Filozofska analiza Armina Risija  www.armin-risi.ch

Proročanstva, teorije zavjere, putevi spasenja, nade u Boga i čak "Razgovori sa Bogom" su vrlo popularni u modernoj Ezoterici. Nude se razni pogledi na svijet: kroz razne grupe, popularne autore, tajna učenja itd. I svi vjeruju kako su u pravu i kako se nalaze u Svjetlu.

Da li su neki u pravu više nego drugi? Može li se i treba li se ovdje praviti razlika? Ili je sve relativno? Da li smo izloženi jednoj
filozofskoj tj. ideološkoj samovolji, bez kriterija i mjerila za ono što predstavlja Istinu? Postoji li uopće tako nešto kao "Istina"?

Danas, u vremenu zbunjenosti i dezorijentiranosti, ponovno se javlja
potreba za odgovorom na ovo bitno pitanje.

Filozofija nasuprot Ideologije

U davnim vremenima, npr. u staroj Grčkoj i još više u staroindijskoj (vedskoj) kulturi, filozofija je vrijedila kao "kraljica sve znanosti" - i bila bi to i danas. Jer bi bilo koji oblik znanosti trebao služiti stvaranju znanja, a znanje treba voditi spoznaji istine. "Ljubav prema
istini (Mudrost)" se na grčkom zove philo-sophia. Danas međutim većina ljudi na filozofiju gleda kao na nešto dosadno, na suhu igru mislima koja nema nikakvu praktičnu vrijednost. Zato i ne čudi, da gotovo svi ljudi ne nalaze više vremena za filozofiju.

Kako nam ukazuje članak koji slijedi, filozofije ipak nije nikakav luksuz, već odlučujući instrument, za jasno rasuđivanje. Osim toga
pokazati će se, da puno toga što danas prolazi kao "filozofija", uopće nije filozofija, već ideologija. Tu se ne radi o istini, već o
vlastitoj istini, tj. vlastitim idejama, koje se žele proturiti kao Istina. U današnjem materijalističkom ili "tamnom" dobu (na sanskritu Kali-yuga), mora se biti spreman da su prevladavajuće ideologije one
"mračnih sila".

Svjetovi svjetlosti i sjena

Na Zemlji su na djelu kako sile tame, tako i sile svjetla. Ova razumljiva tvrdnja međutim u sebi nosi duboke, do sada neprepoznate
posljedice.

U području svjetla postoji samo svjetlo, a u sjeni postoji samo sjena.
Kada se svjetlo pojavi u sjeni, sjene nestaje. Samo u jednom određenom
graničnom području se svjetlo i sjena dodiruju, naime u istoj onoj "obalnoj liniji" u kojoj se svjetlo i sjena i razdvajaju.

Isti princip vrijedi - prema vedskoj slici svijeta - i u multidimenzionalnom svemiru u odnosu na Svjetove svjetla i Svjetove sjena. I oni postoje odvojeno (paralelno), ali se dodiruju u jednom
graničnom području, u kojem se svijetlo i sjena razdvajaju. Ovo presudno područje je ona dimenzija u kojoj se nalazi i Zemlja. Prema
mnogim ezoterijskim i religijskim izvorima to je razlog zašto su u našem svijetu usporedno aktivni i svjetlosni, ali i utjecaji iz sjene
i zašto različita bića pokazuju tako veliki interes za Planetu ljudi:
Zemlja je točka grananja u kojoj se duše mogu odlučiti u kojem smjeru će ići.

Svi misle da se nalaze u Svjetlu

Kada se govori o Svjetovima svjetla i sjene, onda je to jedno razlikovanje iz jednog posebnog ugla. Jer i sile sjena same naravno
vjeruju da se nalaze u Svjetlu. Iz tog razloga čovječanstvo se suočava sa različitim oblicima "Svjetla" i "Boga", čiji su zagovornici svi
uvjereni u njihovo pojedino gledište. Sve više se čuje glasova, mnogi su ekstremno suprotni, drugi varljivo slični. Imaju li svi pravo? Da
li nitko nema pravo? Da li smo svi prepušteni najglasnijem glasu ili postoji mogućnost razlikovanja?

