Vaišnavizam (svjesnost Krišne) uopće nije neka religija, kako se to već obično smatra. Prirodno, nameće se pitanje: Koja je glavna razlika između religije i istinske duhovnosti (vaišnavizma)? Odgovor: Religija je usmjerena na vršenje rituala, a duhovnost je usmjerena na služenje Boga s ljubavlju. Ako bi u velikim vodećim svjetskim religijama bilo dovoljno duhovnosti - u svijetu gotovo da ne bi niti bilo ratova, terorizma, nacionalizma i rasizma. Pa, ako ćemo suditi po rezultatima - očigledno je da vodeće svjetske religije danas ne mogu ponuditi ljudima ništa više od rituala i nacionalizma. Rituali imaju svoju vrijednost samo ukoliko su podređeni duhovnosti. U protivnom, rituali bez duhovnosti su ne samo beskorisni, nego i opasni za čitavo čovječanstvo kada se suoče sa ritualima neke druge religije. Vaišnavizam je duhovna znanost koja je objašnjena u slijedećoj definiciji.

Vaišnavizam objedinjuje: 1) Razumijevanje našeg vlastitog duhovnog identiteta (duhovna samospoznaja), kao i duhovnog identiteta drugih vrsta živih bića, 2) razumijevanje Boga i Njegovih želja (što On očekuje od ljudskog društva), 3) djelovanje u skladu sa našom vječnom dužnosti (dharma), tj. praktična služba (tijelom, umom i inteligencijom) namijenjena za ispunjenje Njegovih želja, 4) razumijevanje korelacije između Boga, živih bića, prirode, vremena i karme, 5) razumijevanje razlike između materije i duha (prolaznog i vječnog), 6) iskorjenjivanje niže ljudske prirode (pohlepa, požuda, zavist, nekontrolirani gnjev ...) I razvijanje božanskih, vrlinskih odlika (ljubav, samilost, tolerancija ...) i konačno 7) razumijevanje razlike između grješnog i pobožnog djelovanja. (Gdje god piše "razumijevanje" tu se podrazumijeva i praktično djelovanje u skladu sa tim razumijevanjem). Ukratko, vaišnavizam je duhovna znanost koja nadilazi sve zemljopisne granice, vrste i boje tijela, te sektaške podjele temeljene na pripadnosti određenoj religiji. Ljudi koji zaista razumiju istinsku duhovnost, ne prave u svijetu probleme temeljene na sektaškim podjelama, koji se kasnije obično manifestiraju u obliku religijske netrpeljivosti, terorizma, ratova, itd.

Od ove duhovne znanosti SVATKO može imati trajnu dobrobit - bez obzira kojoj religijskoj tradiciji se priklanja. Članovi ISKCON-a pokušavaju njegovati suštinska načela duhovnosti: samilost, istinoljubivost, čistoću i prakticiranje strogosti. Pod strogostima se između ostalog, podrazumijeva slijeđenje 4 regulativna načela koja imaju za cilj uspješnu kontrolu uma i osjetila, a to su: 1) ne jedenje mesa, ribe i jaja; 2) neuzimanje učešća u kockanju; 3) izbjegavanje vanbračnih spolnih odnosa i 4) nekorištenje opojnih sredstava, uključujući alkohol, cigarete i kavu. U skladu sa Bhagavad-Gitom, neslijeđenjem spomenutih 4 regulativna načela, prouzrokuje se tjelesna, mentalna i duhovna nestabilnost te povećava uznemirenje i konflikti u društvu.

- nastavlja se -