PROČITANO

1166

PUTA

OD 14.01.2018.

VEDE - utjelovljeni stvoritelj kroz pisanu riječ

Davno, prije par tisuća godina, jedna civilizacija sa sjevera (današnji Iran, Afganistan) polako se stoljećima premještala prema današnjoj Indiji. Ta civilizacija bila je vedska ili Arijska nacija. Bila je to visoko razvijena civilizacija, premda potpuno nepismena. Da, bila je nepismena. Fascinantno je to što su se sva vedska dijela prenosila isključivo usmenim putem, i to pamćenjem i svakidašnjim recitiranjem do današnjih dana. Dolaskom Muslimana polako su počeli zapisivati ono što su recitirali (danas je to hrpa knjiga).

VEDA (Znanje)

Ta civilizacija niti gradevinama nije pridavala neki znacaj. Kako su se selili, tako su za sobom ostavljali gradevine u kojima su živjeli, a koje su s vremenom nestale, premda su bile savršeno izgradene (po Jyotishu i Stampatya Vedi - Vastu). Jedino što su doista koristili, cemu su pridavali veliki znacaj i što su sacuvali do danas bio je jezik.

Taj jezik bio je Sanskrt. Sve ceremonije i razliciti obredi bili su na Sanskrtu. Taj jezik je i danas jednako živ kao što je to bio i nekada, ali ga govori puno manje ljudi. Nije se promijenio baš ništa. Svi jezici se mijenjaju kroz stoljeca, no Sanskrt se ne mijenja. Kakav je bio prije par tisuca godina takav je i danas. Primjerice, teško bismo razumjeli hrvatski ili engleski jezik kakav se govorio prije 100 godina. A sigurno ne bismo razumjeli kako se govorio prije 200 ili 500 godina.

Dakle, jezici su skloni promjeni, usavršavanju, prilagodavanju društvu i vremenu. No Sanskrt se ne prilagodava ni društvu, ni vremenu. Svi jezici su se razvijali kroz stoljeca i još se uvijek razvijaju. Sanskrt se nije nikada razvijao, niti ce se ikada razvijati. Odakle onda dolazi Sanskrt?

Kaže se da ako zaronimo duboko u meditaciju (jako, jako duboko), možemo cuti zvukove od kojeg je sacinjen Sanskrt – to su zvukovi u obliku slova koji se nazivaju mantre.

Mantre su zvukovi od kojih je sacinjen jezik Sanskrt. Te zvukove prije ili kasnije svatko cuje na svom duhovnom putu, bez obzira kojoj religiji ili duhovnom pravcu pripada.

Ako je covjek istinski tražitelj istine, onda bez obzira na njegovu vjeroispovijest ili boju kože, bez obzira na sve, ako ide sve dalje i dalje prema samoostvarenju, na jednom nivou ce cuti zvukove od kojih je sacinjen Sanskrt, a to su mantre.

Najvažnija od tih mantri ili zvukova je AUM (cita se OM).

U zvuku AUM sve je receno i sve se nalazi u sjemenu te rijeci. Onima koji su mudri dovoljno je cuti rijec AUM pa da im je apsolutno sve jasno.

No znamo da nismo svi jednaki, i nemamo svi jednako procišceni živcani sustav, to jest ne možemo svi shvatiti tu atomski zbitu i šifriranu rijec AUM.

AUM je kristalna cistoca koje se kretanjem (vibriranjem) unutar sebe umnožava i stvara ostale zvukove.

A znamo da je zvuk vibracija.

Kad svako slovo spozna ono drugo slovo i kad se ona spoznaju medusobno, nastaju cetiri zrake svijetla ili cetiri osnovne energije znanja koje se na Sanskrtu nazivaju Vede. Rijec Veda na Sanskrtu oznacava cisto neokaljano znanje.

Na koji nacin ga cuvaju? Tako da te tekstove svaki dan recitiraju napamet. Oni koji recitiraju nazivaju se Panditi.

U prve cetiri Vede znacenje onoga što se recitira nije primarno (i danas je upitno što ti tekstovi znace). Bitan je zvuk koji se proizvodi iz njihovih usta - on je znacajan. Ako se to radi uz vatru onda je to jako znacajno. Tada se to naziva Yagya.(Jadnja).

Prema tome, u odnosu na ostale duhovne pravce i religije (Kršcanstvo, Islam, Judaizam, itd.), zvuk se u Vedama ne obraca nekom božanstvu, niti nekom bogu na nebu.

