U zadnje je vrijeme prikupljeno obilje zanimljivih podataka vezanih uz prvobitne piramide, njihovu pravu namjenu, te ljude koji su ih izgradili.

Jedan dio tih podataka prikupljen je tijekom hipnotičkih seansi u kojima su se pojedinci vraćali u doba procvata civilizacija graditelja piramida; drugi dio potječe od vidovnjaka i medija koji su se nalazili u stanju transa; neke su zamisli, pak, preuzete od ljudi koji su iznijeli vlastito mišljenje o tome zbog čega su civilizacije graditelja piramida rasprostranjene širom svijeta.

Priča koja slijedi nastala je kao kombinacija svih gore navedenih podataka. Iako se radi o izmišljenoj priči, ona ipak obuhvaća neke fascinantne podatke koji bi se, u priličnoj mjeri, mogli pokazati vjerojatnima, te možda samo čekaju svoju potvrdu.

-----------------------------------------

Gdje sam? Nalazim se u nekom nepreglednom. . . ogromnom prostoru. . . ne postoje granice. Izgleda kao da nekakva magla dolazi odosvuda, tiho obavijajući topao, vlažan sumrak.

Svjetlost se širi kroz daleku bijelu sumaglicu, ona je jednostavno tamo, ne izvire niotkuda. Gdje sam to? Ne sjećam se kako sam tu dospio. Nejasno se sjećam toga tko sam i što sam, ali što se više pokušavam prisjetiti to postaje sve teže.

Svjestan sam vlastitoga tijela ali ga ne mogu vidjeti. Dok lutam polako i nesretno, prolazeći kroz oblake nalik dimu koji se valjaju, ne osjećam ni toplinu ni hladnoću. Izmaglica nije ni vlažna ni suha. Ne osjećam strujanje zraka. Čak ne mogu osjetiti ni površinu po kojoj hodam. Hodam li? Ne znam. Ipak, imam taj osjećaj laganoga kretanja koje me nehajno tjera prema naprijed. Sanjam li? Kako drukčije mogu sve ovo objasniti? Što radim ovdje, sam, na mjestu koje nalikuje čistilištu?

Stari par i Učiteljeva knjiga

Iznenada opazim dva lika koja se nalaze ispred mene. Dovoljno su daleko da im ne mogu jasno razaznati lica; dim koji se valja oko njih raščišćava se samo toliko da ih mogu letimično pogledati.

Stječem dojam da se radi o muškarcu i ženi, mada nose jednake svijetle bijele halje koje prelcrivaju njihova stopala i imaju rukave koji im lagano padaju niz ruke. Oboje imaju sjajnu kosu koja im seže do ramena. Jedno od njih ima kratku bradu.

Sada mogu razaznati boje na njihovoj odjeći. Plava . . . zelena . . .žuta .. . crvena .. . i narančasta. Ima i grimizne, ili je to blijeda boja lavande? Možda ljubičasta. Čudno ... izgleda kao da boje ne ostaju na istom mjestu kada ih letimice pogledam i tražim. Tamo gdje se nalazi taj par nema toliko svjetla kao ovdje gdje ja stojim; međutim, mogu vidjeti sjaj u njihovim očima.

Njih dvoje izgledaju ljubazno i procjenjujem da su stari šezdeset i pet godina ili tu negdje; ali na svoje čuđenje slutim . . . osjećam . . . moja mi intuicija odjednom kaže .. . da su stari stotine-tisuće godina. Čekaj. Nevjerojatno! Oni su vječni! Zamišljam li ovo? U kakvom se to novom svijetu nalazim?

Sada mogu vidjeti da se sa svake strane toga para nalazi stol. Na jednom stolu leži otvorena knjiga - golema knjiga. Nikada nisam vidio tako veliku knjigu! Sigurno je debela 120 cm! A dugačka je barem 180 i široka možda 120 cm!

Na stolu do muškarca nalazi se nešto što izgleda poput obrednoga pribora: nekoliko komada kamenja nalik draguljima; zlaćani kalež; velika kristalna kugla iznad koje se nalazi šipka što ju gotovo dodiruje, a na čijem se kraju nalazi bezbojni brušeni kamen.

Iznad stola-oltara visi simbol, simbol koji sam vidio prije ... a opet nisam vidio. Podsjeća me na ankh. No, umjesto da ima jednu vodoravnu crtu ispod omče, on ima dvije vodoravne omče; i umjesto ravne nožice ima nožicu sličnu staromodnom otpiraču, ali složeniju - ima tri strane i dodatno je izbrazdana.

Pokušao sam prići paru ali sam ustanovio da im ne mogu doći bliže no što se sada nalazim. Umišljam li sve to ili su oni stvarni? Čini se da govore ali ne vidim da im se usne miču! Možda ih čujem svojim umom umjesto ušima! Jer kad pomislim «Zašto sam ovdje?» dobivam njezin odgovor «Kćeri, izabrana si da dođeš pred nas kako bi naučila neke tajne koje su znali stari.»

