ZAŠTO SI, ISUSE, U MENI SAMO BOL I PATNJA ?

  

 

 

 

Dušo ljubljena, nije li tvoje srce u radosti dok Mene, Boga svoga, slijediš kroz patnju i bol ?

 

Nisu li tvoje oči uprte u svoga Gospodara, svoga Stvoritelja dok se mučiš s poteškoćama ? Dok padaš pod križem i ponovno se dižeš ? Nije li ti, dušo ljubljena, sva potrebna radost u duhu tvome kod svake tvoje muke i boli što je moraš proći ?

 

Vidiš, dušo, Ja, tvoj Bog, tvoj Otac, tvoj jedini najbolji prijatelj, otkad sam došao na svijet i utjelovio se u krilu Prečiste, ne poznam ništa drugo osim patnje i boli, muke i protivštine.

 

Bol, samo bol radi vas, ljubljene Duše, jer vas ne želim izgubiti, ne želim vas ostaviti zbog silne ljubavi prema vama.

 

Dušo, Ljubav je patnja i bol. Ljubav je trpljenje progonstva. Preko tih muka učiš se biti Moja.

 

A radost, dijete, to dolazi. Mjera preobilna, puna, u svoj svojoj neizmjernoj veličini Božanske radosti, to tek dolazi.

 

Ali sad prvo podijelimo križ spasenja.

Ljubim te i blagoslivljem.

 

 

 

19.1.1998.