- "Ako niste spremni da se mijenjate svakog trenutka, nećete nikada spoznati istinu."
- "Ovaj je život mučna zbilja. Smiono prokrčite svoj put kroz njega, iako to može biti vrlo teško. Nije važno! Duša je jača."
- "Vi ste tvorci svoje vlastite sreće. Sami sebi prouzrokujete patnju, činite dobro i nanosite zlo, i vi ste oni što zaklanjate oči rukama i govorite kako je tamno. Sklonite ruke i ugledajte svjetlost."
- VEDANTA Glas slobode
PRIPREME ZA PLEMENITIJI ŽIVOT
Prva je nužnost spokojan, jednostavan i miran život. Ako se moram potucati uokolo po čitav dan da bih se prehranio, teško mi je postići nešto uzvišeno u ovom životu. Možda ću u drugom životu biti rođen pod milostivijim okolnostima. Ali ako sam dovoljno ozbiljan, ovakve će se okolnosti promijeniti već za ovoga života. Učitelj je rekao učeniku: "Dijete moje, žudiš li za bogom, bog će doći k tebi." Učenik nije u potpunosti razumio svog učitelja. Jednog su dana obojica pošla do rijeke da se okupaju, a učitelj reče: "Zaroni", te dječak tako i učini. Sljedećeg je trenutka njegov učitelj već bio na njemu, držeći ga pod vodom. Nije dozvolio dječaku da izroni na površinu vode. Kako se dječak borio i iscrpio, učitelj ga pusti. "Onda, dijete moje, kako si se osjećao pod vodom?" "O, osjetih žudnju za zrakom!" Nato ga učitelj upita: "Osjećaš li takvu žudnju i za bogom?" "Ne, gospodine", odvratio je dječak. "Osjećaj takvu žudnju za bogom i imat ćeš ga." Ako želite postati yogin, ponajprije morate biti slobodni, te se morate dovesti u takvo stanje u kojem ćete biti sami i oslobođeni od svake tjeskobe. Onaj koji žudi za lagodnim i udobnim životom i istovremeno želi obistiniti sopstvo nalik je budali koja se, htijući prijeći rijeku, uhvatila za krokodila, zamijenivši ga deblom. Tragajte ponajprije za kraljevstvom božjim i njegovom pravednošću, a sve će drugo doći samo po sebi. Onome koji za ništa ne mari, sve dolazi. Sudbina je nalik dopadljivoj djevojci. Ona ne voli onoga koji je želi, već se stavlja na raspolaganje onom koji ne voli nju. Novac dolazi i pljušti pred onim koji za njega ne mari. Tako dolazi i slava, u izobilju, sve dok ne postane problem i teret. Sve ovo uvijek dolazi svom gospodaru, a podanik nikada ništa ne dobiva. Gospodar je onaj koji usprkos tim stvarima može živjeti, čiji život ne ovisi o sitnim, budalastim stvarima ovoga svijeta. Živite za ideal, za samo jedan ideal. Neka on bude tako uzvišen i tako snažan da u umu ne preostane ništa drugo - da u njemu nema mjesta ni vremena za bilo što drugo.
Kako neki ljudi ulažu svu svoju snagu, svoje vrijeme, mozak, tijelo i sve ostalo da bi se obogatili! Nemaju vremena niti za doručak! Rano ujutro oni izlaze iz svojih kuća da bi otišli na posao! Oni umiru u pokušaju - devedeset posto njih - a ostatak, kada zaradi novce, ne može u njima uživati. To je nevjerojatno! Ne kažem da je loše pokušati biti bogat. To je sjajno, čudesno! Ali zašto, što to pokazuje? To nam pokazuje da jedan čovjek može posjedovati istu količinu energije i nastojati doseći slobodu kao što drugi čovjek nastoji steći bogatstvo. Znamo da se moramo odreći bogatstva i drugih stvari nakon smrti, pa ipak pogledajte koliko energije trošimo da bismo to stvorili. Zar mi - ta ista ljudska bića - ne bismo trebali uložiti tisuću puta više snage i energije u sticanje onoga što nikada ne blijedi, već ostaje u nama zauvijek? Jer naša su dobra djela, naše duhovno savršenstvo, jedini istinski prijatelji koji nas slijede i s onu stranu smrti. Sve ostalo ostavljamo za sobom, zajedno s našim tijelom.