Sada progovara starac. «Da sine, ali ne tolike tajne kao što su povijest - povijest zemlje i razlog zbog kojeg su počeci civilizacije obavijeni potpunom tamom.«

Ona ponovno progovara. «Upoznat ćemo te s nešto povijesne pozadine, nekim znanjem i s nešto mudrosti. To neće biti na tajnom jeziku, budući je za ljude tvoga vremena, na vašem stupnju razvoja, teško razumjeti naše tajno pismo. Ipak, razumjet ćete neke simbole kada jednom naučite o svojoj povijesti - i svoju povijest.«

Polako shvaćam da su oni drevne duše . . . drevna tijela. . . drevni učitelji. Ipak, kada ih slušam ne zvuče staro. Njihovi su pokreti vrlo meki i osebujni. Ispred mene je bezvremenost.

On pokazuje na veliku knjigu. «Ovdje je sadržana povijest onoga što je bilo - što jest - i što će biti. Ova knjiga nikada neće biti izgubljena, budući je neprekidno čuvaju određeni pojedinci, s vaše razine postojanja i izvan nje. Čuvari s vaše razine nisu i neće biti svjesni svoga osobitog poslanja sve dok ne budu trebali braniti Knjigu učitelja.

«Mnogi pojedinci s vaše razine izabrani su za čuvare različitih stvari. Neki čuvaju povijest; neki znanje iz univerzalne i zemaljske znanosti; neki su čuvari drugih pojedinaca s vaše razine; dok drugi čuvaju tijek stvari.

«Pojedinci postaju čuvari kada im se povjeri određena vrsta znanja koja im je dotad bila nepoznata. Neki koji su pozvani obavljati zadaću čuvara ne moraju nužno napustiti vašu razinu postojanja. Oni postaju ono što zovete duhovima.»

Starica nastavlja :Postojanje na vašoj razini raste i nastavlja se u pozitivnim i negativnim smjerovima, a opet nikada ne prestaje; jer kako su tvoji ljudi rekli, povijest se ponavlja, i civilizacija se ponavlja. Zbivanja, sve na zemlji i u svemiru se ponavlja. Postoje ciklusi unutar ciklusa - krugovi postojanja u krugovima. Povjereno ti je ovo znanje i sada razumiješ da se ono što je zapisano o sadašnjosti - što se danas događa ­zbilo u prošlosti i dogodit će se u budućnosti - ne jednom, već mnogo puta ponovno.

«Vrijeme i povijest preklapaju se mnogo puta. Neki događaji imaju kratak ciklus i ponavljaju se i vraćaju unutar minuta, ili dana, ili mjeseci, ili godina. Druge stvari ponavljaju se i vraćaju unutar desetljeća, ili stoljeća, ili tisućljeća - ali se vraćaju. To je osnovno prirodno pravilo. Zakon Svemogućega kaže da život dolazi i odlazi, ali ono što se događa čovjeku događa se ponovno i ponovno.»

Na ovoj točki svjestan sam kako moje razumijevanje raste. Ono što su starci rekli počinje djelovati. Može li biti da je to sve o čovjekovu postojanju? Sto će točno biti ishod samoga života? I kako izgledaju svjetovi koji tek trebaju doći?

Sada druga, više trenutna misao prolazi mojim umom. Ona mi se obratila kao svojoj kćeri, a on kao sinu. Zašto me vide kao dvoje različitih ljudi? Jesam li ja dvoje različitih ljudi? Svjestan sam svojeg postojanja pred njima, ali ne mogu u potpunosti osjetiti tijelo.

Žena se smiješi - i osjećam se lagano umiren. Kaže mi «Kćeri, znam da si vrlo zbunjena. Vidiš, ti jesi moja kćer, a ipak si u isto vrijeme i njegov sin; jer čovjek unutar istog zemaljskoga tijela nosi osobine oba spola u proporcionalnom omjeru. Oblik tvoje životne energije jednako je ženski i muški.

Ti također dosta toga razumiješ, ali moraš naučiti ne dopustiti da razumijevanje preraste u strah; jer kada se strahu dopusti da nade uporište, misli postanu jako, jako zamračene i ne možeš jasno vidjeti ili misliti.

Osjećam kako se na mene spušta mir. Razumijevanje nestaje i smireni, gotovo bezosjećajni osjećaji ispunjavaju moje biće. Vjerujem da mogu shvatiti sve što će mi biti povjereno.

Ona nastavlja, Ti si čovjek na zemlji danas - upravo u ovom trenutku. Mi smo također u prošlosti živjeli kao i ti. Tvoj je život za nas u budućnosti. Bilo nam je dopušteno doseći krajnji energetski oblik. Mi smo nekolicina izabranih da čuvaju i vode one koji su čuvari prirodnih zakona.

