TUŽAN SAM ŠTO MNOGI PREZREŠE MEĐUGORJE

 

 

 

- Gospodine Isuse...

 

 

S tobom sam! Mir tebi, ljubim te!

 

 

 

-  Spasitelju ljubljeni, govorio si mi nešto o Međugorju. Ako je Tebi u volji, ja bih to zapisala.

 

 

 

Budi u Miru, Ja sam s tobom!

 

Međugorje, oaza Mira, sveto tlo gdje Moja ljubljena Majka svakodnevno dolazi, postalo je mjesto spoticanja za mnoge duše.

 

Mir koji se u Međugorju udiše, zatrovan je đavolskom prašinom nereda, nemira i oholosti koja napreduje i krči sama sebi put.

 

Dijete, premnoge duše se izruguju međugorskim porukama i uzimaju ih kao nešto ljudsko, kao ljudsku tvorevinu, a ne kao glas Neba.

 

Srca koja slušaju glas tih poruka toliko su uspavana i ravnodušna na glas poruke ljubljene Majke, i zato se u Moje Srce uvukla strahovita tuga.

 

Dijete, tužan sam zbog Međugorja, zbog mnogih Mojih sinova svećenika koji prezreše Međugorje, odbaciše svaku mogućnost, pomisao da bi se Nebeska Majka mogla ukazivati.

Mnogi Moji sinovi uopće ne vjeruju u ukazanja, govore da to nije moguće. Cijelo Nebo trpi zbog takvog negiranja Milosti Božje.

 

Sve ove godine ljubljena Majka poravnava put Meni, Sinu svome, Meni, Bogu i Kralju, za Moj drugi dolazak,a tolika srca s prezirom i nevjerom odbaciše svaku pomisao o istinitosti ukazanja.

 

Ovaj glas, dijete, preko tvoje ruke Ja, silni, jaki Bog, dajem ovome istom Narodu, istim dušama koje odbaciše Međugorje, da ih kroz ove poruke, kroz ove Moje riječi Boga probudim, da im kroz ove riječi Moj Duh Sveti otvori oči srca te spoznaju pravu Istinu.

 

Dušo ljubljena, Ja, Bog, već jesam tu! To ti govore ovi reci, ove Moje riječi.

 

Ja jesam tu sa svima vama. Moj dolazak već traje, i kad kažem da je vrijeme isteklo, onda znaj da je to stvarao tako.

 

 

 

- Gospodine Isuse, oprosti, ja sam upravo zbunjena i gotovo u nevjerici glede Međugorja. Pa tolike rijeke hodočasnika, može se reći na milijune njih, kroz protekle godine bile su u Međugorju, a Ti mi sada govoriš sve ovo...

 

 

 

Dijete, o toliko ljubljeno dijete! Doći u Međugorje može svaka duša i vratiti se kao da nije ni bila u Međugorju.

 

Doći u Međugorje i ponijeti poruku Neba, ponijeti Milost koja se tamo daruje, to treba htjeti.

 

Kažem ti: Premnogi dođoše i odoše kao da ni bili nisu.

Ovaj Narod je tvrde šije i stisnutih pesnica. Dušo, Ja ne mogu ništa protiv volje vaših srdaca.

 

Ja, Bog, dajem, nudim, a vi nećete, odbijate, odbacujete i prezirete tu Ljubav.

Kako Me onog puta Židovi propeše, tako Me i u Međugorju mnogi propeše od­bacujući milost.

 

Dijete, zato Grab! Zato dođoh u Grab da Moji ljubljeni vide Moju bol, Moju muku, da spoznaju da ih LJUBAV zaboravila nije, da spoznaju da ih LJUBAV LJUBI!

 

 

Zadahnjujem te dahom Ljubavi i Mira,

radi sa Mnom!

 

19.1.1998.