SVEĆENIK GREŠNIK

 

 

 

-         Gospodine Isuse, ljubim Te.

 

 

 

 

       Dušo, Mir tebi! Zadahnjujem te dahom Ljubavi i Mira.

 

 

 

-         Gospodine, smijem li ja o tome razmišljati? To nije moja briga. Ali, Gospodine, ako Ti želiš nešto reći u vezi tog problema, evo, ja ću samo kao olovka tu Tvoju Riječ zapisati.

 

 

 

Dušo, Moji sinovi svećenici samo su Moja zemaljska djeca sazdana od praha zemaljskog baš kao i ti.

Naravnost vašega tijela sklona je potrebama za koje se opredijeliše vaši praroditelji.

 

Ja, Bog, vidjevši njihovu odlučnost da postanu robovi svojih tjelesa, dopustio sam i odredio, štoviše blagoslovio sam narav fiziološko-bioloških potreba vaših tijela.

 

Kćeri, želim reći slijedeće: Moji sinovi svećenici nisu ni malo oslobođeni tereta svoje krvi, svojih ljudskih potreba. Tim više, njihov život je u svome funkcioniranju znatno otežan. Jer odričući se obiteljskog života njima je život prilično mučan.

 

Ja im dajem svoju Milost bez prestanka, ali oni baš kao i sva Moja druga djeca kušani su, i Ja te kušnje dopuštam. Često su te kušnje u vezi njihove tjelesne čistoće i suviše snažne, i neki Moji sinovi padoše u napast.

 

Dijete ljubljeno, okaljanost bračne po­stelje u braku je velika, smrtna uvreda Mome Srcu Boga. Ali okaljanost Moga sina svećenika sa ženom nadilazi ovu prvu uv­redu. Svećenik koji svoje tijelo okalja u požudnom činu bilo s djevojkom ili sa ženom, gubi Milost služenja Svete Misne Žrtve.

 

To tako jest. On, pošto sagriješi bludno, čini u odnosu na Mene, Boga, preljub. Taj PRELJUB učinjen je posredstvom đavla koji ga kuša. A kuša ga jer Ja to dopuštam. Ja, Bog, opet dopuštam tu kušnju da ga učvrstim u vjeri, u Ljubavi i postojanosti za Moju službu.

 

Svećenik koji učini bludni čin dakle čini ČIN PRELJUBA u odnosu na Mene, svoga Boga. On po Mome zakonu ne može više služiti Svetu Misnu Žrtvu. To je tako. Ja, Bog, tako odredih, i tako jeste.

 

Ovo vrijeme je sotonsko vrijeme, i uistinu je maleni broj Mojih sinova svećenika koji su u potpunosti ostali vjerni Meni, svome Bogu i Zaručniku Duše svoje.

 

Svakome sinu svećeniku Ja sam prije svega Svevišnji Bog i Otac nebeski. Ja sam mu i brat i žena, i sve u Meni nalazi. Ja sam mu jedini Gospodar i Učitelj.

 

 

 

- Gospodine Isuse, oprosti što Te se još usuđujem pitati: Ako se ta Duša valjano ispovjedi, čini pokoru, i taj grijeh više ne čini, Gospodine, ta zar mu Ti to ne možeš oprostiti?

 

 

 

Dijete ljubljeno, rečeno je da čovjek ne može tako duboko pasti, a da Mu Ja, Bog, ne mogu oprostiti. To je apsolutna istina.

 

Objasnit ću ti o čemu je riječ:

Gledaj, dijete, čin okaljanja svećenika sa ženom, dakle je pre­ljub u odnosu na Mene, Boga. Ja opraštam u sakramentu Svete Ispovijedi ako se Duša svećenika iskreno pokaje i žao mu je zbog toga grijeha.

Moja predragocjena Krv pere sve grijehe, pa tako i tu uvredu.

 

Međutim ruke koje su na tako sramotan i bestidan način uvrijedile Mene, Moju LJUBAV, ne mogu više doticati Moje presveto Tijelo i Moju predragocjenu Krv.

 

Da, Ja sam svo­jom Milošću po Sakramentu Svete Ispovijedi oprao ljubljenog sina, ali rana grijeha isto kao i kod abortusa ostaje, ožiljak os­taje. Kod abortusa se radi o umorstvu čeda u utrobi majke. To je smrtni, teški grijeh.

 

Rekao sam: Trostruka uvreda Trojedinom Bogu. Kod grešnog čina okaljanja Moga sina svećenika sa ženom također je teški, smrtni grijeh. Ja bih rekao, teži od abortusa.

 

 

 

- Oprosti, Gospodine Isuse, oprosti, ali ja to ne razumijem.  

 

 

 

Dijete Moje, nije ni potrebno da ti to razumiješ. Onaj kome je ovo upućeno, razumjet će.

 

Kako rekoh: svećenikove ruke koje su se okaljale sa ženom, ne smiju doticati Moje Sveto Tijelo i Predragocjenu Krv.

 

 

Mir tebi! Ljubim te i blagoslivljem.

Radi sa Mnom!

 

9.3.1998.