Životni oblici moraju se pridržavati temeljnih prirodnih zakona, također moraju imati nadzornike u energetskom obliku, budući da je i to ciklus unutar ciklusa. Kada životni oblik prestane postojati na zemlji, on može zauvijek nestati ili, zbog svog energetskog oblika, jednostavno biti izabran za nadzornika ili druge životne oblike odabrane da budu čuvari prirodnih zakona.

«Naš energetski oblik vrlo je moćan u usporedbi s tvojim nižim oblikom energije i zbog toga nam ne možeš prići bliže no što se sada nalaziš.»

Stotine pitanja počelo mi je padati na um. Želim saznati toliko mnogo! Ali ona podiže ruku niz koju lagano klizi dugi rukav.

Bolje je da puno ne pitaš. Umjesto toga, pažljivo slušaj budući imamo puno toga za dati tvome umu; tada više neće biti potrebe za pitanjima.

Atlantida i Lemurija

Sada progovara muškarac : „Sine, kao što se ti propituješ o svome porijeklu i znaš iznimno malo o počecima čovječanstva, tako smo i mi postavljali pitanja o našim precima. Naše znanje, podaci koje imamo, zapisi i drugi dokazi jednako su oskudni kao i vaši. Sve čega možemo biti svjesni i što nam je dopušteno znati jest to da naši preci - koji su ujedno i vaši preci - potječu iz civilizacije Maoth koja doista još uvijek postoji u središtu Zemlje. Ne znamo odakle su oni došli.

Rođeni smo i školovali se na kontinentu koji danas nazivate Atlantidom. U naše je doba postojao još jedan kontinent koji se nalazio u Tihom oceanu, vama poznat kao Lemurija. Stanovnici Lemurije nisu imali tako bogato znanje i razvijene tehničke vještine. Lemurijanci su se, svojim ograničenim znanjem, nalazili na razini istraživanja. Razvili su jedino tehnologiju za putovanje preko vode; plovili su morem da istraže zemaljsku kuglu i nasele se u drugim dijelovima svijeta.

Mi Atlantinjani, međutim, ne samo da smo mogli putovati vodom nego i ispod nje, a bili smo sposobni putovati i zrakom, posjećivati druge civilizacije u svemiru i vraćati se natrag u Maoth.

Prije Atlantide i Lemurije vladalo je doba previranja i uništenja, koja su zahvatila i zemlje u unutrašnjosti i na površini našeg planeta. Takvo što mora se dogoditi u svim ciklusima."

Starica je odobravajuće kimnula glavom i nastavila priču.

"Vidiš, kćeri, mi smo uspjeli ovladati kako unutrašnjom energijom Zemlje, tako i kozmičkom energijom iz svemira, ali nismo znali da skupljamo previše energije. Niti smo imali znanja ili sposobnosti pohraniti ono što smo prikupili. Da bi to sebi pojasnila, zamisli što se događa s voćem i povrćem, plodovima zemlje. Kao što vjerojatno znaš, prikupi li se previše plodova i ne pohrani li ih se na pravi način, oni će jednostavno strunuti i propasti. Kada se energija sakupi i potroši u potpunosti, ona se nastavlja gomilati - nikad se ne rasipa već postaje sve veća. Što veća energija postane, to ju se može manje kontrolirati, što se upravo nama dogodilo. Privukli smo više energije no što smo mogli pohraniti i potrošiti. Kao posljedica toga, ona je izletjela iz našega spremnika u obliku velike iskre, putujući između Sjevernoga i Južnog pola. Ta je iskra bila dovoljno velika da izazove katastrofu koju nismo mogli ni predvidjeti, ni zamisliti, čak ni uz sva naša tehnička dostignuća i stoljetnu mudrost.

Jednom kada je spomenuta iskra nastala, došlo je do lančane reakcije koju se nije moglo zaustaviti. Trebalo ju je pustiti da se nastavi i dosegne svoj vrhunac, kada su Atlantida i Lemurija doživjele svoj katastrofičan kraj. Oba su kontinenta bila uništena! Budući da je Lemurija bila ranjivija, taj se nesretni kontinent u stvari potpuno raspao, dok se stabilnija Atlantida razlomila na šest dijelova prije no što su je prekrile vode oceana."

Sada progovara starac."Da, razni dijelovi Atlantide potonuli su pod vodu. A sada, nakon desetina tisuća godina, potpuno su je prekrili oceanski nanosi koji su se polako taložili. Međutim, kako se na Zemlji i dalje događaju potresi i podvodna previranja, sve veći i veći dio Atlantide ponovno će se pojaviti. Cikličku promjenu na Zemlji najavit će ponovno izranjanje kontinenta Atlantide i spuštanje planina na dno oceana.

