Zagrobni život ne postoji. Postoji život poslije života. Što bi to trebao biti zagrobni život?! Život iza groba? Potpuno pogrešna sintagma, a stoga i značenje. Zabluda. Kad smo već kod grobova, u našem lijepom hrvatskom jeziku poznajemo još i riječ sprovod. Sprovod znači da pokojnika sprovodimo, odnosno ispraćamo (ispraćaj) do njegovog novog doma.

Ukop je čin stavljanja, polaganja u grob. Grob je naprosto oznaka mjesta gdje je isprva tijelo a nakon toga kosti, te u nekim slučajevima pepeo (kremiranje). Sjeti se čovječe, iz praha si nastao i prah ćeš postati - to je obećanje kojeg nam daje Biblija (Petoknjižje). A Englezi lijepo kažu: Ahes to ashes, dust to dust (Pepeo pepelu, a prah prahu=Živi živima, mrtvi mrtvima).

Samo groblje je u stvari nekropolis (grad mrtvih). U starogrčkoj civilizaciji nekropolis je uvijek bio izdvojen iz grada (extra muros), obično na citadeli (brežuljak). Umrijeti znači oprostiti se. Umrijeti znači oprostiti sebi. Umrijeti znači oprostiti se od svega: materijalnog i nematerijalnog iz tog određenog ciklusa. Umrijeti znači suočiti se s apsolutnom ljubavi (filia), a to je istina plus ljubav. Umrijeti znači vidjeti. Svi umiru otvorenih, a rađaju se zatvorenih očiju. Kako nevjerojatno snažno!