28.5.

 

Ja uvijek iznova govorim da je svijet irealan. Istovremeno ga smatram najboljim učiteljem, zbog čega mu pridajem veliko značenje.

Kako usuglasiti te međusobno različite izjave?

Da bi pojasnio što mislim, počet ću s jednog potpuno drugog gledišta.

U onostranom postoje dva temeljno različita stanja postojanja, Surya-Loka i Chanda-Loka.

Prvo je stanje Sunčevo načelo. One duše koje ga dosegnu, postigle su Mokshu, konačno izbavljenje, i više se ne utjelovljuju. U Chandra-Loka, naprotiv, U Mjesečevu načelu, ostaje duša toliko dugo dok se ne iscrpi njezin kapital što se sastoji od dobrih djela. Tada se ona ponovno rađa. (Pri čemu moram dodati, da se neke duše rađaju i prije, npr. kako bi iskoristile blagotvorno djelovanje Avatara i kroz Njega stekle mokshu.)

Za oba Lokas karakteristično je stanje blaženstva.

Suprotno tome, na Zemlji je sve drugačije. Na Zemlji sve ovisi o stanovištu, da li je nešto sreća ili nesreća.

Ako na primjer netko umre, za rodbinu je to u većini slučajeva povezano s bolom.

Suprotno tome, za umrlog je to sreća. On može u duhovnom svijetu uživati neograničeno blaženstvo, a svojom je smrću možda izbjegao natovariti na sebe negativnu karmu, koja bi ga mogla pratiti tijekom mnogih života.

No, i za rodbinu njegova smrt može biti sreća: jednom iz egoističnih razloga, ako su preminulog doživljavali kao opterećenje, ili trpjeli zbog njegove moći ili nečeg sličnog. Drugi put iz razloga koji potječu iz Sebstva, zato što je preminuli trpio jake bolove pa je smrt došla kao izbavljenje. Ili ako su prisutni sposobni uvidjeti, da smrt za svakog čovjeka znači izbavljenje.

Ti moraš uvijek biti svjestan da se nikome ništa ne događa „slučajno“, a da uopće ne govorimo o tome da bi mogao umrijeti „pukom slučajnošću“.

Svatko ima svoje vrijeme. Ništa nije slučajno.

Ovdje počinje i završava „irealnost“ svijeta.

Vaši su vam osjećaji u tolikoj mjeri važni da vas dublji uzroci ne zanimaju, ili vas ne zanimaju primarno. To vas često dovodi do toga da svijet smatrate brutalnim, a Boga krutim.

Ništa na svijetu nema neku vrijednost samo po sebi. Sve je prolazno. Sve ovisi o stanovištu i o motivima.

Svijet je irealan, jer on Moje motive koji donose blagoslov tako prikriva da možete postati lakom plijenom svojih osjećaja.

Ali koprena će se prije ili kasnije podići, i vi ćete tada kroz spoznaju o međuodnosima postati svjesni blagoslova koji vas je uvijek pratio.