- Gospodine Isuse, Bože moj ljubljeni, s Tobom sam i s Tobom želim ostati. Tebi dajem ovu svoju nevolju, svoju muku, Isuse, na Tvoje nakane. Pomozi mi da ostanem čvrsta i postojana, da ne padnem u malodušje i očaj.
Pomozi, Gospodine Isuse,da sebe prihvatim onakvu kakva sam sada - nemoćna da služim, nemoćna da išta učinim.
Teško sebe prihvaćam kad sam bez koristi, kad moram ležati, a sve oko mene "stoji" (mislim reći da moji poslovi stoje). Dužnosti majke i domaćice, dužnosti žene i supruge zovu me, a ja ništa ne mogu.
Znam, ljubljeni Zaručniče duše moje, da je Tebi draga ova moja bol i muka, da Ti poput vjernoga tragača sakupljaš ove moje boli, česticu po česticu, i da ti trebaju. No ipak,ja sam vrlo sklona otporu.
- Što je ljepše: biti zdrava i sposobna, a pri tome dakako marljiva i vrijedna, ili biti ovako kako sam ja sada?
Bože Jedan i Trojedini, Ti koji jedini imaš ispravnu vagu za sve, pomozi mi i pošalji mi Duha Svetoga da me prosvijetli te zaista u potpunom predanju i radosti srca služim tebi u ovim patnjama.
Budi hvaljen, budi slavljen, budi uzvisivan odsada dovijeka!
Mir tebi, Mir s tobom! Radost, dijete ljubljeno, neka ti uđe u srce, neka ti osvoji dušu te tako postaneš Moja radosna služavka!
Svome Bogu postani mali plamičak Ljubavi koji u svojoj malenkosti svim srcem gorljivo služi Stvoritelju.
Dijete, ljubav tvoga srca, iako toliko malena i neznatna, iako skoro nezamjetljiva, dragocjeni je biser na Mome dlanu.
Ja, Bog, strepim nad svakim biserom Ljubavi koji Mi se daruje. Ja ne mjerim koji je veći a koji manji. Ja ne gledam kao vi.
Ja ne gasim maleni žižak što tek tinja, nego ga uzimam i zaklanjam od vjetra da ga ne ugasi, a potom ga privijam na svoje Grudi Boga da se tako rasplamsa i postane plamičak Ljubavi za Mene, Stvoritelja.
Sve vaše ljubavi, dijete, mizerne su. Sve vaše ljubavi bijedne su i toliko sebične u svojoj bijedi, da Ja, Bog, teško mogu pronaći Pravu Ljubav utjehe u vašim srcima.
A toliko težim, toliko željno iščekujem svaki vaš uzdah.
Ja koji sam Izvor Ljubavi, nepresušivi zdenac, Ja, Kralj Ljubavi, živim od tih vaših plamičaka ljubavi.
Ja vam nudim bez prestanka neizmjernu snagu Ljubavi, obilnu, silnu Ljubav, ali vi ne prihvaćate, vi odbijate, bojite se, nećete da vam Moja Ljubav Boga uđe u vaša srca.
Želite biti gospodari svoje Duše, svoga tijela, svoga srca - a to ne možete jer ne znate, niste kadri.
Zar može slijepac slijepca voditi? Zar može hromi zaigrati? Zar može nijemi zapjevati?
Dušo ljubljena, tako ni vi ne možete biti svoji gospodari.
Što se događa kad čovjek uzima kormilo u svoje ruke i kad se hoće igrati Boga?
Kćeri, sve ovo što se događa u svijetu, sve je to rezultat vaše silne želje da zagospodarite čovjekom.
Ovaj užas što se događa, ovaj kaos, nered, strahoviti metež tu kod vas, velika je negacija Moje Ljubavi.
To je silni i strahoviti otpor vaših srdaca prema Bogu Ocu. Želite da Mene, Boga, nema.
Mnogima, premnogima bi bilo draže i milije da Mene nema.
Smetam vam. Mislite da bi bez Moje Prisutnosti mogli biti više svoji gospodari.
O, djeco, o Narode, koje li užasne zablude i suludosti vaših srdaca, vaših pameti i razuma.
Koje li gnjusne stvarnosti pljunuti na Boga, pregaziti Ga, gurnuti ga u blato i reći svome srcu - ti si gospodar svega!
Dijete, Mir s tobom!
Ljubim te, radi sa Mnom!
7.2.1998.
bglavac
irida
edin.kecanovic
