Vaišnavska teologija se u svojim učenjma oslanja na Vede, a ponajviše na petu Vedu, čiji su dio dvije najvažnije vaišnavske knjige Bhagavad gita i Srimad Bhagavatam ... Naime, Vede se samo jednim malim dijelom bave duhovnošću, dok se te dvije spomenute knjige bave samo duhovnošću... Posebice Srimad Bhagavatam koji se bavi čistom duhovnošću, bez ikakvih zemaljskih imenovanja kao što su nacionalnosti ili religije... Zbog toga je to jedna od najdražih knjiga Vaišnavama.

Vaišnavizam objedinjuje:

1. razumijevanje našeg vlastitog duhovnog identiteta (duhovna samospoznaja), kao i duhovnog identiteta drugih vrsta živih bića,
2. razumijevanje Boga i Njegovih želja (što On očekuje od ljudskog društva),
3. djelovanje u skladu sa našom vječnom dužnosti (dharma), tj. praktična služba (tijelom, umom, inteligencijom) namijenjena za zadovoljavanje Njegovih želja,
4. razumijevanje korelacije između Boga, živih bića, prirode, vremena i karme,
5. razumijevanje razlike između materije i duha (prolaznog i vječnog),
6. iskorjenjivanje niže ljudske prirode (pohlepa, požuda, zavist, nekontrolirani gnjev...) i razvijanje božanskih, vrlinskih odlika (ljubav, samilost, tolerancija...) i
7. razumijevanje razlike između griješnog i pobožnog djelovanja.

Ukratko vaišnavizam je duhovna znanost koja nadilazi sve zemljopisne granice, vrste i boje tijela, te sektaške podjele temeljene na pripadnosti određenoj religiji. Ljudi koji zaista razumiju istinsku duhovnost, ne prave u svijetu probleme temeljene na sektaškim podjelama, koje se kasnije obično manifestiraju u obliku religijske netrpeljivosti, terorizma, ratova itd.

Od ove duhovne znanosti svatko može imati trajnu dobrobit bez obzira kojoj religijskoj tradiciji se priklanja. Obični puk često krivo tumači ili prosuđuje dok vidi na ulici Vaišnave...Vaišnave koji se obično vide na zapadu su većinom članovi ISKCON-a koji plešući i pjevajući Sveto Ime slijede drevne duhovne tradicije te su obučeni u tradicionalnu vaišnavsku odjeću... Oni su, uglavnom, zaređeni monasi i žive u hramu. Dok drugi, koji čine Veliku većinu društva, žive u svom privatnom smještaju zarađujući za život u skladu sa svojom profesijom i radnim mjestom. Oni prakticiraju proces bhakti yoge (svjesnost Krišne) kod svoje kuće, ali ipak redovito posjećuju hramove i uzimaju učešća u hramskim službama, zbivanjima i festivalima.

ISKCON se trenutno sastoji od više od 15000 zaređenih monaha (muških i ženskih) i pola milijuna kongregacijskih članova širom svijeta (ne ubrajajući Indiju). Svaki sljedbenik i poklonik Krišne je dobrovoljno spreman da iskoristi svoje vrijeme, energiju, talente i sredstva za širenje misije i služenje Krišne. Članovi ISKCON-a pokušavaju njegovati suštinska načela spiritualnosti: samilost, istinoljubivost, čistoću i prakticiranje strogosti.

Pod strogostima se između ostalog podrazmijeva slijeđenje 4 regulativna načela koja imaju za cilj uspješnu kontrolu uma i osjetila, a to su:

1. ne jedenje mesa, ribe i jaja
2. ne uzimanje učešća u kockanju
3. izbjegavanje izvanbračnih spolnih odnosa
4. ne korištenje opojnih sredstava, uključujući alkohol, cigarete i kavu

U skladu sa Bhagavad-gitom, kršenjem spomenutih regulativnih načela, prouzročuje se tjelesna, mentalna i duhovna nestabilnost te se povećava uznemirenje i rast konflikta u društvu. Dakle vidimo da Vaišnava ili bhakta nije nešto čudno ili strano nama... Dapače to su vrlo fini ljudi koji pokušavaju stalno djelovati za dobrobiti drugih i zadovoljstvo Gospodina... A oni samo nisu dio neke religije ili neke sekte nego su članovi raznih duhovnih pokreta... Mi osobno smo članovi ISKCON-a (Međunarodnog društva za svjesnost Krišne)... Dođite u naš centar i upoznajte osobe koje se trude postati Vaišnave...