Prije Stvaranja sve je bilo u Meni. Uklopljeno u Apsolutni Bitak, s one strane nastajanja, koje je tipično za Univerzum i za Zemlju.

Sa Stvaranjem nastadoše bezbrojne duše – dijelovi Mene izvan Mene.

Te su duše savršene. One su spremne pomoći i žive u istini, ispravnosti, miru i ljubavi. (Ja to nisam htio ponavljati, ali ti možeš ispred svake od tih osobina staviti riječ „savršeno“.)

One su u Mojoj neposrednoj blizini. Neposredno identificirane sa Mnom. Ali, one nemaju nikakvu svijest o sebi i nikakav suosjećaj.

To znači da one vide samo Mene i ne znaju ništa o sebi.

Kako bih mogao dati samosvijest i suosjećaj, stvorio sam Svijet. A s njime i ego.

Ego je motor samosvijesti. Ego je od velikog značenja, ali ima osobinu da buja: iz kočije duše, koja bi dušu trebala voditi do Sebstva, lako nastaje tamnica duše. Zato je jedna od glavnih zadaća u ovoj inkarnaciji da ego ograničim ili ga čak razorim, kako bi oslobodio Sebstvo.

Sebstvo tada nalazi Sebe, i zna da se našlo. Ono tada sebe ne zamjenjuje sa sobom, već svjesno osjeća kako Mi se približava i konačno se utapa u Meni.

Samosvijest se nakon mnogih života više ne može odijeliti od Sebstva.

Time Moje Sebstvo doživljava jednako obogaćenje kao i tvoje: zamisli da je Moje Sebstvo prije Stvaranja kao jedan veliki, sveobuhvatni prekrivač satkan od prekrasnih pera.

Sa svakom dušom, koja dolazi do iskustva samosvijesti i suosjećanja, u svakom se peru probude dva oka, koja zrače puninom ljubavi i znanja.

Ljubim vas