23.6.

Ja sam stvorio svijet, i Ja sam stvorio kozmičke zakone. Moja je Volja bila da postoji privlačna snaga Zemlje, isto tako i plima i oseka i točke taljenja kovina i minerala.

Ja sam stvorio sve to, te sam zato mogao sve oblikovati i na drugačiji način.

Savršenost, kojoj sam težio, odredila je izbor. Sve se moralo međusobno tako slagati da bude savršeno i pojedinačno i cjelina. To se dogodilo. Zašto bih onda mijenjao zakone? Može li se poboljšati savršeno? Dakako da ne.

Usprkos tome, Ja posežem u prirodne zakone. Na primjer, ako nekom vjerniku trebam pomoći ili ga čak želim spasiti. Ja tada sve mijenjam na takav način da sve bude na njegovo dobro. U najvećem broju slučajeva, Moja je želja da Moju pomoć, osim dotične osobe – a i ona ne uvijek – nitko ne zapazi.

Osobina je naravi Oca da ne objavljuje što čini za svoju djecu. Njegova djeca imaju pravo na to da se On brine o njima. Zašto da onda troši velike riječi?

Isto je tako i s odnosom između Boga i vjernika: Bog daje, a vjernik to doživljava kao milost.

A nevjernik nije neumješan pri svemu tome, jer on prekriva Božje djelovanje time što to jednostavno naziva slučajem i ne misli dalje.