Ovo je prvi veliki korak - istinska žudnja za idealom. Teškoća je na Zapadu u tome što se sve može lako uraditi. Uzvišena svrha nije istina, već razvitak. Borba je strašna lekcija. Pazite, velik je dobitak u ovom životu borba. To je ono kroz što prolazimo. Ako postoji put do nebeskog carstva, on zasigurno vodi kroz pakao. Put je uvijek takav. Kada se duša uhvatila ukoštac s okolnostima i susrela smrt - tisuću puta na svom putu - i unatoč tome se nije obeshrabrila, te se i dalje borila - tada duša izlazi kao pobjednik i podsmjehuje se idealu za koji se borila, jer otkriva koliko je uzvišenija od njega samog. Ja sam kraj, moje vlastito sopstvo i ništa više. S čime bih mogao usporediti moje vlastito sopstvo? Može li vreća zlatnika biti ideal moje duše? Dakako da ne! Moja je duša najuzvišeniji ideal koji mogu imati. Obistinjenje moje vlastite prirode jedini je cilj mojeg života.
Ne postoji ništa što je potpuno zlo. Đavao ovdje ima svoje mjesto, podjednako kao i bog, jer ga u protivnom ovdje ne bi niti bilo. Kao što sam vam već rekao, u nebesko carstvo stižemo jedino kroz pakao. Naše su greške na mjestu. Nastavite! Ne osvrćite se ako smatrate da ste učinili nešto loše. Vjerujete li da biste bili to što ste danas da niste do sada učinili sve te greške? Blagoslovljene neka su vaše greške. One su nehotice odigrale ulogu vaših anđela čuvara. Blagoslovljena neka je patnja! Blagoslovljena neka je sreća! Ne marite za vašu sudbinu. Držite se ideala. Naprijed marš!
Usporedo s tim valja meditirati. Meditacija je jedina važna stvar. Meditirajte! Ona je najuzvišenija. To je najlakši pristup duhovnom životu - um koji meditira. Meditacija je jedini trenutak našeg svakidašnjeg života u kojem uopće nismo tvarni - duša koja razmišlja o sebi, oslobođena od svake tvari - taj čudesni izraz duše! (V. 250-53)
NAGOVJEŠTAJI PRAKTIČNE DUHOVNOSTI
Zadatak pred nama je nepregledan: prije svega, moramo nastojati obuzdati ogromnu količinu potonulih misli kojih smo postali nesvjesni. Zla su djela nesumnjivo na razini svjesnoga, ali ono što je prouzročilo zlo djelo bilo je daleko s onu stranu toga, u područjima nesvjesnog, nevidljivog, pa je stoga bilo i mnogo utjecajnije.
Praktična psihologija ponajprije usmjerava svoju sposobnost na obuzdavanje nesvjesnog, i mi znamo da to možemo učiniti. Zašto? Zato što znamo da je uzrok nesvjesnog svjesno. Nesvjesne misli zapravo su milijuni naših davnih potonulih misli - stari svjesni činovi koji su se okamenili. Mi ih ne gledamo, ne znamo za njih, zaboravili smo na njih. Ali pazite, ako je moć zla u nesvjesnom, znači da je i moć dobra isto u nesvjesnom. Mnogo je stvari u nama pohranjeno, kao u džepu. Mi smo ih zaboravili, čak niti ne razmišljamo o njima. A mnogo je i onih koje trunu i postaju uistinu opasne. One izlaze, ti nesvjesni uzroci koji uništavaju čovječanstvo. Istinska će ih psihologija, stoga, pokušati staviti pod kontrolu svjesnog. Težak je zadatak oživiti sveukupnog čovjeka kako bi ga se učinilo potpunim gospodarom samoga sebe. Čak i ono što nazivamo automatskim činom organa unutar našeg tijela, poput djelovanja jetre, i tako dalje, može biti prisiljeno da izvršava naše naredbe.
