Shiva yantra 
Yantra Shiva
Riječ mukti izvedena je iz korijena glagola muc i nastavka ktin. Mukti znači 'sredstvo uklanjanja', odnosno 'temeljno sredstvo za uklanjanje okova'.
Neizostavno se pojavljuje pitanje: tko se treba osloboditi ropstva? Čovjek čije su ruke i noge vezane te se uopće ne može kretati, čiji je glas utišan, čiji su osjećaji zatomljeni, koji ne izražava svoje životne potrebe, čije je tijelo iza rešetaka, čiji je um zarobljen dogmama, čija je duša lišena blaženog toka nektara, čiji se put napretka izgubio u ponoru svjetovnosti - taj je čovjek uistinu u okovima.
Odlučno nastojanje da se oslobodi okova naziva se sádhana, a cilj koji ga potiče jest oslobođenje.
Kaže se da postoje tri vrste okova:
ádhibhaotika (fizički),
ádhidaevika (psihički) i
ádhyátmika (duhovni).
--Svi svjetovni okovi: tjelesni, ekonomski, politički, društveni i obrazovni, a isto tako i oni vezani uz poljoprivredu, industriju, trgovinu i promet, jesu fizički okovi. Odnosno, okovi koji se tiču ovog svijeta sazdanog od pet osnovnih čimbenika jesu fizički okovi u širem smislu.
--Psihički poremećaji, mentalni sukobi, sumnja i zbunjenost, osjećaj više i niže vrijednosti te razni drugi osjećaji i stanja jesu psihički okovi. Okovi reakcija na djela koja se uopćeno zovu prárabdha (neizražene reakcije) također su uključeni u skupinu psihičkih okova.
--Svi okovi koji se odnose na svijest pojedinca i Najvišu Svijest i na duboke osjećaje boli zbog nedostizanja najviše duhovne razine jesu duhovni okovi.
Fizičke okove možemo nadalje podijeliti u tri glavne vrste: bhávagata bandhan (okovi dogme), kálagata bandhan (okovi vremena) i ádháragata bandhan (okovi prostora).
Ljude najviše ugrožavaju okovi dogme. Kada im se neka ideja nametne kao dogma i počne ih drobiti svom svojom težinom, nađu se u teškim mukama. Jasno im je da ih je dogma učinila nepokretnima, prouzročila zaostajanje umjesto napretka i dovela ih u stanje mirovanja.
Spoznaju da ono što su smatrali dharmom zapravo nije ništa drugo doli šarolika povorka različitih praznovjerja. Da ne bi podizali glave protiv dogme i srušili kuću od karata izgrađenu na pijesku, neprekidno im šapuću u uho: 'Ne smiješ učiniti ovo, ne smiješ učiniti ono. Učiniš li jedno, bit ćeš osuđen na pakao, učiniš li drugo, otpast će ti jezik.' Shvaćaju da im usađivanjem straha u um ušutkuju glas razuma, svodeći ih tako na beskorisne komade kravlje balege. No usprkos tome, zato što im manjka poduzetnosti i poleta, svojevoljno se prepuštaju matici što ih nosi i prolijevanje suza prihvaćaju kao svoj usud.
S promjenama u vremenu mijenjaju se i vremenski okovi; kada nastupe promjene u prostoru, isto se događa sa okovima prostora. Kada su im osjećaji duboko povrijeđeni, ljudi nastoje ukloniti okove napuštajući državu ili društvo, a ne vide li drugog izlaza, odlučuju napustiti svijet dižući ruku na sebe.
Prihvaćanjem plemenite ideologije u osobnom životu mogu se svladati sve psihičke patnje. Čovjek treba odbaciti sve one činitelje koji uzrokuju mentalnu patnje u životu zajednice i istovremeno promicati ideje zajedništva.
A duhovni okovi znače: 'Iako je Parama Puruśa samo moj, isključivo moj vlastiti, zašto nisam u stanju stopiti svoj život s kozmičkim životom, dubinom svojeg srca dodirnuti dubinu Njegova, pomiješati vlastitu slatkoću s Njegovom slatkoćom?'
Ta mentalna muka zbog nemogućnosti spoznaje Parama Puruśe jest duhovni okov.
Ljudi ulažu napor da se riješe tih triju okova. Ono što vodi privremenom uspjehu u tim nastojanjima zove se artha. Ono što vodi privremenom uspjehu, ali u širem rasponu, naziva se madhyártha. A ono što vodi trajnom uspjehu jest paramártha.