Prije nego li je Atlantida potonula, naši su očevi i djedovi puno toga postigli. Učili su nas da je Svemogući prisutan u cijelom svemiru. Naučili smo prepoznati svemirske cikluse i uskladiti ih s vremenskim, povijesnim i ljudskim ciklusima. Znanje o energiji prenijeli su nam naši preci.

Naučili smo izgraditi jednu građevinu, u koju smo pohranili naše znanstvene spoznaje, religiju i mudrost. Ona je, zapravo, bila energetsko spremište, te je istodobno odašiljala i primala energiju. Mi smo se i naši strojevi opskrbljivali i napajali energijom iz te jedne građevine. Hranila je i naše umove i naša tijela. Ona je oblikovala naša tijela.

Da - radi se o piramidi! Trebali smo samo jednu, a nacrt za izgradnju piramide napravljen je na temelju drevnoga znanja iz Maotha, svijeta iz unutrašnjosti.

Neki od naših maothanskih predaka osnovali su i naselili Atlantidu na površini Zemlje kako bi izveli eksperiment koji je trebao pokazati hoće li razvoj Atlantinjana na površini teći usporedo s razvojem unutrašnjega svijeta. Znali su za postojanje Lemurije, čiji je razvoj na površini tekao svojim normalnim evolucijskim tokom. Maothanci su također znali da će Atlantinjani u vrlo kratkom vremenu nadmašiti Lemurijance. To se uistinu i dogodilo.

Atlantinjani su na svojem kontinentu podigli piramidu sličnu onoj maothanskoj u unutrašnjosti Zemlje. Međutim, nisu uvidjeli da energija koju atlantidska piramida privlači naglo postaje neuravnotežena. To se dogodilo zato što je bila izravno izložena svemirskim energijama.

Do iste takve građevine u unutrašnjosti svijeta pristup je imala samo kozmička energija filtrirana kroz Zemljinu koru. Na površini, međutim, nije bilo nikakovog filtera, ničega što bi reguliralo količinu energije koju privlači i upija atlantidska građevina.

Odnos polariteta između vanjskog i unutrašnjeg svijeta počeo se mijenjati i postao je neuravnotežen. Kako je vrijeme prolazilo, razlika u električnom potencijalu postajala je veća i sve više prijeteća, sve dok, na kraju, latentna sila izjednačavanja, temeljni prirodni zakon, nije pokušala stabilizirati to veliko gomilanje energije. Tako je nastao spomenuti bljesak."

Priprema za opće uništenje

Sada govori starica. „Bljesak je trajao sedam godina. U tom smo vremenu uspjeli sakupiti svoje mudrace, znanstvenike, inženjere i vjerske poglavare, te smo ih smjestili u brodove ­u one koji su plovili morem, u one što su plovili pod morem i u one koji su letjeli zrakom.

Bila su pedeset i četiri broda - osamnaest pod vodom, osamnaest na vodi i osamnaest u zraku. Iz svake od te tri grupe izabrano je devet brodova za naše misije u drugim civilizacijama razasute širom Zemlje. U to su se vrijeme po cijeloj zemaljskoj kugli nalazili naši duhovnici, učitelji, matematičari, inženjeri, astronomi - učeni ljudi iz raznih disciplina, koji su dobrovoljno otišli u rijetko naseljene divlje zemlje kako bi pripitomili životne oblike koji su tamo obitavali i prenijeli im neko znanje.

Jedna od tih misija zabilježena je u vašim povijesnim spisima i poznata je kao Arka. Ime vašega tamošnjeg učitelja prevedeno je tako da ga danas znate kao Nou. Bio je upućen u sve životinje svijeta. Tijekom sedam godina koliko je trajao bljesak, sakupio je toliko životinja koliko je mogao smjestiti na brod koji zovete Arkom, u želji da te vrste spasi nadolazećega uništenja koje je zahvatilo cijelu površinu, a do određene mjere i unutrašnjost Zemlje. Noina arka mogla je ploviti po vodi i pod vodom, te letjeti zrakom. Prije no što je sveopće uništenje doseglo svoj vrhunac, taj je učitelj uspio na brod ukrcati dvije trećine životinjskih vrsta koje su u to vrijeme postojale i tako ih spasiti.

Na drugim mjestima pripremali su se ostali brodovi, na koje su se trebali ukrcati graditelji, inženjeri, znanstvenici, duhovnici i drugi. Mi smo se nalazili u odvojenim brodovima", govori ona pokazujući prema starcu, a potom nastavlja, ,,i naši su brodovi bili medu onima koji su preživjeli opće uništenje. Od početna pedeset i četiri broda preživjelo je samo njih devet." Zastaje na trenutak i potom dodaje, „Četrdeset i pet brodova, sa svim svojim putnicima, bili su izgubljeni."

