je neznatna prispodoba prilagođena vašem shvaćanju.

 

Dušo, pusti to, zašto se mučiš, samo vjeruj!

Veliko umovanje i filozofiranje mnoge umnike i znanstvenike svijeta odvelo je u pogrešnom pravcu zato što, proučavajući prirodne znanosti, Mene, Boga, gurnu na stranu, smetam im, i tako svojom pameti krče sebi put.

Dijete, to je ludost. A da ludost bude još veća, mnoge učene glave hvastaju se tom i takvom naukom, naukom gdje je Bog izoliran i stavljen u poseban okvir.

 

O da, ovo vrijeme, ovo posljednje stoljeće drugoga milenija upravo vrvi od takovih krivih nauka.

Zato se i događa da tapkate u mraku, vrtite se u krugu i često ne vidite od šume drveta, jer ste Mene, Stvoritelja i Boga svoga izbacili.

 

Strpljiv sam sa svim vašim idejama, sa svim vašim novotarijama. Sada kad ste dosegli svoj vrhunac u zlu, te se hoćete igrati boga i stvarati sami sebe u replikama (Gospodin misli na genetiku) i zlorabiti sve darove koje sam vam dao, zlorabiti i pod noge bacati sav živi svijet, mora, vode, vegetaciju, - sada sam rekao: DOSTA!

 

Dijete ljubljeno, ti si pošteđena mnogih informacija. To je za tvoje dobro. Ovaj Moj odabrani Narod također dobiva vrlo ne­znatan dio informacija iz svijeta.

Kad bi uistinu imali uvid u sve katastrofe što se zbivaju, već sada bi mnogi od vas poželjeli biti mrtvi. Vjeruj da je tako. Sve ide svome kraju, kraju ovoga vre­mena, ove ere. Ja to dopuštam, tako mora biti.

Novo proljeće u Mojim grudima Boga već se budi.

 

Moj Mir tebi, dušo ljubljena!

Radi sa Mnom!