Pretpostavimo da čovjek gladuje. Dobije li nešto malo novca kupit će hranu i privremeno otkloniti patnju uzrokovanu glađu. Za tog čovjeka novac je artha. (Stoga se novac na sanskrtu zove artha) Ipak, novac mu neće trajno ukloniti glad; sutra ili prekosutra ponovo će biti gladan. Zbog toga je novac artha, a ne paramártha. Ponudi li mu netko veliku količinu novca, to može biti madhyártha, ali ne i paramártha.
Kada se u kraju u kojem vlada nestašica hrane besplatno dijeli žito ili financijska pomoć, radi se o arthi privremenom uspjehu. No, artha ne može trajno ukloniti nevolju. Izgradnja sustava za navodnjavanje - riječnog, podzemnog ili zračnog sustava, zdenca ili slično - u velikoj mjeri ublažit će tegobe stanovništva. Neće više ovisiti o tuđoj milosti i čekati na usluge kišnih oblaka. Neće više bespomoćno stajati pred drugima s prosjačkom zdjelicom u ruci. Zato se ova vrsta rješenja naziva madhyártha širi raspon..
Međutim, ni djelotvorni sustav navodnjavanja neće vječno trajati. Može pasti razina podzemnih voda; može potpuno presušiti vodeno polje; i rijeka može jednoga dana presušiti. Vodena para u atmosferi koja puni spremnike i jezera također se može iscrpsti.
Zato je dobro riješenje i raspodjela žita i dodjela financijske pomoći kao artha te osiguranje raznih vrsta sustava za navodnjavanje i umjetnih sustava za oborine kao madhyártha. Neka zemlje to čine.
No istodobno se treba obratiti Parama Puruśi: 'Gospode, primjenjujući mudrost i razum koje si nam darovao, dogovorili smo se oko arthe i madhyárthe, ali je naposljetku ključ rješenja u Tvojim rukama.'
Bolje rečeno, bez paramárthe, najviše arthe, ne može biti konačnog rješenja.
Paramártha je posljednja riječ kod oslobođenja. Oslobođenje bilo koje druge vrste nije oslobođenje u pravom smislu te riječi.
Toliko o mukti.
Prijeđimo na tapanu. Riječ tapana izvedena je iz korijena glagola tap i nastavka anať. Njezino etimološko značenje jest 'grijati' ili 'biti grijan'. Grijati i biti grijan - oboje je u određeno vrijeme potrebno, ali ne možemo reći da je uvijek potrebno. U svakodnevnom govoru tapana znači 'činiti nešto što grije tijelo i um'. To se događa na dva načina: bilo tako da tijelo i um dođe u dodir s nekim toplim predmetom ili osjetom, ili da se tijelo i um zagrije pokretanjem udova ili ektoplazme.
Premda je korijen glagola riječi tapah isti, tapah se koristi i u posebnom smislu: znači prigrliti tjelesne i mentalne tegobe kako bi se olakšale tegobe drugih i učiniti to na taj način da nečije tijelo i um postanu topli.
Jedno od sanskrtskih imena za sunce jest tapana jer sunce grije isijavanjem topline i svjetlosti. Kada čovjek dođe u dodir s nekim vrućim predmetom, tijelo mu se zagrije i unutar njega dođe do stezanja te se luči znoj pomiješan sa soli. To je sigurno jedna vrsta tjelesne tegobe.
Kada čovjek sluša govor natopljen osjećajima i temeljen na dogmi (neznanju), istodobno snažan, ritmičan i sugestivan, osjećaji mu se pobuđuju i um se zagrijava. Zatim taj zagrijani um prekida suptilnu vezu između živčanih stanica i živčanih vlakana pa čovjek gubi mir, pribranost i moć rasuđivanja. Uznemireni um lako se upliće u nečovječne djelatnosti. Um zamućen dogmom ( neznanjem) obično se lako zagrije žestokim govorima, riječima i slikama.
Kada netko trlja udove, tijelo mu se trenutačno zagrije i počne znojiti. To je samoostvarenja toplina na tjelesnoj razini.
Slično tome, kada dugo misli o nečem uzbudljivom, recimo o svojim neprijateljima, ili je dugo pod utjecajem pohlepnih misli, mentalno tijelo mu se zagrije i dolazi do privremene funkcionalne razdvojenosti između živčanih stanica i živčanih vlakana. U tom slučaju čovjek izgubi moć razlikovanja i postane rob strasti. To je samoostvarenja toplina na mentalnoj razini.