Njezine oči počinju jače sjajiti. Ne znam je li to zbog suza koje oplakuju ono što se dogodilo ili pak zbog suza radosnica zbog toga što je uništenje napokon završilo. Ona se uspravlja u svom stolcu i nastavlja : "Na sreću, budući da Svemogući neprekidno upravlja postojanjem i nepostojanjem svih energetskih oblika, ja sam se našla na jednom od preživjelih vjerskih brodova. Vjerski brodovi nisu imali tako jak unutrašnji električni potencijal pa nisu, poput drugih brodova, pretrpjeli toliko mnogo udara nastalih zbog izjednačavanja potencijala."

Obnova nakon Katastrofe

Sada ponovno govori starac."Kada je katastrofa završila, preživjeli su se brodovi okupili i održan je sastanak na kojemu je Nadzorni odbor podnio izvještaj.

Izmijenila se cijela površina Zemlje. Valovi vode vrlo su se brzo valjali cijelim planetom, iznova i iznova potapajući sve pred sobom. Pojavilo se novo kopno tamo gdje su nekada bili oceani; oceani i druge vode prekrili su stare kontinente.

Zemljini polovi ponovno su došli u pravi položaj, zahvaljujući električnom uravnoteženju i procesu repolarizacije koji ga je slijedio. Na novim polovima počeo se stvarati ledeni pokrov, prijeteći prekriti Maoth. Došlo je do drastičnih promjena u okolišu zbog kojih su na raznim mjestima na Zemlji nastali vrlo različiti klimatski uvjeti. Izgledalo je kao da se promijenio položaj zvijezda, budući se promijenila rotacija Zemlje. Sila gravitacije postala je jača pa smo imali više poteškoća pri levitiranju. Klimatske promjene nastale nakon uništenja, većinom kiše, poplave i plimni valovi, trajale su četrdeset godina.

Na sastanku smo odlučili da nećemo krenuti ispočetka samo na jednom kontinentu. Odlučili smo jednako raspodijeliti naše upućene učitelje i naseliti se u raznim dijelovima Zemlje. Jedan od starijih učitelja predložio je da se jednu grupu pošalje na drugi planet, zbog naseljavanja i razvoja misija koje smo već osnovali na dvadeset i jednom planetu. Složili smo se s tim prijedlogom i poslali jedan brod da, u zviježđu koje zovete Plejade, utemelji središnju bazu za svemir. Mi koji smo ostali zavjetovali smo se da ćemo zauvijek ostati na Zemlji i pouzdati se u one iz središnje baze, koji će do nas putovati.

Drugi brod odlučili smo poslati natrag na Maoth, u unutrašnjost. Na tom su se brodu nalazili novaci koji su tamo trebali steći daljnju intenzivnu naobrazbu, kao i izvorna dokumentacija koju je trebalo pohraniti na sigurno.

Sedam preostalih brodova raspršilo se, radi ponovne izgradnje naše civilizacije, po raznim mjestima na planetu koja su nam najviše odgovarala po klimatskim i drugim obilježjima, a koja su nastanjivala druga bića. To su bila glavna područja obnove Atlantide.

Neka od tih mjesta već su vam poznata. Neka druga bit će ponovno otkrivena oko 2000. godine, dok je druga izbrisao tijek vremena. Jedna se naša grupa naselila na području današnjeg Egipta, druga u Južnoj Americi, treća u Sjevernoj Americi, četvrta je otišla na Himalaje, a preostale tri su poslane na Antarktiku, u Australiju i na Grenland.

Svaka grupa uzela je dio naših zapisa, odlučivši ih za vječnost sačuvati tako da ih ni katastrofa poput one koju smo iskusili, ni ljudska ruka nikada ne uzmognu uništiti. Sedam grupa . . . sedam dijelova našeg tajnog zapisanog znanja."

Žena nastavlja priču. "Počeli smo iznova graditi. Sagradili smo svoje piramide i civilizacije na svih sedam mjesta po kojima smo se podijelili. Svaka je naša piramida bila potpuno jednaka onoj izvornoj s Atlantide. Svaka je bila spremište energije. U svakoj je pohranjeno znanje. Svaka je bila naše vjersko središte. Svaka nam je davala potrebnu energiju, i da, sada smo bili mudriji. Znali smo kako privući upravo toliko energije koliko je piramida mogla primiti. Suvišna energija koja se mogla razviti mehanički se odvodila ili oslobađala, budući nismo željeli da ponovno bude zarobljena.

Elektromagnetska i kozmička energija sakupljala se na vrhu glavnoga kristalnog kontrolnog uređaja i pohranjivala u donjem dijelu piramide. Naša mudrost i znanje bili su pohranjeni u središnjem ili centralnom dijelu, a vjerske spoznaje blizu vrha.

