S.S.Doliwa

 

22.1.

 

Mnogi se pitaju da li Bog uopće postoji. Oni čak putuju daleko u svemirski prostor, i što ustanovljuju? God is nowhere. Čak ne znaju ni pisati. Ispravno se naime ne piše God is nowhere (Boga nema nigdje), već God is now here (Bog je sada tu)!

To je tipično za ljude koji po svaku cijenu nešto ne žele vidjeti: oni tako dugo krivotvore stvarnost, dok se ne uklopi u njihovu teoriju.

Zašto neko putuje u svemir, da bi ustanovio kako Boga nema? Da je barem ostao kod kuće i samo jedan jedini put svjesno pogledao kroz prozor!

Vjeruješ li da let ptice nije čudo? Ili rast stabla?

Uzmi mali hrastov žir. Kakvo li moćno stablo može nastati iz njega!

Golem hrast već se nalazi u žiru, u obliku Moje Ljubavi i Moje Volje.

„Svijet bi trebao biti čudo. Kako to?“ pita se nevjernik pun sumnje.

Moje protupitanje glasi: kako li uspijevaš, da ne vidiš čuda? Kako možeš ući u svemirski brod, ne pitajući se, da li je Moja volja da se vratiš na Zemlju?

Ovdje se otkriva još jedno čudo: da se ti sve to pitaš, a ipak možeš toliko dugo biti uspješnim!

Znaš li, zašto je to moguće?

Zato što si u prijašnjim životima zastupao, upravo suprotno gledište i živio prema njemu. Bog je tada bio tvoj život. Bog je bio tvoj cilj.

Zbog svoje povezanosti sa Mnom iz prijašnjih života, danas ti je moguće da s manjim ili većim uspjehom živiš svoj ateizam.

Ovo je čudo, u koje ti danas više ne vjeruješ: ti si zaboravio svoje prijašnje živote, ti si zaboravio Boga.

Ja tebe ne zaboravljam. Nikada.

Ako to razumiješ, tada ćeš shvatiti i na koji je način golem hrast smješten u mali žir.