Do zbunjenosti dolazi jer se i u materijalističkom i u ezoterijskom ateizmu govori o "Bogu". Ali postavlja se pitanje: što podrazumijevamo pod time? Što je ateizam, panteizam, deizam, monizam, dualizam, teizam? Koja je njihova slika svijeta? Tko zastupa te slike svijeta? I sa kojim praktičnim posljedicama?

Današnje "opće znanje" koje se prenosi ostavlja utisak da su sve ove filozofije jednostavno različite teorije u koje čovjek može ili ne
mora vjerovati jer je "na kraju svejedno u što se vjeruje". - Da, i to je jedno od mogućih vjerovanja i moćnici koji u to vjeruju grade na
tome vlastitu sliku svijeta i odgovarajući svjetski poredak.

Relativno i Apsolutno

Uzmimo da postoje bića koja - metaforički rečeno - žive u "Tami", ali smatraju da su na svjetlu. Kako bi ona definirala "Svjetlo" iz svojeg ugla?

U našoj analizi "Tama" predstavlja dualitet (svijet relativnosti), a "Svjetlo" apsolut (vječnu stvarnost). Usporedba svijetla i tame predočava na idealan način odnos između "apsolutnog" i "relativnog" jer je relativno ovisno o apsolutnom kao sjena o svjetlu. Oni koji poznaju samo relativno postojanje (tamu), naginju definiciji Boga shodno svojim relativnim predodžbama, naime kroz negiranje ili apsolutiranje relativnog, što međutim ne može podariti pravu spoznaju
apsolutnog, upravo kao što se svjetlo ne može definirati samo kao "odsutnost sjene", "zbroj svih sjena"ili "najsvjetliji oblik sjene".

Postojanje sjene je ovisno o svjetlu, ali svjetlo nije ovisno o sjeni i sjena ga nikada ne može dostići. Tako dugo dok sjena ostaje sjena,
ostaje odvojena od svjetla. Isto tako ostaju sile tame zarobljene u svojem postojanju tako dugo dok ne promijene svoj stav (mentalitet) i
korigiraju svoje ideologije. Kako su međutim uvjereni da su njihovi stavovi istiniti, oni se neće promijeniti i drže se čvrsto tame. Tako
ostaju u začaranom krugu i stvaraju filozofije koje opravdavaju njihove stavove i djela.

To se vidi danas širom svijeta u privredi, politici, u ratovima i u znanosti, ali i u privatnim krugovima i, ne manje važno, u religijama
i ezoterici.

Poluistine o relativnom i apsolutnom

Postoji mnogo životnih iskustava, koja se samo onda mogu poznavati, kada smo ih sami doživjeli, kao npr. zaljubljenost, tjelesna ekstaza, tjelesna bol, tugovanje zbog smrti voljene osobe itd. Na sličan način "svjetlo" se može prepoznati samo ako smo ga sami vidjeli i iskusili.

Upravo ova viša dimenzija božanske stvarnosti po definiciji nedostaje silama tame jer inače se ne bi nalazile u tami. Ako uopće vjeruju da
iznad tame postoji nešto poput svjetla (nešto apsolutno), tada je to za njih samo jedna teoretska, simbolička ili misaona predodžba. To
znači da oni svjetlo definiraju iz tame, što je kriva polazišna točka, jer svjetlo nije ovisno o tami. Štoviše, svjetlo je stvarnost koja
postoji neovisno o tami i nešto što je potpuno drugačije od svih oblika tame.*

-------------------------
* Na osnovu ove očite činjenice često se zastupa mišljenje, nitko ne može znati što je "svjetlo" (Apsolut, Bog); Bog je potpuno nepojmljiv. Vedska logika odgovara: da, istina je, Apsolut je potpun i za ljude nepojmljiv. Ali Apsolut (Bog) je toliko potpun, da nije samo nepojmljiv. Kada bi bio nepojmljiv, nešto bi mu nedostajalo, naime aspekt pojmljivosti! Bog nije samo nepojmljiv, već i pojmljiv i pojmiti ovu potpunost Boga je savršenstvo sve logike i pravi cilj bogomdane inteligencije.