TI SE MORAŠ BEZ PRESTANKA UMANJIVATI

 

 

 

 

- Gospodine Isuse...

 

 

S tobom sam, Mir tebi!

 

 

 

- Ja sam, Bože moj, opet tako nesigurna obzirom na ove poruke. Očekivala sam, Isuse, oprosti što se usuđujem tako misliti i go­voriti, očekivala sam da ću se ja, bijeda, preko ove tvoje milosti popraviti, da ću biti bolja, svetija! Da ću svojima u kući donijeti više svjetla, a kada tamo, čini mi se da sam veća bijeda i jad nego prije! Jest, mogu mnogo više trpjeti, ali inače - ovo bijedno tijelo nije se nimalo pomaklo prema onome kako je bilo prije.

 

No znam, tijelo je prah i pepeo, pa nije ni važno koliko trpi. Ali srce, duša! Gospodine, znam da Te ove moje misli vrijeđaju. Molim Te, oprosti mi! Ali tako, razmišljala sam, kako će neka duša koja me poznaje a znade za ovu Milost, reći: "Kako to, ima tako veliku Milost, a vidi, tko je i što je!"

 

 

 

Dijete, o toliko ljubljeno dijete! Ja,Bog tvoj, u mislima sam tvojim. Ta i prije negoli pomisliš na nešto ili o nečemu, Ja to znadem i vrlo često ti dajem odgovor. To si već i sama primijetila.

 

Ova tvoja razmišljanja ne vrijeđaju Me jer su u skladu s Mojom voljom, no dat ću ti objašnjenje.

 

Zašto sam baš tebe, dušo, odabrao za ovo poslanje?! Evo upravo zato jer sam unaprijed znao sve tvoje misli, reakcije, sve što sada činiš, sve ono čime se sada mučiš. Ja, Bog, sve sam znao. Ja to dopuštam, jer kroz tu tvoju silnu slabost, neznanje, neupu­ćenost i nespretnost Ja, Bog, radim u tebi baš sve što je Meni, Bogu u volji.

 

Ti si, dušo, savršeno u Mojoj volji. Da si imalo snalažljivija, odlučnija i odvažnija, Ja, Bog, ne bih mogao provesti svoj Plan koji imam. Tada bi se tvoj duh, tvoja narav, vrlo često protivili Mome Planu i Mojim naredbama.

 

Ovako kad si posve nemoćna i kako i sama kažeš, nimalo bolja nego prije, ovako si potpuno podložna Mojoj svetoj volji ! Evo sluškinje Tvoje, Gospodine, - to pristaje uz tebe takovu kakova jesi!

 

Ti, dušo, moraš bez prestanka nestajati i umanjivati se da bih Ja, Bog, mogao u tebi rasti!

 

Zato dopuštam sve tvoje slabosti i nesposobnosti. Primijetila si da ni pisati ne znaš valjano! I ono što si nekad dobro znala, sada si kroz sve ove godine zaboravila. Da, trudiš se da ne griješiš. No ti ne zapažaš i ne vidiš svoje pogreške, pa ih tako ni ne možeš ispraviti. Ja, Bog, to sve do­puštam.

 

Ja znam da je tebi milija kuhača nego ovo za što sam te odabrao. Ja znam da je sve ovo vrlo često pretežak križ za tebe, i da mnogo puta u nemoći hoćeš " iz svoje kože iskočiti ".

 

Ali, dušo ljubljena, Ja sam s tobom, Ja sve ovo radim umjesto tebe.

 

Ja, Bog, sve ovo radim iz Ljubavi, iz čiste Božanske Ljubavi prema svojim Dušama.

 

Ja ljubim ovaj Hrvatski narod, i stalo Mi je da se, pa makar i u posljednjoj minuti obrati i da ne propadne.

 

Dušo, pakao je prepun zbog propasti mnogih. Gledaj na sve ovo Mojim očima Boga.

 

Ljubi Duše! Neka ti srce gori Plamenom Ljubavi za sve Duše, za svaku, i za onu najokorjeliju. Ja i nju čekam s bezgraničnom Ljubavlju, raskriljenih ruku Vječnoga Oca.

 

Budi u Miru! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

24.1.1998.