Istinski i stvarni život je onaj koji je prožet Ljubavlju

Od jutra do mraka ljudi se bore da steknu bogatstvo.

Troše svu svoju mentalnu i fizičku energiju za njegovo zgrtanje.

U tom procesu prolaze kroz mnoge teškoće.

Njihov um je zbrkan a Božanskost zaboravljena.

Borba je beskonačna.

Može li u toj borbi itko postići mir, zadovoljstvo i utjehu? 

teluški stihovi 

Utjelovljenja ljubavi!

 Danas se cijeli Svijet vrti oko novca. Od studenta do malog uličnog prodavača povrća, svi trče za novcem. Bez obzira na obrazovanje i društveni status, ljudi smatraju da je stjecanje novca početak i kraj, jedini smisao njihova života. Čudno je da ljudi ne troše niti mali dio svojih nastojanja na traženje božanskosti. 

Bog je zaštitnik i Spasitelj svih na ovome Svijetu. Netko može biti milijunaš ili milijarder, ali ne može živjeti bez Boga. Malo je onih koji prepoznaju Boga kao izvor i hranu svih živih bića. Isto tako, malobrojni su oni koji kontempliraju o Bogu. To je razlog zbog kojeg je pokrenuta duhovna praksa – Sādhanā zajedničkog pjevanja bhajan-a.U grupi koja pjeva bhajan-e, um nekolicine može biti rastresen i podložan nepravilnom izgovaranju Božjeg imena, sa nepravilnom melodijom – rāga, ritmom – tāla, i osjećajem – bhāva.

No, dok pjevaju, većina ljudi je koncentrirana i usmjerena na kontemplaciju o Božanskom načelu.

Valovi su mnogi, ali voda je jedna. Slično tome, Božanskost prožima sva ljudska bića, bez obzira na njihove misli i osjećaje. Bića je mnogo, ali ista Božanskost ih ispunjava. Isto Sebstvo – Atman boravi u svim bićima: ekātma sarvabhūtantarātman. Istina je jedna, ali ju mudraci nazivaju različitim imenima: ekam sat viprāh bahudhā vadanti.

Oni koji podupiru Istinu stvarni su poklonici. Istina je suština svih Veda. Nažalost, danas teško nalazimo ljude koji prepoznaju tu vječnu istinu. Kada se sretnu: istina- Satya- i ispravnost- Dharma nastaju mir – Shānti – i ljubav – Prema.

 U stvari, Istina je osnova svih drugih ljudskih vrijednosti: ispravnosti, mira, ljubavi i nenasilnosti.

Utjelovljenja ljubavi!

 Ljubav – Prema ne dolazi sa nekog nepoznatog mjesta. Ona izranja iz ljudskih srca. Ljudsko biće ne može živjeti bez ljubavi. Ljubav podrazumijeva različite oblike u održavanju odnosa između dvoje pojedinaca, između muža i žene, majke i djeteta, između dvoje prijatelja i tako dalje. Ali u osnovi, ljubav ostaje nevidljiva struja u svim ljudskim bićima. Postavimo li pitanje gdje je Bog, možemo reći da Bog prožima sva bića u obliku ljubavi.

Istinski i stvarni život je onaj koji je ispunjen ljubavlju. Život bez ljubavi nije vrijedan življenja. Ljubav je izvor svih vrlina i sve vrline se sa njom stapaju.

Najviše Sebstvo- Brahman je jedno i sveprožimajuće. Kada vas netko upita kako se zovete, trebate odgovoriti:

 " Ja sam najviše Sebstvo, Bog – aham bramāsmi, nemam drugog imena."

 Svjetovna imena su vam dana zbog identifikacije. Rečeno je:

 " Najviše Sebstvo- Brahman je jedina istina, a cijeli Svijet je iluzija- brahman satyam jaganmitya."