Piramida je bila oblikovana tako da su oni koji su željeli postati upućeni u vjerske tajne morali proći piramidom po točno određenu putu. Oni koji sa razine inicijacije ne bi mogli prijeći na učiteljsku razinu bili bi ponovno prihvaćeni jer jednom kad pojedinac postane iniciran, čak i manji dijelovi znanja mogu biti opasni ako se njima pravilno ne rukuje."

Svjetlost oko mene počinje blijediti. Nestaju slike koje su bile tako žive dok su njih dvoje govorili; i odjednom se nalazim u potpunoj tami. Ne vidim i ne čujem ništa. Obuzima me očaj. Nalazim se u potpunom ništavilu.

Žudim za više znanja; moja želja postaje sve jača i jača. Povjeren mi je dio drevnoga znanja ali pažljivo, polako, u dijelovima i djelićima, kao kod slagalice. Svaki put kada se pronađe pravi dio slika postaje jasnija.

Guta me tama - i ponovno počinjem osjećati strah. Što se događa? Kuda da krenem? Što da radim? Odjednom u sebi čujem glas - drukčiji glas :"Ne boj se tame, jer ova tama nije vječna. Nakon tame uvijek dolazi svjetlo i, da, nakon svjetla uvijek dolazi tama. To je samo jedan od brojnih prirodnih zakona- taj o prirodnom ciklusu koji kaže,"Jedno uvijek slijedi drugo." Prirodni zakoni su ono što čovjek treba razumjeti prije no što uopće može početi shvaćati drevne učitelje, jer oni znaju ono što si ti, čovječe, zaboravio."

Sada se kroz tamu počinje probijati svjetlo; i ponovno se nalazim pred parom. Muškarac progovara :

„Tijekom nekoliko sljedećih tisućljeća života i ponovnoga razvoja naučili smo da nije bilo nužno podijeliti se u sedam grupa. Ustanovili smo da je podjela na grupe u stvari oslabila ukupnu energiju o kojoj smo ovisili. Zato smo se odlučili ponovno okupiti u jednu zajednicu, a posavjetovavši se sa svijetom iz unutrašnjosti, složili smo se da se trebamo vratiti na početak. Ispraznili smo svoje građevine i vratili se u Središte. Znali smo da će bića na Zemlji, s onim što smo im dali, polako napredovati, a isto smo tako znali i da će im, s obzirom na njihov stupanj razvoja, trebati eoni da dođu do Središta."

Sada govori žena :"Naša grupa u svemiru dobila je veliku podršku iz Središta jer su tamo uvidjeli da svemirske stanice na raznim planetima mogu u velikoj mjeri regulirati kozmičku energiju koja zrači prema Zemlji. Središte je u svemir poslalo još nekoliko grupa, budući se odande može vidjeti i promatrati razlika u električnom naponu između vanjske i unutrašnje površine Zemlje, kao i naponski potencijal između Zemlje, ostalih planeta i drugih nebeskih tijela. Naše izvanzemaljske grupe sada mogu predvidjeti neke, ali ne i sve, buduće katastrofe, budući jedan drugi prirodni zakon kaže kako je nužno da u prirodnom ciklusu postoji spontanost."

Nova katastrofa

Starac govori :"Jednog dana, iz podataka koje je svaka svemirska stanica dala Središtu, vidjeli smo da se Zemlji približava neko veliko tijelo. Pokušavajući izbjeći nadolazeću katastrofu, napravili smo plan.

Trebalo je ponovno aktivirati sedam piramida na površini, kako bi se sakupila energetska sila koju je zračilo tijelo koje nam se primicalo. Tu smo energetsku silu namjeravali odaslati natrag kako bismo odbili nadolazeći objekt i stvorili obrambenu silu - protusilu koja bi spriječila spomenuto tijelo da udari i uništi Zemlju. Uspjeli smo ga usporiti i spriječiti njegov sudar sa Zemljom; ipak, njegova je blizina izazvala nove karastrofe - zemljotrese, poplave. Kada su bića sa zemljine površine shvatila da su preživjela katastrofu, opazila su i tijelo koje se našlo u zemljinoj orbiti - mjesec. To je bio najveći od tri mjeseca, koliko ih je ukupno bilo. Ostala dva su se sudarila jedan s drugim i razbila na dijelove. Neki od tih dijelova pali su na Zemlju, a drugi su odletjeli u svemir."

Sada ona govori. "Kada je katastrofa završila, razgledali smo površinu i vidjeli da je Svemoguća Sila spasila primjerke mnogih živih bića na Zemljinoj površini. Tada smo shvatili da zapravo nije moguće utjecati na prirodne zakone jer, jednako kao što sami sobom upravljaju, oni se u svakom ciklusu i sami brane. Cijela stvar više nalikuje procesu selekcije, u kojemu oni obilježeni - odabrani za preživljavanje - ostaju na životu, a oni koji to nisu ne preživljavaju.