Sam taj zvuk koji se proizvodi kod recitacije jest božanstvo. Znacenje rijeci nije ono što je mocno, vec je mocan zvuk koji se proizvodi. Ne upucuju se molitve Bogu koji je tamo negdje i koji ce nam ispunjavati želje.

Ljudi cesto misle da rijeci koje za nas imaju nekakav smisao imaju smisao i Bogu. No u Vedama je bitan zvuk, tj. vibracija koju stvaramo recitacijom. To je razlika izmedu molitve i recitacije vedskih mantri.

Molitve su upucene nekome koga molimo za nešto, dok se vedski stihovi recitiraju za dobrobit svih u citavom svemiru. Sami stihovi proizvode harmoniju oko nas i u nama. Oni održavaju ovaj svemir.

U vedsko doba nije bilo ni kipova, ni slika, ni pisma. Razlog za to nije to što nisu znali za njih, vec zato što je Bog za njih bio i priroda, i svemir, i drvece, i rijeke (pet elemenata – vatra, voda, zrak, zemlja i eter). Boga ne treba nacrtati jer je vec nacrtan, ne treba ga pjevati, vec je ispjevan preko ptica, vjetra itd.Znanje o Jyotishu kao i ostatak znanja Veda prenosio se iskljucivo usmenom predajom u porodici sa oca na sina. Porodice koje cuvaju to znanje i koje ga prenose iz naraštaja u naraštaj nazivaju se Brahmani.

Vede se dijele na: Šruti (razotkrivenu Apsolutnu Istinu, direktnu objavu) i Smriti (znanje primljeno od mudraca).

Slijedi glavna podjela. Šruti se dijeli na: Vedu , Upavedu i Vedangu.

1. Vedu čine : · Vede - Rig Veda , Sama Veda , Atharva Veda , Yajur Veda · Samhite - mantre · Brahmane - obredna objašnjenja mantri · Upanišade - sve znanje o Brahmanu, bezličnom aspektu Apsolutne Istine · Daranyake - ezoterična objašnjenja mantri

2. Upavedu čine: · Ayurveda - medicina · Dhanurveda - politika i ratovanje · Stapatyaveda - graditeljstvo itd. (sva područja ljudske kulture)

3.Vedangu - udove vedskog znanja čine: · Kalpa - obredni detalji (sve samskare ), pravila i propisi za normalan život · Šikša - pravilno izgovaranje mantri · Vyakarana - sanskrt, obrazovanje, oko 3000 pravila, matematika, pristup tome imaju samo brahmane - intelektualci · Ćanda - kultura, pjesnički metri · Nirukta - razne vrste rječnika, etimologija, objašnjenja mantri , čemu što služi u Kalpi i Šikši · Đjotiša - znanje o svjetlu, astrologija, astronomija a nju sačinjavaju: a) Gola - astronomija koja ima oko 1.111.000 stihova b) Ganita - matematičke kalkulacije c) Prašna - odgovori na specifična pitanja d) Muhurta - povoljno vrijeme (začinjanje djeteta, sijanje...) e) Đataka - karma, horoskopi f ) Nihita - sve što se zbiva u prirodi ima značenje, pokazuje stvari koje će se desiti

Smriti se dijeli na Purane, Itihase , Darshane , Tantre, Pancaratru , Obredne sutre

1.Purane čine: · 18 glavnih (6 za osobe u vrlini, 6 za osobe u strasti, 6 za osobe u neznanju) i 18 sporednih

2. Itihase u prijevodu povijesti čine: · Ramayana · Mahabharata ( Bhagavad - gita je dio Mahabharate )

3. Darshane u prijevodu filozofske pravce čine: · Vedanta - sastavljač Vyasadeva , bavi se metafizikom i teologijom Upanišada · Mimamsa - sastavljač Đaimini , bavi se interpretacijom spisa · Nyaya - sastavljač Gautama , bavi se logikom · Vaišešika - sastavljač Kanada, bavi se objašnjavanjem postojanja kao kombinacije atoma · Yoga - sastavljač Patanđali , bavi se sadhanom - pravilima i propisima · Sankhya - sastavljač Kapila , bavi se znanjem o kreaciji i metafizici

4. Tantru koju je Gospodin Šiva izgovorio svojoj ženi Parvati čine upute koje se odnose na: · vrlinu (dobrobit) · strast (plodonosno djelovanje) · neznanje (destrukciju)