Ovo je prvi dio nauka - obuzdavanje svjesnog. Sljedeći je korak zaci s onu stranu svjesnog. Kao što je nesvjesno djelovanje ispod svjesnosti, tako postoji i drugo djelovanje koje je iznad nje. Kada se dostigne to nadsvjesno stanje, čovjek postaje slobodan i božanstven. Smrt postaje besmrtnost, slabost postaje beskrajna snaga, a željezna stega postaje oslobođenje. To je cilj - beskrajno područje nadsvjesnog.
Svatko bez izuzetka, baš svatko od nas, može doseći ovaj vrhunac yoge. To je vrlo težak zadatak. Ako netko želi doseći istinu, morat će učiniti mnogo više od slušanja predavanja i upražnjavanja vježbi disanja. Tajna se krije u pripremi. Koliko je vremena potrebno da se upali svjetlo? Samo trenutak. A koliko je vremena potrebno da se načini svijeća! Koliko nam je vremena potrebno da objedujemo? Otprilike pola sata. A sati da pripremimo objed! Želimo upaliti svjetlo za tren, ali zaboravljamo da je najvažnija stvar pravljenje svijeće.
Premda je cilj teško postići, čak ni najmanji napori nisu uzaludni. Znamo da ništa nije izgubljeno. U Giti Arjuna upita Krišnu: "Oni koji u ovom životu ne uzmognu dostići savršenstvo u yogi, bivaju li takvi razneseni poput ljetnih oblaka?" Krišna odgovara: "Ništa, prijatelju moj, nije u ovom svijetu izgubljeno. Ma što god netko činio, to ostaje kao njegovo vlastito. I ako se uživanje u yogi ne postigne u ovom životu, valja je se ponovno prihvatiti u sljedećem." Kako inače objašnjavate čudesno djetinjstvo Isusovo, Buddhino ili Šankarino?
Najveća pomoć duhovnom životu je meditacija (dhyana). U meditaciji se odričemo svih materijalnih stanja i osjećamo našu božansku prirodu. U njoj ne zavisimo ni od kakve vanjske pomoći. Tračak duše može naslikati najsjajniju boju čak i na najtamnijim mjestima, najopakije stvari može zaodjenuti u miomiris. Duša može bezbožne učiniti božanskim - i sva mržnja, sva sebičnost biva zasjenjena. Sto je manje mišljenja o tijelu, to bolje. Jer tijelo jest ono što nas vuče nazad. Sklonost i poistovjećivanje je ono što nas čini nesretnima. U tome se krije tajna: misliti da sam duh, a ne tijelo, te da sveukupnost ovog kozmosa, sa svim svojim odnosima, sa svim svojim dobrom i zlom, nije ništa drugo doli niz slika - prizora na platnu - kojih sam ja svjedok. (II. 34-37)
Biserna Školjka
"Budite kao biserna školjka. Postoji jedna divna indijska priča koja kaže da, ako pada kiša u trenutku kada se zvezda Svati (Arkturus) diže na horizontu i ako jedna kap kiše padne u školjku, ta kap će postati zrno bisera. Školjke to znaju; zato se one penju na površinu, kada ta zvezda izlazi, i čekaju da se dokopaju dragocene kišne kapi. Kada kap padne u njih, školjke brzo zatvaraju svoje ljušture, zaranjaju dole na dno mora i tamo strpljivo preobražavaju kišne kapi u bisere. Treba da budete kao one. Prvo slušajte, zatim shvatajte, a onda, odričući se svih skretanja, zatvorite svoj duh za spoljne uticaje i posvetite se razvijanju istine unutar sebe samih. Postoji opasnost da straćite svoju energiju ako najpre prihvatite jednu ideju, samo zbog toga što je nova, a zatim je napustite radi neke druge što je još novija. Prihvatite jednu stvar i sledite je do kraja. Ne napuštajte je pre toga. Jedino onaj ko može da postane opsednut jednom idejom videće na kraju svetlost. Oni koji samo štrpkaju ovde onde, nikada ništa neće postići. Oni mogu da, za trenutak, zagolicaju svoje nerve, ali to će biti sve. Oni će ostati robovi u rukama prirode i nikada neće stići s one strane čula."
