Zašto se smijete?
Tony Samara sjedio je u kanuu s Indijancima ploveći niz Amazonu, kad je jednog momka napao roj otrovnih pčela. Ostali se nisu obazirali, već se samo smijali i zafrkavali. Kako primitivno! Ili?
Poželjevši, nakon studija biologije, doprinjeti spašavanju prašume, Tony je prvo snažno iskustvo Amazone doživio nekoliko dana nakon dolaska u džunglu. Plovio je kanuom niz rijeku. Indijanci su zurili u njega, a glavom mu je prolazilo bezbroj misli. Padala je jaka kiša. Zvukovi prirode odjekivali su posvuda, a on je bio pun briga i strahova.
Mislio je kako se dobro pripremio za boravak u divljini. Proveo je šest mjeseci u teretani nastojeći poboljšati kondiciju. Udubio se u učenje španjolskog jezika. Kupio je mačetu, mrežu za ležanje i kompas, no najveći problem bili su komarci koji su neprestano ubadali.
Kanu u kojem je plovio nedavno je bio stablo i čitavo su vrijeme iz njega izbacivali vodu da ne potonu. Svaki put kad bi udarili o stijenu ili deblo, bojao se da se ne prevrnu. Počeo je razmišljati kako odlazak u Amazonu nije bila najrazboritija odluka.
Njegov zapadnjački um bio je pun zastrašujućih misli. "Što ako ću morati u bolnicu? Kako bih do nje došao? Zašto su ovi ljudi tako zadovoljni životom? Je li to raj koji sam zamišljao?"
Dok je tražio tisuću razloga da napusti Amazonu i vrati se "civilizaciji", čovjek u prednjem dijelu kanua odgurnuo je granu drveta i tada ga je napao roj otrovnih pčela. Samarina prva reakcija je bila pomisao "sreća da to nisam bio ja", osjećaj popraćen sažaljenjem i zabrinutošću za čovjeka koji je patio. Ostali ljudi u kanuu su se smijali i ponašali na njemu potpuno neshvatljiv način. Nalazio se u kulturi različitoj od svega što je ranije poznaovao.
Pitao je "primitivne" suputnike, duboko uronjene u šamansku kulturu prašume: "Zašto se smijete patnji?" Odgovorili su mi protupitanjem: "Može li se istinski suosjećati kroz osjećaje straha, negativnosti i brige?"
Objasnili su mi da se energetsko tijelo osobne na smrt izbodene već nalazi u strahu i boli, da su mu moji strahovi i brige donijeli samo još više negativnosti te da se istinsko suosjećanje sastoji u pomoći koja se pruža osobi kako bi se boli oslobodila.
"Smijehom smo pomogli izvući strah iz tijela čovjeka koji je bio u stanju šoka. Da su svi putnici u kanuu reagirali poput tebe, njihove bi egocentrične misli otežale ionako tešku situaciju i čovjek bi zasigurno umro", rekao je jedan od putnika.
Svi u kanuu, osim njega, ovaj događaj doživjeli su sa stajališta iscjeljivanja. Smijanje je sadržavalo iscjeljujuću energiju i bilo njezina ekspresija. Njegovo je kulturno programiranje bilo drugačije, no od toga dana počeo je ozbiljno sumnjati u svoja vjerovanja o ovoj kulturi koju bi zapadni svijet opisao kao "primitivnu".
Najvažniji aspekt šamanskih kultura jest odnos prema prirodnim zakonima. Majku Zemlju vide kao živog duhovnog vodiča koji omogućava ravnotežu svih područja života. Nikada kasnije nije spoznao takvu vrstu magičnog odnosa s prirodom kakav održavaju društva obilježena kao "primitivna". Prašuma je bitan dio njih samih. Ovakvo shvaćanje stvarnosti daje gotovo dječju naivnost većini šamanskih društvima u kojima je boravio.
Postupno je počeo shvaćati da nije došao u Amazonu "spasiti prašumu" - što je bila ideja koja ga je na početku motivirala, nego spasiti dio sebe koji je gotovo zaboravio: svoje najdublje biće.
Izvor: Tony Samara Mudrost šamana
bglavac
edin.kecanovic
