S.S.Doliwa

 

11.8.

 

Bio jednom neki čovjek, koji je u svoje slobodno vrijeme rado lovio ribe – a i inače se nije mnogo brinuo za odnose u životu. Zato se nije ni brinuo za to što su ribe morale ginuti zbog njegove zabave.

Jednog dana – prema predlošku koji je poznat iz mnogih bajki – uhvatio je veliku ribu. Ona mu reče: “ Ako me ostaviš na životu, ispunit ću ti tvoju najveću želju!”

“Želim da budem neizmjerno bogat”, odvrati smjesta čovjek. “Dobro, želja ti je ispunjena”, odgovori riba,’ u tvojoj se kući nalazi stol. Kada njegovu ladicu otvoriš tri puta za redom, treći put bit će napunjena novcem. Ali s ispunjenjem ove želje”, nastavi riba, “povezujem dva uvjeta: 1. Ne zaboravi me, I 2. ustanovi, tko sam!”

Riba je nestala, I ribić je presretan otišao kući. Našao je stol, otvorio ladicu tri puta, I ona je bila prepuna novca.

Tako je ribić postao bogatim čovjekom. Kupio je sebi kuće, posjede. Imao je mnogo namještenika. Oženio se I imao mnogo djece.

Što je vrijeme više prolazilo I on postajao bogatijim, tim je više zaboravljao ribu I pitanje, tko je ona.

Ponekad, kad je njegovo bogaćenje počinjalo rasti, ta dva ribina uvjeta još su mu prolazila glavom. No, poslije je pri pomisli na ribu postajao upravo ljutim. Nalazio je da je umišljena I zahtjevna. “U osnovi je prosto nevjerojatno, šta ta riba od mene očekuje”, mislio je on.

Vrijeme je prolazilo, I njemu je bilo potrebno sve više novca da bi mogao platiti sve svoje želje. Bio je, naime, bogat čovjek sa odgovarajućim obvezama.

Jednog je dana nastao veliki potres, koji je razorio sve što je imao.

Čak I čudesni stol je nestao. Ostao mu je još samo goli život.

Čovjek je zdvojno lutao svojim opustošenim posjedima, sve dok se iscrpljen nije spustio na tlo I zaspao. Tada mu se u snu prikaze riba, koja reče: “Ti si mene I moje uvjete potpuno zaboravio. Živio si samo za svoje interese, I smatrao si me sebičnom, jer sam zahtijevala da misliš na mene. Nerazumniće. Ja sam ti te uvjete dala kao dodatne darove. Sve dok bi mislio na mene, bio bi siguran. A da si istraživao I pronašao tko sam ja, ti bi spoznao da ja mogu biti samo tvoj Stvoritelj. Koji ti je sve dao I sve ti daje.

Sada si sve izgubio. Išao si obilaznim putem. No, obilasci mogu biti najkraći putovi, ako kroz njih nešto naučiš. A kada vidim tvoju patnju, tvoj trud, pun sam milosti prema tebi…”

 

Pusa