Preživjela bića degenerirala su i vratila se natrag na stupanj razvoja na kojemu su bila prije našeg života na površini, te im je naš upravni odbor odlučio pružiti program naobrazbe kako bi im se ponovno usadilo osnovno znanje o prirodnim zakonima i ubrzao njihov razvoj.

Također je odlučeno da trebamo pokušati prekinuti dovod energije u piramidu koja je potonula s Atlantidom, kao i u neka druga generatorska postrojenja koja smo mi

Lemurijanci davno prije postavili širom svijeta. Oni su djelovali kao prijenosne stanice i opskrbljivali energijom naše razne površinske misije koje više ne postoje.

Uspješno smo dezaktivirali sve osim tri - jedne u Zapadnoj Hemisferi, generatora atlantidske piramide i lemurijskoga kockastog generatora u Tihom oceanu. Ta tri sustava za sakupljanje i obnavljanje energije stvorila su jako energetsko polje oko svoje kristalne jezgre, kroz koje naša znanost do danas nije uspjela prodrijeti i sigurno ih dezaktivirati. Energija iz tih građevina i dalje će se gomilati i povremeno oslobađati u obliku iskre, sve dok ne dođe do neke prirodne katastrofe koja će ih uništiti. Dok se to ne dogodi, povremeno oslobađanje energije nastavit će uznemiravati čovjeka. Sakupljena energija je poput pijeska u pješčanom satu - nikada se ne potroši. Energija je energija. Postojala je, još uvijek postoji i zauvijek će postojati."

***

Moći učitelja-novaka

Progovara žena: "Nakon što bi postao učitelj-novak, mogao je slobodno dolaziti i odlaziti iz piramide. Tada bi se priključio odabranoj grupi pojedinaca koji su tamo bili da rade i postanu stariji učitelji, budući da starijeg učitelja koji dosegne stanje čiste energije treba zamijeniti novi stariji učitelj kako bi od zaborava spasio i čuvao tajne našeg svemira.

Učitelj-novak sada je trebao naučiti da kao pojedinac može napraviti jako malo. Mogao je izvoditi ono što vi zovete čarobnjačkim trikovima, ali obično bi ljudi na te sposobnosti gledali kao na čuda. Novak je učio iscjeljivati - sakupiti i odaslati svoju tjelesnu energiju usmjerivši je tako da izazove preraspodjelu energije u tijelu bolesnika i obrne ili zaustavi napredovanje bolesti. Novaci su u život mogli vratiti ljude koji su bili u komi i za koje se vjerovalo da su mrtvi. Zbog silne kontrole koju je imao nad energijom novak je mogao učiniti da slijepi ponovno progledaju.

Međutim, novak ipak nije mogao, sam, nadzirati tok rijeka, rast biljaka ili oblake na nebu. Te je stvari trebao naučiti raditi u zajedništvu s drugima. Umovi se moraju dovesti u stanje energetskog jedinstva koje ima snagu - koje ima moć -Svemogućega da utječe na prirodu. Učitelji sa sva tri stupnja - novaci-učitelji, učitelji i stariji učitelji - usavršili su tu sposobnost uz koju Maothanci nisu trebali vojsku za obranu ili napad.

Udruživanjem naših mentalnih energija napravio bi se velik energetski zid kroz koji napadači ne bi mogli proći. Učitelji su stvarali kugle velike energije koje su, kada ih se usmjerilo, preplašili napadače i nagnali da odu tamo odakle su došli i više se ne vrate.

Govori starac :"U vrijeme dok smo bili na površini Zemlje bilo nam je teško jer su postojala brojna bića iz dalekih zemalja koja su smatrala kako mi posjedujemo bogatstva koja su ona željela, trebala ili bez kojih nisu mogla živjeti. Kao što se to obično zbiva, naša sposobnost da se obranimo usmrtila je neke od njih. Točno je da je njihova smrt bila posljedica naše energije, ali mi tu energiju nikada nismo usmjerili na nekoga zbog zle nakane da ga uništimo.

U svome strahu oni bi svoje pregazili. U svome bi strahu pali i umrli. U svome strahu divljački bi se borili i ubijali jedni druge. Pa ipak, izgledalo je da ta bića nikada neće prestati sa svojim napadima. Istina, neko bi vrijeme prestali samo da se ponovno okupe i izrade nove strategije napada. Naši bi ih stariji učitelji slušali u njihovim logorima ili gradovima, daleko, daleko od nas, te bi čuli što smjeraju - na kakav se vojni pohod spremaju kako bi nas ponovno napali. Ponekad bi bili prisiljeni projicirati jednog ili dvojicu starijih učitelja u njihove gradove i izazvati neku kataklizmu, kako bi oni svoju pažnju usmjerili na tu veliku nesreću i na nas zaboravili.