Da bi shvatio prirodu najvišeg Sebstva pojedinac mora postati Brahman. Sva Božja imena poput Rāme, Krishne, Govinde, Nārāyane i drugih, stapaju se sa Brahman-om.Ako kontemplirate o najvišem Sebstvu, moći ćete spoznati njegovu sveprisutnost. Ljude možete zvati bilo kojim imenom, jer je najviše Sebstvo prisutno u svim imenima. Svako ljudsko biće bi trebalo kontemplirati o Brahman-u.

Priroda Božanskosti je opisana ovako:

 Bog je utjelovljenje vječnog blaženstva. On je apsolutna mudrost, nadilazi sve parove suprotnosti, beskrajan je i nepregledan kao Nebo, predstavlja cilj sadržan u aforizmu.

 " Ja sam To – tat tvam asi."

 On je jedan jedini, vječan, čist, nepromjenjiv, svjedok je svih funkcija intelekta – nityānandam, parama sukhadam, kevalam jñānamurtim, dvandvatìtam, gagana sadrisham, tattvamasyadi lakshyam, ekam, nityam, vimalam, ahalam, sarvadhee sakšibhūtam.

Kada sam dolazio ovamo vidio sam Easvarammu i Pedda Venkap-a Raju-a/ Swami-jeve roditelje/. I u ovom trenutku oni su ovdje.Pedda Venkapa Raju nosi žuti dotī, a Easvaramma žuti sari. Razlog zbog kojeg su odjeveni u žuto je taj što borave u Vaikunthi (Nebu), boravištu Gospoda Vishnu-a.Svatko u Vaikunthi nosi odjeću žute boje. Ne samo Ja, nego i Satyajit, koji spava samnom u sobi, vidio je Easvarammu u žutom sariju. Žene koje nose žute sarije su uvijek sretne.

Načelo Brahman-a je predstavljeno žutom bojom. To je razlog zbog kojeg je Gospod Vishnu opisan kao Bog koji nosi žutu haljinu - pitāmbara dhāri. Danas sam želio stvoriti žutu Lingu iz Svog tijela. Ali studenti, zaposlenici u Ashram-u i poklonici molili su Me:

 " Swami, ne trebaš stvarati Lingu. Ne možemo podnijeti gledati Te kako fizički trpiš dok Linga izlazi iz Tebe. Molimo Te, čuj naše molitve i učini nas sretnima.

Što god hoću, dogodit će se. Dok se ljudska priroda neprestano mijenja, moja Božanska priroda je nepromjenjiva i vječna. Tu Božansku prirodu nitko ne može odgonetnuti.

Kozmički ples Gospoda Shive na Kailāśh-u je opisan ovako:

Bog Śhiva zaneseno pleše svoj ples,

Parameśhvara, Sāmbaśhiva je u ekstazi

i neobuzdano pleše kozmički ples tāndavu.

Božanski mudrac Nārada prati ga na thampuri,

a Gospodovi kuštravi uvojci sjaje prekrasnim sjajem.

Śhiva pleše vitlajući trozupcem, a Svemirom odzvanja

tadhim, tadhim, tadhim, tadhimtaka,(Gospod Śhiva).

Dok Božica Sarasvatī svira vīnu, a Indra flautu, Gospod

Vishnu bubnja na mrdangi dhimi, dhimi, dhimi, dhimitaka.

Svuda odzvanja ime Gospoda Śhive.

Sa Gangom u čupavim uvojcima kose, sa trećim okom na čelu,

sa kristalnim ogrlicom koja Mu prekrasna sjaji oko vrata,

Gospod Śhiva je u ekstazi, i zaneseno pleše svoj kozmički ples.

Jednom dok su Śhiva i Pārvatī lutali Svemirom, vidjeli su čovjeka koji je rezao granu drveta na kojoj je sjedio. Obzirom da se njegov pad neumitno približavao, Pārvatī je zamolila Śhivu da ga spasi, govoreći:

 " O Gospode, molim Te spasi život ovog čovjeka kada padne na zemlju".

