S.S.Doliwa

18.2.

Duše u duhovnom svijetu doživljavaju savršeno blaženstvo.

Za njih je zato vrlo bolno kad opet stignu u neko tijelo, što znači, kada se ponovo utjelove.

Kako bi olakšao taj „pad s Neba“ , Ja sam stvorio dugo vrijeme pripreme u majčinoj utrobi.

U tom vremenu, tijekom kojeg dijete raste, ono biva u potpunosti opskrbljeno. Njemu je toplo, savršeno se hrani i ima stalan kontakt s majkom.

Nakon rođenja, sve se mijenja.

Znanstvenici unutarmateričnu fazu – vrijeme, tijekom kojeg dijete raste u majčinoj utrobi – označavaju kao idealno vrijeme u životu čovjeka, za kojim on uvijek čezne.

Ta tvrdnja ne stoji. Čovjek ne čezne za unutarmateričnim stanjem, već za blaženstvom koje je doživljavao u duhovnom svijetu.

Sve drugo tek je blijedi odraz. To bi se moglo usporediti s mjesečevim odrazom u lokvi vode. To svjetlo potječe od Mjeseca, a ne od vode. Mjesečevo svjetlo opet sa svoje strane potječe od Sunca, i samo je odraz njegova svjetla.

Sokrat je imao pravo kada je učio: „ Soma sema – tvoje je tijelo grob.“

Ti dolaziš u tijelo kako bi mogao skupljati iskustva i učiti se samopožrtvovnosti i služenju bližnjima.

To je cijeli smisao tvog zemaljskog života u jednom tijelu.

Jer jedno je sasvim sigurno: preko svog tijela, bez obzira na kojem se stupnju razvoja nalaziš, nikada nećeš naći blaženstvo, koje te čeka u duhovnom svijetu.