Vidimo da stvaranje topline nije uvijek korisno i vrijedno. Kada netko vrši strogu pokoru, te primjerice dugo vremena stoji podignutih ruku, tada to ugrožava zdravlje krvotoka, živčanog sustava i kostiju. Hoće li bol u rukama onoga koji vrši pokoru sa spuštenom glavom i nogama u zraku pomoći njegovoj mentalnoj usredotočenosti ili će mu um biti stalno usmjeren na bol? Hoće li u tom neprirodnom stanju biti sposoban održati mentalnu ravnotežu? Kada netko vrši strogu pokoru sjedeći usred vatrenog kruga, ne škodi li vrućina prirodnom funkcioniranju njegova tijela i uma?
Takvo i svako trapljenje štetno je za zdravlje, a što tek onda reći o postizanju oslobođenja!
U zabludi su oni koji misle da će teškim pokorama steći naklonosti Parama Puruśe. Takvi pokušaji teško promašuju. Parama Puruśa nije nikada rekao niti će ikada reći da treba vršiti nasilje nad prirodom i postati poput slaboumnika koji samo vegetiraju.
Umjesto toga kazuje: 'Pjevjajte , krećite se i sve svoje težnje usmjerite prema Najvišem. Dijelite s drugima sve njihove boli i zadovoljstva.' Saḿgacchadvaḿ saḿvadadhvaḿ saḿ vo manáḿsi jánatám.
Parama Puruśa sigurno nije stvorio svijet za takve stroge pokore i razmetljivo trapljanje. Niti svijet postoji zbog toga, niti će na taj način stići do konačnog ispunjenja. Upravo suprotno tome, Parama Puruśa čitavu svoju tvorevinu vodi naprijed kroz blaženu ideaciju svih ljudskih umova, ploveći u svim smjerovima, privržen i pun ljubavi, prožimajući svaki pojedini osjećaj ugodom i skladom.
Duniyáy moraá sabái bhái
Sukha-duhkha samabhág kare nova sakale tái.
(Svi smo mi braća i sestre
i dijelit ćemo sve radosti i tuge.)
Doista, jedno od pravila yame i niyame (moralnih pravila) jest tapah, no to znači 'prihvatiti tjelesne tegobe za dobrobit drugih'.
Čovjekova veličina ogleda se u njegovoj sposobnosti da prihvati teškoće zbog drugih ljudi. Obični smrtnici na taj način dostižu visine duhovne slave. Tapah donosi tjelesnu i mentalnu čistoću i vodi širenju uma i duhovnom napretku; pomaže otvaranju zlatnih vrata duhovnog izbavljenja. Zato je ispravno rečeno: 'Beskorisna pokora nikada ne vodi oslobođenju.'
Nekada davno žrtveni obredi homa i havana imali su različita značenja. U obredu homa uglavnom se nudio pročišćeni maslac dok je obred havana bio nešto drukčiji. U havani su se uz pročišćeni maslac nudile različite vrste namirnica, poput pšenice i kuhane ili nekuhane riže; zatim mirisne ponude poput sandalovine, mirisnih štapića i dhuna (mirisnog praha) i ponude glava, krvi i mesa životinja i poraženih neprijatelja. Obred homa održavao se uglavnom za označavanje kraje neke vjerske ili društvene svečanosti.
Svrha izvođenja havane bila je udovoljiti raznim vedskim bogovima i božicama kako bi se stekla neka blagodat; na primjer, dozivali bi kišu obraćajući se milosti boga kiše ili bi molili boga vode da izbjegnu pustošenje poplava i slično. Postupno se razlika između home i havane izbrisala i sada se ta dva naziva koriste u istom značenju.
Vjerovalo se da dim homa obreda diže sa zemlje u više predjele, miomirisom zasićuje zrak i eter i donosi ugodu bogovima. Mislilo se da koristi zdravlju, poboljšava rad uma i prenosi ljude u prebivalište bogova.
Riječ upavása dobije se od predmetka upa, korijena glagola vas i nastavka ghaiņ. Upa znači 'blizu' te sudjeluje u tvorbi složenica poput upanagarii ('predgrađe' - 'blizu grada'), upadevatá ('polubog' - 'blizu boga') i slično.
Kako ljudi trebaju živjeti na svijetu? Jedina svrha života jest spoznaja Najvišega.
Međutim, tijelo, sastavljeno od pet osnovnih čimbenika, i um, povezan s tijelom, nalaze se u ovom fizičkom svijetu. Zato ljudi trebaju živjeti tako da svoje svjetovne dužnosti ispravno izvršavaju, a da im to ne remeti glavni cilj, duhovnu praksu. Trebaju se baviti duhovnom praksom kao najvažnijim životnim poslanjem i istodobno ispunjavati sve svjetovne obaveze smatrajući da ih je Bog dodijelio.
No, ljudska psihologija je takva da se čovjek, pošto neko vrijeme izvršava svjetovne obaveze, udalji od glavnog životnog cilja, ponekad tako daleko da na svoje svjetovne dužnosti počne gledati kao na sredstvo samoveličanja. To je trenutak njegova pada - crna zavjesa potpunog uništenja pada na njegov život.
