S.S.Doliwa

24.2.

Gospodin kao dobar pastir  čovječanstva stara je slika iz Svetog pisma.

Ta slika ima odlučujuće značenje, jer ona dokumentira zadaću Boga, da se brine ne samo za ljude, već i za sva bića.

Ja se zbilja brinem za svako stvorenje, svejedno koliko maleno ili udaljeno ono bilo.

Ponekad saznaješ o strahotama od kojih se tvoje srce ledi, te se pitaš kako Ja to mogu dopustiti.

Pri svemu moraš imati na umu da nisam stvorio svijet da bih u njemu djelovao. Ja to činim samo u nuždi. Inače je svijet stvoren za duše da bi se mogle razvijati prema Bogu.

Ja sam samo svjedok, koji doduše sve vidi i sve zapaža, ali se ne miješa.

Moja se zadaća sastoji u tome da je izravnavajuća pravednost uvijek na djelu, i da se na kraju uvijek sve okrene na dobro. Nitko tko poznaje sveukupne odnose neće mi moći predbaciti ni jednu jedinu nepravednost.

Nepravda je strana Mojem biću, zato je nikada ne bih mogao počiniti.

Ja sam u tome pogledu stvarno Dobar Pastir, koji brine za svoje stado.

No, vi niste glupe ovce, već duše, koje su na putu prema spoznaji da su one Ja, da su one Bog, da su one same pastir.