Smrt izjednačuje sve ljude. Najveća moć, najveća raskoš, najviše znanje, najsavršenija ljepota gube svoje značenje suočeni sa smrću.

A što je smrt? Završni račun života. Kako si živio, tako ćeš umrijeti. Ništa nije slučajno u tvome životu. Tvoje rođenje nije slučaj. Sve je u vezi s tobom, tvojim djelima i njihovim posljedicama.

Ti si kovač tvoje sudbine. Sve je ostalo samo posljedica. Ako uđeš u vlak za Pariz, stići ćeš u Pariz. Ti ne moraš znati kako se upravlja lokomotivom. Ti kupuješ kartu i ulaziš. Za sve ostalo brine se željeznica.

Isto je tako i u životu. Ako odabereš vlak prema Bogu, potrebna ti je tek vozna karta, koja se sastoji u namasmarani, ponavljanju Imena Božjeg. Sve drugo čini Bog.

Ako se odlučiš za svijet, sve je nešto drugačije. I ovdje postoje vlakovi. Ali, nema direktnih. Ne postoje ni vagoni sa odredištem.

Zašto? Jer se u maji smjer neprekidno mijenja.

Maju karakterizira stalna izmjena napretka i nazatka. Putnik zato bez prestanka mijenja smjer.

Sve dok ne stigne do željezničkog čvorišta, gdje će ponovo utvrditi svoj smjer kretanja.

Određivanje novoga smjera sastoji se u spoznaji da ranije ili kasnije mora uzeti vlak koji vodi iz maje. Od najveće je važnosti da sjedne u taj vlak prije nego što smrt donese odluku, jer nije dobro umrijeti, sve dok se čovjek nalazi na putu kroz zemlju maje.