Od toliko mnogo ljudskih bića koji pate mali se broj iskreno raspituje o svom položaju, o tome tko su, zašto su stavljeni u ovaj neugodan položaj itd. Ako se čovjek ne osvijesti i ne zapita zašto pati, ako ne spozna da ne želi patnju već oslobođenje od sve patnje, ne bi se trebao smatrati savršenim ljudskim bićem. Ljudski život počinje s pojavom takvih pitanja u umu. U Brahma-sutri se takvo raspitivanje naziva brahma-jijnasa. Athato brahma jijnasa. Svaka djelatnost ljudskog bića koja se ne raspituje o prirodi Apsoluta treba se smatrati neuspjehom.

Oni koji se počnu pitati zašto pate, odakle su došli i kamo će otići nakon smrti, pravi su učenici koji mogu razumjeti Bhagavad-gitu. Iskreni učenik treba osjećati veliko poštovanje prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Takav je učenik bio Arjuna.

Što je svjesnost? To je shvaćanje „ja jesam“. Ali što sam ja? U nečistoj svjesnosti „ja sam“ znači „ja sam gospodar svega što me okružuje, ja sam uživatelj“. Svijet se okreće jer svako živo biće misli da je gospodar i stvoritelj materijalnog svijeta. Materijalna se svijesnost temelji na dva shvaćanja: „ja sam stvoritelj“ i „ja sam uživatelj“. Ustvari, Svevišnji Gospodin je i stvoritelj i uživatelj, a živo biće, kao sastavni djelić Svevišnjeg Gospodina, nije ni stvoritelj niti uživatelj, već suradnik. Ono je stvoreno i uživano. Na primjer, dio stroja surađuje s čitavim strojem; dio tijela surađuje s čitavim tijelom. Ruke, noge i oči su dijelovi tijela, ali nisu uživatelji. Uživatelj je želudac. Noge se kreću, ruke donose hranu, zubi žvaču. Svi dijelovi tijela zadovoljavaju želudac, jer je on središte koje snabdijeva tijelo hranom. Stoga se sve daje želucu. Drvetu dajemo vodu zalijevajući njegov korijen, a tijelo hranimo hraneći želudac, jer ako želimo održavati tijelo u zdravu stanju, dijelovi tijela moraju surađivati kako bi nahranili želudac. Slično tome, Svevišnji Gospodin je uživatelj i stvoritelj, a mi smo, kao potčinjena živa bića, stvoreni za to da s Njim surađujemo kako bismo Ga zadovoljili. Ta će nam suradnja donijeti pravu dobrobit, kao što će hrana koju primi želudac pružiti dobrobit svim drugim dijelovima tijela. Ako prsti na rukama misle da sami trebaju jesti hranu umjesto da je daju želucu, doživjet će neuspjeh. Središnji lik stvaranja i uživanja je Svevišnji Gospodin, a živa bića su suradnici. Ona uživaju surađujući. Taj odnos nalikuje odnosu gospodara i sluge. Ako je gospodar potpuno zadovoljan, i sluga je zadovoljan. Zato trebamo zadovoljiti Svevišnjeg Gospodina, iako težnja za stvaranjem i uživanjem u materijalnom svijetu postoji u živim bićima, jer postoji u Svevišnjem Gospodinu koji je stvorio očitovani kozmički svijet.

Manje inteligentni ljudi smatraju Vrhovnu Istinu neosobnom, ali ona je transcendentalna osoba. To je potvrđeno u svim vedskim spisima. Nityo nityanam cetanas cetananam. Kao što smo mi živa bića i imamo svoju osobnost, tako je i Vrhovna Apsolutna Istina osoba, a spoznaja osobne prirode Svevišnjega predstavlja spoznaju svih transcendentalnih obilježja Njegova potpunog oblika. Potpuna cjelina nije bezoblična. Kad bi tako bilo ili kad bi posjedovala manje svojstava od bilo čega drugoga, ne bi mogla biti potpuna cjelina. Potpuna cjelina mora obuhvaćati sve što je unutar i izvan dosega našeg iskustva, inače ne može biti potpuna.

www.harekrsna-ri.com