Śhiva je odgovorio:

 " Ti si ga prva vidjela. Ti si prva shvatila da će umrijeti kada padne sa drveta, stoga je Tvoja odgovornost da ga spasiš."

Pārvatīī je odvratila:

 " Ljubljeni Gospode, kada netko padne na zemlju, zvat će u pomoć bilo majku- amma ili oca – appa-.Ako ovaj čovjek zazove majku, spasit ću ga Ja, a ako zazove oca, Tvoje je da ga spasiš."

 Īśhvara se složio sa Njezinim prijedlogom.

Grana je pukla, a Śhiva i Pārvatī su pohitali da pomognu nesretniku. No, dok je padao, čovjek nije izustio niti " majko" niti " oče, " već je zavikao " jao."Iako su i Śhiva i Pārvatī čekali da ga spase, on ih nije pozvao. 

Moralna pouka ove priče je da se uvijek trebamo sjećati svojih roditelja. Onaj tko se ne sjeti roditelja čak niti u nevolji, prava je budala. Gospod Śhiva i majka Pārvatī su Univerzalni roditelji. Onaj tko ih se neprestano prisjeća neće imati nikakvih teškoća, a patnja ga neće dotaknuti. Nažalost, danas se ljudi ne sjećaju svojih roditelja. Zbog toga im je uskraćena zaštita. 

Rāmina Božanskost je procvjetala uz ljubav i nježnu brigu

njegove majke Kausalye.

Zahvaljujući majčinskim osjećajima i ispravnom odgoju Sīte,

Lava i Kuśha su stekli ugled i slavu.

Odnjegovan ljubavlju svoje majke Putlibai, Gandhi je postao

velika duša - Mahātman.

Brižan odgoj pun ljubavi majke Jijabai, učinio je od Shiva-jia

velikog ratnika.

teluški stihovi

Prvo i najvažnije je da se svatko uvijek sjeća svoje majke. Easvaramma predstavlja božanski princip majčinstva. Ona je Iśhvarina majka. Venkapa znači Gospod od sedam brežuljaka. Tako Pedda Venkapa Raju i Easvaramma predstavljaju Božanske roditelje. Danas oboje borave u Vaikunthi.

3 su Sai Avatar-a:

 Prvi je bio Shirdi Sai,

drugi je Sathya Sai,

a treći koji će tek doći, je Prema Sai.

 Prema Sai će biti najvažniji Avatar, jer će ujediniti cijelo čovječanstvo. Svi znate da je princip ljubavi - Prema ono što sve ujedinjuje.

Na nesreću, danas nigdje ne možete naći jedinstvo – ekatva. Kamo god pogledate vidjet ćete samo razlike – binatva. Tamo gdje je ljubav, pojavit će se i jedinstvo. Tada će svi ljudi biti ujedinjeni, bez obzira na društveni stalež, kulturu i državu.

Pretpostavite da vas netko upita odakle ste. Odgovorit ćete da ste iz te i te Zemlje. Ali istina je da svi ljudi pripadaju jednoj Zemlji i jednom Svijetu. Osjećajte se ponosno što možete izjaviti da pripadate Indiji – Bhārata.Bhārata je dom svih ljudi na Sijetu. U stvari, Prasanthi Nilayam je postao dom za SVE ljude Svijeta.

U epu " Rāmāyana, " kralj Daśaratha je odlučio obaviti žrtveni obred putrakamesti yajña da bi dobio sinove. Bog vatre koji se pojavio iz žrtvenika, dao je kralju Daśarathi zdjelu punu posvećenog pudinga, kojega je Daśaratha podijelio na jednake dijelove i dao svojim trima suprugama. Kausalya i Kaikeyī su uzele svoje porcije pudinga i odnijele ih u odaje za bogoslužje (pūjā).Obje su bile sretne misleći kako ce upravo njezin sin biti budući kralj Ayodhye.