5. Pancaratra znači vaišnavsko obožavanje Božanstava i nju čine: · pravila i propisi o pravilnom obožavanju Božanstava, oblika Svevišnje Božanske Osobe, Šri Krišne načinjenog od metala, drveta, gline, mramora

6. Obredne sutre ili mantre čine: · Dharma šastra (knjige zakona poput Manu samhite ...) · Dhariya sutre (knjige zakona) · Šrauta - yajne , žrtvene ceremonije vršene u javnosti · Grihya - yajne , žrtvovanja za grihaste , bračne parove

Rta - istina u srcu

Koncept “ rta” nastaje u ranim Vedskim tekstovima. Riječ je blisko povezana s engleskim riječima pravo ili istinitost i obred (običaj). Rta predstavlja kozmički poredak, ali i istinu unutar pojedinca. Zamisao možda predstavlja prepoznavanje drevnih Vedskih mislilaca da se pravednost unutar pojedinca odražava kroz organiziranost svijeta. Skloni smo prepoznati oko nas ono što osjećamo unutar sebe. Ako smo sretni vidimo radost u svijetu. Vedski znalci uvidjeli su povezanost društvenog sklada s izvođenjem svetih obreda. Vjerovali su da sveti obredi potvrđuju smrtničku istinu i božanski poredak.
Rta je vremenom evoluirala od prepoznavanja unutrašnje istine do opsežne filozofije ispravnog djelovanja u primjeni. Istina se prvotno pojavljuje kao osjet u srcu, kao glas savjesti. Kasnije prerasta u izraz istinite riječi, osnovu za duhovni obred. Konačno se odražava u djelu kao sãdhani, duhovnoj dužnosti osobe. Istina o zamislima nastalim u vama kada je utisnuta u vaša srca zove se rta (rita). Izgovor zamisli utisnute u vaše srce putem usta zove se istina.

Tri gune
Gune su odlike prirode, koje pripadaju ovom materijalnom svijetu. Postoje tri gune: sattva (vrlina), rajas (strast) i tamas (neznanje).
Te tri odlike su zapravo i tri moćne sile stvaranja, održavanja i uništavanja univerzuma. Sve djelatnosti u materijalnom svijetu se odvijaju zbog međusobne interakcije tih triju moćnih sila.
Sattva je moć harmonije, ravnoteže, svjetlosti i inteligencije - viša, ili duhovna energija.
Rajas je moć kretanja, djelovanja, aktivnosti i promjena - srednja, ili životna energija.
Tamas je moć tame, inercije i materijalizma - niža, ili materijalna energija.

Prema Vedama, transcendentalni Gospodin oplođuje prakriti (materijalnu energiju). Sama po sebi materijalna energija je inertna i ne može biti uzrokom stvaranja.
Gospodin ju oživljuje svojom energijom. Gospodin baca pogled na prakriti, ili prirodu, i oplođuje ju jivama - individualnim dušama. Tada polako počinju djelovati odlike materijalne prirode - tri gune, uz pomoć kojih se manifestira raznovrsnost kreacije.

Sattva – vrlina
Vrlini teže pobožne osobe. Osobe u vrlini teže edukaciji, nesebično rade na blago čovječanstva i žele dobro svima. Vrlina je nepoznata osobama u tamasu (neznanju), dok su joj ljudi u strasti jako blizu. Obično ljudi, kojima je dosta trke za ugledom i prestižem, počinju naginjati ka vrlini.
U vedskoj kulturi vrlina pripada staležu brahmana. To su učitelji ne samo duhovnosti, već i drugih znanosti. Većina svetih osoba također provode svoj život u vrline, ili suddha sattvi - transcendentalnoj vrline, koja se nalazi iznad triju materijalnih odlika.

Rajas – strast
Strast je odlika mladih i ambicioznih ljudi, koji imaju jaku želju za uspjehom. Osobe u guni strasti žele stvarati bogatstvo za sebe i svoju djecu i uživati u rezultatima svoga rada. Takve osobe odlikuje želja za zadovoljavanjem svojih osjetila, požude i pohlepe.
Osobe u rajasu skoncentrirane su samo na sebe i na to, što im pripada: porodicu, bogatstvo, dom, rođake i prijatelje. Takvi ljudi daju milostinju samo ako imaju od nje nekakvu korist, kao što je slava i ugled. Žrtvovanja i strogosti provode samo sa ciljem da poboljšaju svoje materijalno blagostanje.
Ako im je jezik zadovoljan, onda su sretne, a ako nije - frustrirane su. Takve osobe vole žestoku hranu i piće i ekstremne sportove.
Strast pripada staležu kśatriya - ratnika i vladara.

