S.S.Doliwa
12.8.
Pogledaj vjetar, s kakvom lakoćom putuje preko zemlje.
Ništa ga ne veže. Ništa ga ne zadržava.
Savitljivo obilazi nepokretne stari. Ponekad posve blago, ponekad sa snagom.
Ponekad nešto ponese i nosi sa sobom. Neko vrijeme. No, na kraju sve ostavlja.
On ništa ne nosi trajno sa sobom. Ništa ne veže za sebe.
Vjetar je slobodan, a ipak svima od pomoći, i neophodan za održavanje svijeta.
Danas ti je imendan.
Kad ču Ja tebe moči nazvati “Vjetre”, a ti ćeš Me pogledati i prići?