Ali Sumitra nije imala takvih očekivanja. Ona je odnijela zdjelicu sa pudingom na terasu i stavila ju na niski zidić, dok je na suncu sušila kosu. Iznenada, sa visine se obrušio orao i odnio posudicu sa posvećenim pudingom. Sumitra je smjesta otrčala i obavijestila Kausalyu i Kaikeyī što se dogodilo.

Kausalya i Kaikeyī su otišle u Sumitrine odaje te sa njom podijelile puding. Kaikeyī joj je dala polovicu od svog dijela, a isto je učinila i Kausalya. Nakon određenog vremena Kausalya je rodila Rāmu, Kaikeyī Bharatu, a Sumitra Lakshmanu i Satrughnu.

Sumitra je bila oličenje svih vrlina. Već samo njezino ime govori da je svima bila dobar prijatelj. Jednoga dana Sumitra je razmišljala:

 " Rāma zavrjeđuje biti okrunjen za kralja Ayodhye jer je najstariji među sinovima. No, i Bharata bi mogao biti okrunjen jer je tako kralj Daśaratha obećao Kaikeyī. Moja dva sina, Lakshmana i Satrughna trebaju služiti svojoj starijoj braći - Lakshmana Rāmi a Satrughna Bharati."

 I tako su sve tri supruge kralja Daśarathe, Kausalya, Sumitra i Kaikeyī, zajedno sa svojim sinovima živjele u slozi i ljubavi.

U skladu sa uzvišenom tradicijom i plemenitim idealima postavljenim u " Rāmāyani, " i mi bi trebali živjeti u bratstvu i zajedništvu. Kada bi bili sposobni njegovati to dvoje, postali bi svakome dobri prijatelji. U " Rāmāyani " i " Mahābharathi," jedinstvo i duhovnost su istaknuti kao idealne vrijednosti koje bi svi trebali slijediti.

Pred više godina, kada sam posjetio Istočnu Afriku, rekao sam im da dolazim iz Indije. Predsjednik Ugande, Idi Amin, pitao me je iz koje države u Indiji dolazim. Ponovno sam odgovorio da dolazim iz Indije. Sa puno razumijevanja sam mu objasnio da Indija predstavlja jednu Zemlju. Kada bi ljudi njegovali takve uzvišene principe, i Zemlja i njezini stanovnici bi napredovali.

Vrlo brzo čitava Indija – Bhārata će se ujediniti i sve razlike će nestati. Od najveće je važnosti da se svi narodi ujedine i žive kao braća i sestre. Načelo jedinstva će se proširiti na svaki kutak ove Zemlje. Jezici koje ljudi govore, njihove sposobnosti i obrazovanje mogu biti različiti. Ali svi se trebaju pridržavati načela jedne države, jedne kaste i jedne kulture. Zbog toga što se to načelo sada ne primjenjuje, nastaju razlike među ljudima. Važna je poruka ove svečanosti da će zemlja Indija – Bhārata biti ujedinjena. Svi trebaju nastojati da se to ostvari.

Utjelovljenja ljubavi!

 Kamo god dođete ponosno izjavite da pripadate Indiji, da govorite indijski jezik i da slijedite Indijsku kulturu, vjerujte u načelo jedinstva. Izgradite vjeru u to načelo i živite u skladu sa njim. Zemlja, kasta i kultura, sve se to mora stopiti u jedno. Samo će se tako ostvariti napredak. Bhāratha, ime naše Zemlje, nosi u sebi slijedeću poruku:

 Bhā znači Bog,

a rathi znači ljubav.

 Dakle, Bhāratha je Zemlja u kojoj ljudi njeguju ljubav prema Bogu.

Tu istinu imajte stalno na umu.

Bhagawan je zatim otpjevao bhajan " Hari bhajana binā sukha śanti nahīn " i nastavio:

 " Tko god želi u sebi osjetiti mir, mora sudjelovati u pjevanju bhajan-a.

To je jedina duhovna vježba – Sādhanā koja u pojedincu stvara mir. 

Izvor: http:// www.sathyasai.org/discour/2008/d080306.html

Lektorirala: Ivana Durga