S.S.Doliwa

22.11.

Čovjekova slabost sastoji se u tome da ne uspostavlja jedinstvo misli, riječi i djela, odnosno ne održava ga.

Onaj tko živi jedinstvo toga troje, uspješan je, jer to čini da njegova snaga jako raste.

On tada živi u satya – istini, dharma – ispravnosti, prema – ljubavi, shanti – miru, i ahimsa – nenasilju. Zbog tih glavnih vrlina, njegova se snaga priključuje na

Božansku energiju. Ništa ga ne može zadržati, ništa mu ne može zaprijetiti. Njemu je pobjeda sigurna. Ljudi odustaju od jedinstva misli, riječi i djela jer se odaju iluziji, odnosno jer su vođeni svojim svjetovnim željama.

Čovjek voli vjerovati da mu zadovoljavanje svjetovnih potreba donosi radost koju on traži.

On je u duhovnom svijetu doživio duhovno blaženstvo, koje sada traži na Zemlji svuda i svim sredstvima.

Svijet je međutim tako uređen da on to blaženstvo s jedne strane ne može naći, a s druge je prisiljen postavljati dalja pitanja.

To je ispitivanje put koji vodi oslobođenju. Pri svemu što te snađe, ti bi trebao pitati: „Je li to? Je li ovo?“ Samo ako iz svoje nutrine, iz svog Sebstva, dobiješ odgovor da je to ono traženo, zadrži se i prihvati to.

Sve drugo ostavi po strani, jer sve su to mnogobrojne zaobilaznice na tvome putu.

To su zaobilaznice odrazi tvoga ega

Tvoj cilj je, međutim, tvoje Sebstvo.