Naše druge skupine širom svijeta imale su iste probleme. Naučili smo da nam je teško održati kontrolu nad svim tim zbivanjima jer naša moć kada smo bili razdvojeni nije bila tako velika; zato smo se složili da se ponovno okupimo i vratimo u Središte.

Zapečatili smo sve piramide, uklonili naše kipove i oltar, skinuli poklopac sa sanduka, iskopali okomiti rov od raskrižja do prve dvorane nakon što smo tri čepa nalik vratima trajno postavili na njihovo mjesto, te napustili piramide."

Govori žena:"Bili smo tužni, ali ta je tuga ipak bila ispunjena radošću jer smo uvidjeli da su se površinska bića počela razvijati onako kako smo se i mi razvijali. Čovjeku treba puno više vremena i izgubio je puno znanja i sposobnosti koje smo mu dali. S vremena na vrijeme Maothanci se svojim dolaskom umiješaju i neposredno vode čovjeka, pazeći kako se ne bi uništio ratovima."

On govori: "Zapečaćene piramide su ostavljene u takvom stanju da izgleda kao da nikada nisu bile dovršene. Piramida je oblikovana tako da se njezin vrh, najviši dio građevine sposoban za sakupljanje i pretvorbu energije, lako pomiče. Nismo ga više trebali jer smo se vraćali u Središte, te smo ga zakopali u zemlju blizu svake piramide. Jednom kada se skine s piramide, vrh više nema sposobnost sakupljanja, pretvorbe, stvaranja, obnavljanja, odašiljanja i povećavanja energije.

Odbor starješina odlučio je da, dogodi li se jednom neka prirodna katastrofa koja će uništiti Maoth, neka svjedočanstva i znanje moraju biti prenešena površinskom čovjeku koji se razvija; tako su podaci o tome gdje se nalazi vrh piramide, kao i određeni napuci za njezino ponovno stavljanje u funkciju, pohranjeni u tajnu dvoranu u piramidi. Odlučeno je da će Velika piramida u Egiptu sadržavati te podatke, dok će se u ostalim piramidama širom svijeta pohraniti određene informacije o zakonima koji upravljaju znanošću, poviješću i svemirom. Tajna dvorana u kojoj je pohranjeno spomenuto znanje nalazi se u jednom od tri granitna čepa, u uzlaznom hodniku Velike piramide u Egiptu.

Druga velika egipatska piramida, zvana Prelomljena piramida, u sebi sadrži razloge međudjelovanja nekoliko manjih egipatskih piramida, te upute za povezivanje funkcija svih piramida širom svijeta. Naprava za stvaranje-pretvorbu energije također će biti pronađena u Prelomljenoj piramidi. Da, radi se o kristalu. Oni koji imaju oblik kugle nisu primarni već sekundarni izvori, u stvari prenositelji - sredstva komunikacije - s pomoću kojih se može uspostaviti veza s Maothancima širom svijeta i u svemiru. Jedna takva kristalna kugla već je pronađena i odnešena iz jedne od sekundarnih atlantidskih piramida."

Ona govori :"Sama po sebi kristalna je kugla beskorisna. Ona se mora upotrijebiti tamo gdje je pronađena ali će proći prilično vremena dok se vrata potopljene piramide ponovno ne otvore i omoguće pristup u nju."

Povratak u sadašnjost

Oblaci, magla koja se valja postaje sve gušća i gušća, zaklanjajući mi pogled na stari par. Čini se kao da se udaljavam od njih. Svjetlost blijedi. Želim ostati sa starim parom, ali sada ih jedva vidim. Na mene se spušta tama. Znam da mi je povjereno neko znanje jer sam izabran da budem čuvar ­zaštitnik znanja. Sada nestaje i posljednji tračak svjetlosti, a par nestaje; no mogu osjetiti - ćutim - da će, mada odlazim, oni uvijek biti samnom. Ulazim u tamu, a iz tame u bljesak svjetlosti. Osjećam pritisak na desnom ramenu i čujem dubok, grub glas. Otvaram oči.

Vozač autobusa naginje se nad mene i trese mi rame. Izgleda pomalo ljutito.

"Hej, prijatelju! Probudi se. Ovo je zadnja stanica."

Pospano žmirkam prema njemu - bacam pogled na prazan autobus - i zijevam dok se protežem. Osjećam se odlično! Baš sam se fino nadrijemao! Pitam se jesam li štogod sanjao?

Ali je li to bitno? Ionako se nikada ne sjećam svojih snova.

* * *

Ispada da je kristalna kugla iz prethodnog poglavlja koju je pronašao Dr.Ray Brown, događaj koji se može poistovjetiti sa davanjem kompjutora na raspolaganje nekoj čimpanzi!

----------------------------------------------------------

Preneseno iz knjige "Toth - Proročanstva piramida"