SVETOST

 

 

 

-        Klanjam Ti se, Oče, ljubim Te. Slavim Te, Oče, blagoslivljam Te i radujem Ti se.

Zahvaljujem Ti što si me stvorio i oblikovao, što me trpiš, ljubiš i opraštaš sve moje zloće.

Zahvaljujem Ti, ljubljeni Oče, što si nam dao Sina Svoga jedinoga za spas. Hvala Ti što je to Tebi, Vječni, bilo u volji i u Tvome planu!

 

- Oče, željela bih biti zadovoljština za sve one koji Tvoje Sveto Ime pogrđuju, izruguju Mu se. Za sve one koji Te ne ljube, koji Ti se ne zahvaljuju, koji Te čak i ne poznaju. Ali ja sam tek sitna kap u moru Oceana. Evo, prikazujem Ti, Vječni, i ovaj dan što tek sviće. Prikazujem Ti svu sebe i svoju obitelj.

 

- Gospodine Trojedini, Gospodaru Neba i Zemlje, neka se Tvoje Sveto Ime i danas proslavi u svim mojim malim i neznatnim dužnostima, služenjima i teškoćama. Prikazujem Ti cijelu svoju obitelj: sebe, muža, malu Luciju, Ivanku i Antu i svoju majku. Sva naša srca zadahni ljubavlju, dobrotom i strpljivošću, da služeći jedni drugima služimo Tebi.

 

 

 

Mir tebi, dušo! Ljubav Moga Srca neka ispuni tvoje srce. S tobom sam, ne sumnjaj! Danas ti želim govoriti o svetosti.

 

Ljubljena dušo, uistinu biti svet može samo Bog. Ali vidiš, dušo, tu istu svetost darujem svim Svojim dušama i pozivam vas da svi živite sveto.

 

Da, to je moguće. Još ovdje na Zemlji moguće je, jer sam Ja sa svakom dušom koja želi biti sveta.

 

Biti svet znači da se treba izdići iz svega zemaljskoga. Biti tu, hodati, živjeti, raditi, jesti, misliti, - sve kao druga stvorenja okrenuta svijetu, - a opet drugačije.

 

Postoji stvarna i ozbiljna razlika između duša koje žele biti svete i onih koje za to ne mare.

 

Ove prve duše na dobrom su putu i dobivaju Mene, Boga, za vjernog pratioca u svim životnim situacijama.

Kako sam im Ja neprestani pratilac, prijatelj, tako te duše bez prestanka crpu od Mene svu pomoć koju im samo Bog dati može.

Moja milost je ta na koju su te duše priključene i tako se napajaju na Mojim izvorima Ljubavi.

 

Crpeći Moju snagu iz nepresušivog izvora, te duše postupno mijenjaju svoj intelektualni nivo, općenito uzdižu se prema Bo­žjoj inteligenciji.

Drugim riječima, napuštaju stare navike, stara shvaćanja, staru zlu ćud i preobražavaju se pomalo (onako kako Ja to hoću i kako vidim da je dobro za neku dušu)... u svetu dušu.

 

To znači prihvaćati svim srcem Moje Božje zakone i zapovijedi (pisane i nepisane). Jer duša koja biva tako uronjena u Moju Bo­žansku inteligenciju postupno otkriva sve male mogućnosti s ko­jima će moći svome Bogu udovoljiti i svidjeti Mu se. To su ti nepisani zakoni. Samo Ja, Isus, Sin Svevišnjega znadem kolika je visina, širina i dubina mogućnosti da se bude svet.

 

Ti, ljubljena dušo, na samom si početku, pred prvom stepeni­com. No ne uznemiruj se. Imamo vremena - cijelu vječnost! Kad Ja otkrijem da neka duša pokaže ma i neznatnu želju za tim da krene putem svetosti, Ja sam toliko radostan te odmah potrčim ususret toj duši dok je još đavao nije zaveo.

 

O, ljubljene Moje duše, kad biste (Gospodin govori svima) samo znale kako je mudro i nadasve hvalevrijedno u ovome vremenu, đavolskom vremenu, zaustaviti se od svakog posla i obaveze i prepustiti se razmišljanju: što mi to Bog želi reći? Tada biste čule Moj vapijući glas: pođite za Mnom! Slijedite Me. Ja Sam sama svetost.

 

U ovome vremenu, nažalost, malo je takovih duša, vrlo malo. Moje Srce, Srce Boga, neutješno je od tuge, jer Moji najmiliji, Ljubljeni Moji, jaganjci Moji ne slušaju i ne čuju glas svog Spa­sitelja.

 

Dušo, Ljubav Boga ne poznaje granica. I ne samo da ne poznaje granica, nego se izlijeva i prelijeva na sve i svakoga. Vi u svijetu rekli biste - razbacuje se Njome.

 

 

 

Gospodine Isuse, hoćeš li mi još nešto reći?

 

 

 

Ne. Toliko.

Budi u miru! Radi s ljubavlju!

 

  

30.10.1997.