Swami Vivekananda, citat iz knjige Raja yoga.
Svaki puta kada se osjećamo frustrirani iznevjereni, izdati stvarima koje se ne odvijaju po "našim" očekivanjima, nalazimo se usred patnje i dozvoljavamo jednoj nesvjesnosti navici da ovlada nama. Odgovor se nalazi u vlastitom srcu. Biti svjestan napetosti koje izranjaju iz nutrine znači razumjeti koji su uzroci svih podijeljenosti, poput činjenice da jedan dio nas želi učiniti jednu stvar dok drugi želi nešto drugo.
Svi smo iskusili ovaj sukob između prirodnih uvjetovanih potreba i duhovnih ideala koje često smatramo neostvarivima u životu, zbog vlastite slabosti i vezanosti.
... Svijest izniče snagom i uvjetom prethodnih trenova svijesti, te osnovom osjetilnih podražaja, a uslijed pogrešnog opažanja i ideje da "ja" stvarno i doista postoji, javlja se posezanjem za ovim utiscima kroz poželjnost jednih i odbojnost drugih. Posljedica je neznanje-patnja.
Ako se pak osjetilni podražaji prepoznaju kakvima jesu, kao netrajni i uvjetovani, mogu se vršiti odgovarajući činovi, no bez vezivanja - slobodno i spontano.
Uvid, istinski duhovni uvid, u duboku istinu da je sve lišeno trajne prirode i samostojne biti, predstavlja stvarno oslobođenje iz okova neznanja, oslobođenje iz patnje.
Treba znati da su riječ život, isto što i svijest. Život svakog pojedinca je odraz njegove svijesti, ili nivoa razumijevanja Istine po autoritetu Veda.
Pojedinci uvjetovanog života većinu vremena pokušavaju ne vidjeti život na darmički način budući je to previše uznemirujuće. Privid nas zasljepljuje i oduzima snagu koja nam je potrebna za jasno sagledavanje prirode stvari kao i najvažnijeg cilja ljudskog postojanja, a to je ostvariti svoju dušu.
Većina poistovjećena čulima, osobnošću i sebičnošću žudi za nekim stanjem sigurnosti, trajnog zadovoljstva, lažne sreće, no ono je uvijek van našeg dosega, ili se mijenja dok ga nastojimo uhvatiti, ili mislimo da nismo to što jesmo.
Obično vlastite slabosti podobno opravdavamo ili prilagođavamo samoobmanjujući se.
Prvi korak je započeo tek kad smo se s suočili sa prividom, kad smo ju doista prihvatili.
Priznati zabludu samoispitivanjem je također vrlo rijetka vrlina.
Ovo izgleda jednostavno, ali u praksi nije tako.
Ako težimo postići izvjesne duhovne ideale, moguće ih je ostvariti jedino nadilaženjem iluzija, onda slijedimo sklad misli riječi i djela..
Današnje obitelji u neskladnoj zajednici toliko su posesivni na svoju imovinu, partnere, djecu da ih smatraju proširenjem svog osobnog dijelom sebe, s kojim se poistovjećuju.
Kome pripada trava u vrtu vama ili mravu koji radišno gradi svoje carstvo? Većina se smatra svojim tijelom "moje tijelo ". No, čije je tijelo kad nam otkaže poslušnost?
Yoga Vidya, i tekstovi iz Vivekanandinog učenja