Tamas – neznanje
Osobe koje su u guni neznanja ponašaju se suprotno od osoba u vrlini. Danju spavaju, a noću su budne. Noći provode uz alkohol, drogu i nezakoniti seks.
Takve osobe vole tamastićnu hranu: staru, bezukusnu i nezdravu. Jedu puno mesa, konzumiraju alkohol ili drogu, psuju i krive druge za sve svoje probleme. Vole puno spavati.
Osobe u tamasu ne mare za tuđu nesreću, već naprotiv, do svoje sreće dolaze kroz tuđu nesreću. Takve osobe ne razmišljaju o duhovnim temama i zanemaruju se za svete spise.
Cijelo vrijeme varaju i kradu druge, vrijeđaju ljude oko sebe i sve odgađaju za sutra. Osobe u neznanju su glupe, lijene i mrzovoljne.

Za Vede se kaže da su bez početka i bez kraja. Vede imaju svoju vlastitu vremensku frekvenciju, potpuno unutar i izvan zemaljskih vremenskih zona. Zbog toga se Vede nazivaju vječnima. Stog Vede prožimaju cijelu kreaciju. Rishiji su znali važnost riječi. Oni su zašli duboko u izvorište riječi, i našli da svaka riječ ima različiti zbir zvučne i svjetlosne energije. Pronašli su da određene riječi imaju veću sposobnost zadržavanja svjetlosne ili neke druge energije. Tako, kad je riječ proizvedena, oni su mogli vidjeti energetski uzorak koji je proizvelo svjetlo, i taj energetski tok je grubo reproduciran. Zato jezik ima sposobnost da bude snimljen ili zapisan.
Ti energetski tokovi mogu se vidjeti u slovima Sanskrita. Kad su proizveli zvuk Om, vidjeli su obrazac energije. Starim Hindusima postalo jasno da bogovi ne mogu čovjeka osloboditi neznanja niti mu pokazati put ka blaženstvu i besmrtnosti. Zapravo, vedska misao ne teži za informiranjem već za transformiranjem.Mnoštvo su spoznaja ustanovili tzv. duhovni pronalazači - rišiji koji su zapisali određene spoznaje ali ti zapisi nisu nastali iz nastojanja njihovog uma, oni su samo bili pronalazači tj. otvoreni za to više znanje.Tekstovi veda igraju rastuču važnu ulogu na stazi evolucije.

( dio tekstova sa girija Kozmologija veda)

Vede ili utjelovljeni stvoritelj u liku pisane riječi, kako ih još nazivaju, naučavaju nas određenim principima po kojima mi ljudi moramo živjeti, u skladu sa našom zadaćom na ovoj planeti i u skladu sa našim evolucijskim mjestom u univerzumu. Vede su napisali drevni Rišiji. To su ljudi koji su imali znanje Atmana, koji su dostigli stanje Atmagjana, stanje u kojem ne postoji više dualnost. To je stanje kada smo spoznali svoju istinsku prirodu postojanja. Kada se je naša individualna svijest stopila sa univerzalnom, kada se Atma (individualna Božanska svijest) stopi sa Paramatmamom (univerzalnom Božanskom sviješću).

Principi kojih se mi ljudi trebamo pridržavati po Vedama sastoje se od dva seta principa: principi "Jama i Nijama". Ti principi nam omogućuvaju da patimo što manje u vremenu dok boravimo u našim tjelima, koja smo dobili da bi uživali svoju Karmu (rezultate svojih prošlih djela). Oni nas usklađuju sa našom ljudskom prirodom i odvajaju nas od animalne prirode, koju smo trebali prevazići u ovom stanu postojanja, ali koja je još uvijek prisutna do određenog stupnja razvoja u nama. Ukratko, oni su tu da bi se uskladili sa svojim istinskim evolucijskim mjestom, a to je da budemo ili da osvijestimo da smo ljudi.

Prvi i najosnovniji principi se nazivaju "Jama principi". To je set principa koji se satoji od deset ljudskih kvaliteta koje bi trebali razvijati ako ih do sada nismo, ili koje bi trebali osvijestiti ako su nam izblijedjeli s vremenom.

