Vizija Boga II - Porijeklo života

čovjek razvije vjeru u Boga, On će ga doći spasiti. Bog nije ograničen ni na jedan lik. On je moć, a ta moć je bezgranična. Takva bezgranična moSamo kad ć može obaviti bilo kakvu tešku zadaću. Bog može uzeti bezbrojne likove, ali božanska moć je samo jedna i uvijek ista. Ista ta božanska moć – ātmatattva koja boravi u ovom tijelu kao stanovnik, prisutna je jednako tako i u svakom ljudskom biću.

Na primjer, vi možete električnu struju nazvati DC ili AC, ali osnovna priroda struje je ista. Slično tomu, s obzirom na zasluge pojedinog čovjeka, Bog intervenira kako bi izazvao transformaciju u njemu. Dok to radi, Bog će se vladati po nekim normama koje sâm odredi. Transformaciju ljudskog uma ne može izazvati ni jedno ljudsko biće, niti to mogu učiniti ikakve mantre. To je moguće samo onda, ako Bog tako hoće. Bog može izvršiti bilo što, sve što želi. On može biti prisutan bilo gdje i svuda, slijedeći objavu da je Bog samo jedan jedini – ekam eva advitīyam brahma. Bog se ne mijenja. Kad bi se On promijenio, cijeli bi se univerzum promijenio. Velika je pogreška pomisliti da se Bog promijenio. Bog je istina, vječna i neokaljana. Nitko ne može promijeniti takvo vrhovno Sebstvo – paramātman. Nije lako razumjeti Boga.

Utjelovljenja ljubavi, ljubav nijednoga ljudskog bića nije ravna Božjoj ljubavi. Božja se ljubav ne mijenja. On može uzeti bezbroj likova, ali Njegova ljubav prema ljudskim bićima ostaje nepromijenjena. Bog nema svojstava, On je čist, vječan, neokaljan, On je konačno pribježište, On je prosvijetljen, slobodan od svega, utjelovljenje svetosti. Možete ga zvati raznim imenima – Venkatešvara, Rāma, Krišna ili Sai Baba. Samo se imena razlikuju, ali Bog je jedan. Zato se Bog objašnjava uzrečicom: Bog je jedan jedini – ekam eva advītyam brahma. Neki ljudi mogu pomisliti da je Bog uzeo ljudski lik kao Rāma ili Krišna i zato sada nema Boga. Ono što se doista dogodilo u ovom primjeru jest da se Bog nije promijenio. On ostaje nepromijenjen bez obzira na lik koji uzima. Radi se samo o promjeni u vašoj percepciji Boga. Božja volja je postojana.

Utjelovljenja ljubavi, njegujte čistu ljubav jer čistoća je jedinstvo, a jedinstvo je Bog. Neka se vaša individualna ljubav transformira u čistu ljubav za Boga . Katkad ljudi posumnjaju je li se promijenila Božja ljubav prema njima. Nikada! Božja ljubav nikad neće trpjeti promjene!

Na primjer – ako imate jednu cjepanicu, iz nje možete učiniti bilo kakav komad namještaja – stolac ili klupu. Ali osnovni materijal, to jest drvo, ostaje isti. Slično tomu, Božja ljubav ostaje uvijek nepromijenjena. Bog može obaviti bilo kakvu zadaću. Katkad može nekim ljudima dati daršan, dok drugi možda neće doživjeti to dobročinstvo. Mnogo ovisi o njihovom mentalnom stavu. Njegujte postojanu vjeru i jednousmjerenu odanost prema Bogu. Neki jogini i oni koji su se svega odrekli, težili su za daršanom Boga, ali malo ih je moglo osvojiti milost nepokolebljive vjere i jednousmjerene odanosti prema Bogu.

Prije mnogo vremena kad sam jednom posjetio Rishikesh, dao sam daršan Svamiju Purushothamanandi koji je živio u Vasišýhinoj pećini što se nalazila na putu za Badrinath u Himalaji. On je tamo obavljao pokoru, živeći sâm. Obično je imao samo malu uljanu svjetiljku. Pećina je bila malo udaljena od glavne ceste. Kupovao bi mlijeko i pripremao ga s čajem. To mu je bila jedina hrana. Ostatak vremena bio je stalno uronjen u pokoru. Dani su prolazili. Nakon nekog vremena, on više nije imao dovoljno snage da dođe do ceste na kojoj je mogao nabaviti mlijeko i vratiti se u pećinu. Stoga je svoje izlete do ceste prorijedio, to jest odlazio je na cestu samo jednom tjedno po mlijeko.

