ZATIŠJE PRED UŽASNO NEVRIJEME

 

 

 

- Gospodine moj i Bože moj... Ljubim Te i klanjam Ti se. Isuse, ćutim nekako u dnu duše, u dnu srca... nešto se zbiva, nešto kao zatišje pred strašno nevrijeme.

I tišina što je osluškujem u njezi­noj nečujnosti, u njezinoj nezamjetljivoj prisutnosti, upravo je prijeteće opasna.

I ta tišina nešto očekuje, sprema se za nešto silno snažno i veliko.

 

Bože, Oče ljubljeni... ne znam, možda, možda se sve to meni samo pričinja. Možda se to meni, s obzirom na to da sam vrlo osjetljiva na sva zbivanja, možda se to meni, kažem, samo čini.

Duh i duša, srce i razum, misli i volja, sva moja sjetila "čuju" da se zbivaju samo Tebi, Bože, poznati "časovi".

 

 

 

Dijete, Mir tebi, ljubim te, zadahnjujem te dahom svoga Mira.

 

Radost, dušo, neka osvoji tvoje srce, neka te ispuni, iako je teret ovoga vremena naslonjen na tebe, i ćutiš svu težinu nemira, svu težinu ovoga ZLA što u svojoj kulminaciji truje još ovo malo DOBROG što se tek tu i tamo nazire.

 

Ja, Bog, u svojoj Milosrd­noj Ljubavi čuvam te svoje mladice, te svoje izdanke i borim se svim svojim Božanskim silama da đavao ne otruje i to malo Moje baštine.

 

Kćeri, to što tvoj duh i srce osjećaju, to je upravo tako kako tvoje srce reče - kao zatišje pred užasno nevrijeme.

 

Dušo, sve Moje ljubljene Duše ćute i osjećaju svu ovu užasnu pustoš, ovaj samrtnički pohod paklenih sila po ovoj planeti.

Ništa nije pošteđeno od sotonskog smrada i paklenskog otrova.

 

U iščekivanju završne bitke, u iščekivanju Moga UDARCA sve je u sudbonosnoj napetosti.

 

Primjećuješ, dušo, da vrijeme i Sunce i mjesec i zvijezde promijeniše svoju mijenu. Njihov ritam i red koji se stoljećima nije dirao, sada je u strahovitoj uzdrmanosti zbog SILA ZLA što su i zemljinu gravitaciju promijenile na gore.

 

Nebeske su sile ozbiljno uzdrmane. Sve u Zemljinoj atmosferi odiše magnetskom privlačnošću samoga podzemlja, i, dijete, bilo bi čudo da ne osjećaš to što osjećaš.

 

Samo ludi ovoga svijeta, samo oni bez razuma i bez pameti glavinjaju u svom posljednjem jurišu za osvajanjem svojih materijalnih probitaka.

 

Dijete, budi mudra djevica i bez prestanka bdij nad svojom svjetiljkom, ne dopusti da ti ona ostane bez ulja!

Pusti lude djevice! One su u svom grozničavom sebeljublju zaboravile na svoje svjetiljke, i ne pamte da ih uopće imaju.

 

Pusti, dijete ljubljeno, ludosti ovoga svijeta i primi se za Moju uljanicu, ona ima nepresušno dno. Iz Moje uljanice tvoj će ti Gospodin, Zaručnik duše tvoje, nadolijati ulja u tvoju svjetiljku, te ćeš spremno dočekati naš skori susret.

 

Budi u Miru, budi blagoslovljena!

Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

18.2.1998.