Što je onda rješenje? U obične dane čovjek treba obavljati duhovnu praksu kao svoje životno poslanje i istovremeno izvršavati svakodnevne dužnosti smatrajući ih udijeljenima od Boga. No u određene posebne dane (utvrđene prema godišnjem kalendaru da ih se ne bi zaboravilo) veću važnost treba dati duhovnoj praksi nego svjetovnim odgovornostima. Odnosno, više vremena i energije treba posvetiti duhovnim nego svjetovnim djelatnostima. Ti utvrđeni dani, dani posta, zovu se upavása jer tada čovjek, zaokupljajući um dohovnim stvarima, 'živi bliže' Bogu. Svaka mogućnost njegova pada je otklonjena. Čovječnost mu ne ugrožava šireća sjena uništenja.
Nažalost, tijekom vremena dogma (neznanje) se uvukla i u shvaćanje posta. Neki su počeli dokazivati da je post sredstvo za postizanje vrline: oni koji poste vjerojatno će osigurati stalno mjesto na nebu te će čak moći vidjeti unuke svojih unuka prije nego umru! Štoviše, nerazmjeran je značaj pridan nekim posebnim danima posta: govorilo se da post u te dane jamči nebesko blaženstvo ne samo u jednom već u mnogim životima.
Shayan utthán páshamoŕá
Tár madhye bhiime choņŕá
Páglár caodda págliir áť
Ei niye kál káť
E-o yadi ná karte páris
Bhagár kháde ďube maris.
Ti su dani: Shayana ekádashii, Utthán ekádashii, Párshva ekádashii, Bhaemii ekádashii, Shiva caturddashii i Durgáśťamii; .
Uklanjanjem nečistoća iz uma, čini ga plodnim tlom za sádhanu. Međutim, sigurno ne donosi krepost niti oslobođenje.
Oni koji poste u svrhu postizanje kreposti ili duhovnog izbavljenja nepotrebno se muče; od toga nema koristi ni za pojedinca ni za društvo. Posta se treba pridržavati, no post radi postizanja oslobođenja samo je dolijevanje ulja na vatru.
Riječ bhrt izvedena je iz korijena glagola bhr. Bhrt znači 'onaj koji hrani druge'. Bhrta je 'onaj kojeg su drugi nahranili'. Riječ dehabhrt dakle znači 'onaj koji živi hraneći tijelo'. Sva su živa bića na ovom svijetu dehabhrt.
Postavlja se pitanje kako dehabhrt, živo biće, može postići izbavljenje budući da ima fizičke okove, a dokle god ima fizičke okove, ima i psihičke. Kako netko koga vezuju psihički okovi može postići izbavljenje?
Oslobođenje se ne postiže ulijevanjem pročišćenog maslaca i životinjske krvi te sipanjem riže i pšenice u žrtvenu vatru. Isto tako se ne može postići održavanjem stotina postova s lažnom nadom da će upavása donijeti krepost.
Što je rješenje?
Smrtna ljudska bića mogu se osloboditi samo ako sva svoja psihička nagnuća, sve svoje misaone valove, usmjere prema Najvišem Biću. Tada dinamički tok njihova uma usredotočen u jednoj točki postaje jedno s Najvišom Spoznajom, dakle izvan domašaja okova.
Ograničeni mikrokozmos stapa se s Makrokozmosom; mali 'ja' rastapa se u neizmjernom beskraju. Zapravo se taj mali 'ja' nikada ne gubi, već postaje veliki 'Ja'.
Najviša Spoznaja sasvim upija pojedinačni 'ja' i to stanje potpunog predavanja čovjeku donosi potpuno ispunjenje. U tom uznesenom stanju on shvaća da su milijuni pojedinačnih bića tek sićušni djelići neizmjernog Brahme, tek mjehurići u beskrajnom moru.
To je stanje spoznaje Brahmaeváham ili Brahmásmi ('Ja sam Brahma.')
Dakle, budući da smrtni ljudi putem sádhane mogu sve svoje predati Najvišem Biću, sigurno je da mogu postići oslobođenje čak i dok su u svojem fizičkom tijelu.
Međutim, čovjek ne može napraviti ni jedan jedini korak prema Parama Puruśi, a još manje postići oslobođenje ili izbavljenje proučavanjem bezbrojnih spisa, poduzimanjem beskrajnih trapljenja, nuđenjem goriva za žrtvene vatre ili postom zbog pohlepe za stjecanjem vrline.
bglavac
irida
edin.kecanovic
