S.S.Doliwa

 

16.12.

 

Priroda je slobodna, jer u potpunosti slijedi Božanski red. Zbog toga je sve ispravno što ona čini, odnosno ne čini.

Ja sam najprisnije povezan s prirodom  i ona sa Mnom.

Zato ću danas govoriti o zimi, iako ona po kalendaru još ne započinje.

No, obrati pozornost na to koliko često kod vas pada snijeg prije početka zime, a nasuprot tome, Božić često nije „bijel“.

Zima je posljednje godišnje doba godine – i prvo u dolazećoj godini! Zima je kraj, ali i početak novog razvoja.

Upravo kao godina, tako bi trebao biti izgrađen i tvoj život: kao proljeće trebalo bi biti razdoblje sazrijevanja od rođenja do 20 godine. Ljeto simbolizira vrijeme cvjetanja od 20 do 40 godine. Jesen prikazuje smanjivanje vitalnih snaga od 40 do 60 godine. A zima je sažimanje tijela od 60 godina do smrti.

U skladu s tom podjelom, čovjek do svoje dvadesete godine živi snažno u svojoj vitalnosti i u svojoj „ja-svijesti“.U ljetu svog života ti obično imaš partnera i djecu i razvijaš osjećaj za „ti“. U jeseni života tvoje bi usmjerenje na Boga trebalo sve više dobivati na značenju.

U zimi, muškarac i žena trebali bi živjeti zajedno kao brat i sestra i trebali bi zajedno kročiti duhovnim putem.

Zimi čovjek nalazi toplinu iznutra, a ne izvana.

Da bi mogao dostojno i sretno starjeti, čovjek u svome srcu treba razviti ljubav, koja ga ispunja i grije.

Tu ljubav, međutim, ne može početi tražiti tek kad zima već započne. Može ti biti veoma hladno ako drvo za loženje kao i peć počneš tražiti kada već padne snijeg.

Može ti se dogoditi da ne nađeš ni jedno ni drugo, i da se moraš okrutno smrzavati.

Zato se od mladosti, odnosno od proljeća svog života, brini oko svog odnosa prema svom srcu, što će reći: o svom odnosu prema Bogu. Ako se pravovremeno pobrineš, poslije se nećeš trebati smrzavati, već možeš mirno sjediti u toplom. U svijetlu, uz Njega.