Jednom je prilikom saznao da Bhagavān Baba boravi u ašramu Sivanande gdje će provesti nekoliko dana. On je čeznuo za Svamijevim daršanom. Zato je poslao pismo po glasniku u kojem je molio: "Svami, molim te da dođeš u moju pećinu da Te vidim!" Znao sam za njegovu silnu odanost. Kad sam vidio njegovo pismo, odmah sam odjurio k njemu u pećinu Vasišýhe. No ulaz u pećinu bio je zatvoren. Purushothamananda nije imao energije da ustane i otvori ulaz.

Za vrijeme toga izleta, pratio me Kasturi. On je tada bio još prilično snažan. I Kasturi i ja pokušali smo otvoriti ulaz u pećinu. Napokon smo u tome uspjeli. Purushothamananda je bio osobito sretan kad nas je obojicu vidio. Želio je provesti nekoliko trenutaka sâm sa Svamijem. Zato je savjetovao Kasturiu da uđe u unutrašnjost pećine i razgleda je. Novinarski znatiželjan, Kasturi ga je poslušao. Purushothamananda je uperio svoj pogled u mene i izgubio se u blaženstvu. Nakon nekoliko trenutaka došao je k sebi. Rekao sam mu da ću posjetiti njegovu pećinu još jednom. To sam učinio već sljedećeg dana i ponovno proveo s njim neko vrijeme. Kad sam se vratio u ašram Sivanande, on je bio malo razočaran što sam posjetio pećinu Purushothamanande dva puta, a nisam pronašao dovoljno vremena da ga provedem u njegovu ašramu.

Kad sam drugi put posjetio Vasišýhinu spilju, uzeo sam od Kasturia komadić papira i napisao datum svoga sljedećeg posjeta Purushothamanandi. Toga određenog dana Purushothamananda je sišao do svete rijeke Gange da se okupa, željno očekujući da me vidi. Duboko uronjen u kontemplaciju o mom liku, nakon kratkog vremena doživio je viziju Boga. Nekoliko trenutaka kasnije, napustio je svoj smrtni omotač u tom dubokom stanju sjedinjenosti s božanskom Sviješću - samādhi. Prenijeli su mi tu vijest dok sam bio u Delhiu. Obavijestili su me da se Purushothamananda stopio sa Svamijem. Ja sam potvrdio vijest rekavši: "Da, da."

Čudno, njegov rođendan i dan kad je postigao samādhi bili su isti. Kad su kasnije otvorili Vasišthinu pećinu, ona je sva bila ispunjena vibhūtijem. Tijelo Purushothamanande su učenici Sivanande prepustili vodama rijeke Gange.

Od tada se proširila slava Purushothamanande. Njegovi su učenici poslije posjetili Prasanthi Nilayam da me vide. Ostali su u ašramu punih deset dana. Dao sam im dobar smještaj i sve ostale pogodnosti. Oni su izvanredno uživali gledajući, dodirujući i razgovarajući sa Svamijem i na kraju su otišli, noseći sa sobom Svamijevu ljubav i blagoslove. Purushothamananda je bio plemenita duša Bio je doista puruœottama - najbolji među ljudima. To je priča o njemu.

Svi su bili sretni kad su u novinama pročitali vijest da je Bhagavān Sri Sathya Sai Baba dva puta posjetio njegovu pećinu. Vaša sreća je i moja sreća. Vasišthina pećina je još uvijek onakva kakva je bila kad je u njoj živio Purushothamananda. Savršeno je čista i sveta, prožeta božanskom atmosferom. Njegovi su mi učenici rekli. "Svami, sva atmosfera u ašramu prožeta je božanskim vibracijama. Osjećamo kao da je Purushothamananda s nama!" Odgovorio sam im: "Lijepo, nastavite i dalje osjećati njegovu prisutnost i uživajte u blaženstvu." Za vrijeme moga zadnjeg posjeta Delhiju organizirao sam na njegov rođendan pjevanje bhajana pred njegovom slikom.

Tako neki mudraci i vidioci pokazuju silnu ljubav i odanost prema meni i čeznu za mojim božanskim daršanom.

BRZI CHAT