Jama principi:
•   Ahimsa (nenasilje): mišlju, riječju, djelom
•   Satja (istinoljubivost): suzdržavanje od laganja ili kršenja datog obećanja
•   Asteja (poštenje): suzdržavanje od krađe, od dugovanja nekome nećega (ne vraćanje dugova).
•   Brahmacharya (živjeti u skladu s Božanskim kvalitetama). Ta riječ označava i
suzdržavanje od seksualnih odnosa ako nismo u braku,i biti vjerni svome partneru/ici
kada smo u braku. U današnje doba umjesto termina "brak" prihvatljiv je i termin "biti u vezi".
•   Kshama (strpljenje): suzdržavanje od netolreancije prema ljudima, i nestrpljenje u svim životnim situacijama
•   Dhriti (postojanost): suzdržavanje od nepostojanosti u bilo kojem smislu, straha, neodlučnosti
•   Daja (suosjećanje): suzdržavanje od bešćutnosti, okrutnosti, i bezosječajnosti prema svim živim bićima
•   Arđava (biti neposredan, direktan i bez skrivenih pobuda): suzdržavanje od izdaje, prijevare, obmane
•   Mitahara (ispravno i umjereno jedenje): ne jesti premalo niti previše, suzdržavanje od jedenja mesa, riba i jaja(prakticiranje vegetarijanske prehrane).
•   Šauća (čistoća): izbjegavanje nečistoća u tijelu, mislima i govoru, voditi brigu da smo uvijek čisti, kao i prosotor u kojem boravimo.

Drugi set principa naziva se Nijama. Oni se također sastoje od deset pravila ili propisa, kao i Jama principi.

Nijama principi:
•   Hri (kajanje): biti pristojan, pokazivati kajanje za neučinjeno nedjelo.
•   Santoša (zadovoljstvo): traženje sreće i spokoja u životu.
•   Dana (donacija): davanje svojih dobara nekome, bez očekivanja nećega zauzvrat.
•   Astikja (vjerovanje): imati postojanu vjeru u Boga, Gurua i put ka prosvijetljenju.
•   Išvarapuđana (obožavanje Boga): kultiviranje naše vjere putem dnevnog obožavanja
kroz rituale i meditaciju.
•   Sidanta šravana (naučavanje znanja iz svetih spisa): proučavanje i slušanje svetih spisa, iz ustiju
mudraca iz svoje duhovne loze. U današnje doba može slušanje i bilo kojeg Gurua, glavno da je realiziran.
•   Mati (spoznavanje): uzdizanje duhovne volje i intelekta uz Guruovu pomoć.
•   Vrata (sveti zavjeti): ispunjenje religijskih zavjeta, ispunjenje datih pravila, postojano pridržavanje navedenih.
•   Đapa (ponavljanje imena Božjeg): dnevno ponavljanje mantri.
•   Tapas (discipliniran i strog rad): izvođenje svoje sadane, pokora i žrtvovanja (puđa, yagya, itd.).

Jama i Nijama principi su najosnovniji stupanj Joge. Kada osoba svlada i usvoji gore navedene principe onda se može baviti i ostalim tehnikama Yoge. U drevno doba ti se principi nisu posebno naglašavali, jer su se oni podrazumjevali sami po sebi, da ih se čovjek pridržava. U današnje doba Kali juge, kada su znanja o ljudskoj prirodi i ljudskost degradirani, Rišiji su odlučili da ta pravila budu posebno nagkašena.

Ako smo na putu Yoge a prethodno nismo u sebi razvili gore navedene kvalitete, ili barem one najosnovnije, onda bi trebali uz sadanu poraditi i na tome djelu, da su nam riječi usklađene sa djelima. U suprotnom smo samo malo više razgibani ljudi od prosječnih ljudi, a to nije put Yoge. Ako još uvijek jedemo meso a vježbamo Yogu, to nam govori da mi zapravo i ne vježbamo Yogu, nego se samo malo istežemo i malo dublje dišemo.

Ali vježbanje Yoge bez nepridržavanja navedenih principa, dati će nam zdravstvene blagodati, ako vježbamo na način koji odgovara našem stanju i potrebama. Naravno, takvim načinom gubimo bit i svrhu Yoge, ali barem ćemo si malo olakšati fizički i psihički dio tijela do neke razine.

Najosnovniji princip bi bio Ahimsa ili nepotrebno nasilje prema svim živim bićima. Nepotrebno nasilje bi bilo ono koje se koristi u svrhe zadovoljenja naših želja, a da pri tom netko pati radi toga. Nasilje u samoobrani je dopušteno.