S.S.Doliwa

23.3.

Trenutno mi se sviđa da ti postavljam pitanja.

Cijeli je život igra pitanja i odgovora. Ja volim život. Ja volim igru koja se zove život. Jer živjeti znači voljeti.

Moje današnje pitanje glasi: znaš li koja je tvoja zadaća?

Odgovor je: da svuda vidiš Mene.

( Moram priznati da je to bila čudna igra, u kojoj sam postavio pitanje i odmah odgovorio na njega!)

No, vratimo se životu: ti se ponekad osjećaš osamljen. Neodlučan si. Oklijevaš, jer osjećaš se rastrganim na sve strane i jer bi rado s nekim razgovarao o svojim sumnjama.

Osjećaš se osamljenim – zašto onda nikada ne razgovaraš sa Mnom? Ja sam stalno uz tebe. Ja sam uvijek uz tebe, a ti tražiš partnera za razgovor! Ne nalaziš li da je to čudno?

Kada ne bi bio toliko slijep da me uistinu neprekidno ne previđaš, tvoje bi se ponašanje moglo označiti kao veoma neuljudno. I: precizno gledano, okolnost da Me na takav način previđaš, nije baš „Ideja uljudnosti“, da se izrazimo na Platonov način!

Počni ipak već jednom uspostavljati kontakt sa Mnom. Razgovaraj sa Mnom. Pitaj Me. Provodi vrijeme sa Mnom. Vidjet ćeš, tvoj će se život trajno iz temelja promijeniti.

Time ćeš mi učiniti i veliku radost.

A u čemu je razlog te moje radosti? U tome da vidim da se vraćaš kući, da nalaziš put k sebi.