S.S.Doliwa

Život kao zadaća

 Da bi našao svoju sreću, moraš razmisliti o svojem stajalištu prema svijetu i po potrebi ga ispraviti.

Većina vas misli kako ste na ovome svijetu zato da biste bili sretni – a neki bi još dodali: „stajalo što mu drago“. Taj je dodatak naravno kriv jer na neispravan način stečena sreća proturječnost je sama sebi. To je isto kao bijeli vranac ili crni bijelac.

Sreća je rezultat ispravnosti, rezultat dobra koje si – možda tijekom mnogih života – činio. Bespravno stečena sreća zbog toga je nemogućnost. Ti doživljavaš prolaznu sreću kao rezultat dobra koje si činio u prošlim životima, a lošim djelima stvaraš tvoju sutrašnju nesreću.

To je odgovor na tvoj dodatak.

Na tvoju izjavu kako se nalaziš na ovoj Zemlji da bi postao sretnim, Ja odgovaram da je to doduše krivo, ali ipak točno.

Krivo je zato što nisi na Zemlji da bi postao sretnim već da bi sebe spoznao, tj. ostvario Boga. Tvoje postojanje na ovoj Zemlji nema nikakav drugi smisao. No spoznaš li svoje Sebstvo, ostvariš li Boga, tada ćeš naći sreću koju si oduvijek tražio. To dolazi automatski. U tom smislu tvoja izjava je točna.

A koja je to sreća na koju Ja mislim? To nije kolebljivo veselje, ili još gore, trenutačno nepostojanje tuge. Sreća na koju Ja mislim je trajna, savršeno ispunjavajuća, sveobuhvatna, ona dodiruje tvoj Bitak jer je njegov dio. Zato Ja ovu sreću poistovjećujem s Bogom u tebi. Oboje je neprolazno, oboje ne nastaje niti ne nestaje. Oboje je uvijek uz tebe, jer je u tebi.

Pitanja koja se odmah postavljaju su slijedeća: kako ćeš postići sreći, kako ćeš naći svoje Sebstvo, kako ćeš ostvariti Božansko u sebi? Odgovor glasi: kroz odricanje! A čega se moraš odreći? Svog ega i vezanosti koje on stvara No, nije li ti ego potreban da bi ostvario Sebstvo?

Odabrao sam ovu igru pitanja i odgovora kako bih ti pokazao da ne možeš naći rješenje uz pomoć svoga razmišljanja. Ako razmišljaš o pljesku jedne ruke, kao što glasi poznata zadaća (koan) u zen budizmu, uz pomoć razmišljanja nećeš naći nikakav smisao u tim riječima te ćeš zbog toga doći u kušnju da ih odbaciš. Usprkos tome ili upravo zbog toga koani mogu čudesno pomoći da dosegneš dublje razine svoga Sebstva.

Isto je tako od pomoći ako razmišljaš o tome da je život i zadaća i odricanje. To u početku zvuči slično. Ako međutim, posmatraš pažljivije, ustanovit ćeš  da je tu riječ o dvije različite stvari. Kao prvo, život je utoliko zadaća što moraš nešto obaviti, nešto stvoriti. To se može odnositi na tvoje zanimanje, ulogu u društvu, tvoj brak itd. To znači da se pred tebe postavlja neki zahtjev koji bi trebao prihvatiti i ispuniti. Zato razmisli, prije nego prihvatiš neku zadaću, želiš li je stvarno prihvatiti, odnosno možeš li je obaviti, i odgovara li ta zadaća tvojoj etici, odnosno tvojim pozitivnim idealima. Ako si je jednom prihvatio, tada je i dovrši do kraja. Prekidanje neke zadaće u većini slučajeva nije nikakvo rješenje, jer bilo kada u bilo kojem životu moraš dovršiti ono što si jednom započeo. Zato se nemoj lakomisleno odnositi prema svojim odlukama jer ono što sam upravo rekao o dovršavanju započetih zadaća, Kozmički je zakon, koji ne bi smio olako shvaćati.

Zlatno pravilo, koje stoga dajem, glasi: Najveću ćeš sreću postići ako rado činiš ono što moraš činiti. „A zašto je to velika sreća?“ pitat ćeš. Prvo, zato što te blagoslivlja pozitivnim posljedicama, a zatim te dovodi do drugog značenja zadaće. Ono se sastoji  tome da odbaciš svoj ego. Ovdje dolazimo do odgovora koji prethodnoj igri pitanja i odgovora na kraju ipak daju smisao. Tvoj ego je važan da bi se ti mogao probiti, da bi se mogao održati u svijetu i razviti određene sposobnosti . Jednoga dana međutim moraš ga se odreći, inače će te smetati u obavljanju tvoje zadaće. A kako se možeš odreći ega? Tako što ćeš prihvatiti izazov koji pred tebe postavlja tvoja zadaća.

Svedeno na našu temu, to znači: ako si se jednom odlučio za jednoga partnera, ako si stupio u brak s njim i s njim izgradio svoj život, tada više ne sumnjaj u njega. Nemoj se pitati bi li ti neko drugi bolje odgovarao, nemoj razmišljati je li teškoće daleko nadilaze radosti. Gledaj na svoj brak kao na zadaću – u dvostrukom smislu“ Kao prvo jer imaš nešto obaviti, kao drugo zato što tvoj odnos sa svim svojim teškoćama nudi idealne uvjete za ispunjavanje drugoga cilja, odbacivanje ega. Dakle, umjesto da se svakodnevno ljutiš na svog partnera, nastoj uvidjeti kako ti tvoj brak pruža idealne uvjete za prakticiranje duhovnih vježbi kao što su namasmarana, meditacija i molitva. Nemoj međutim zauzeti cinično stajalište prema onom: „Moj je brak takav da mi preostaje jedino molitva.“ Cinizam je oružje onih koji nisu našli svoje Sebstvo, koji nemaju povjerenja u

Boga i zato svoju slabost pokušavaju prikriti prividno spretnim obranama. Nemoj se dakle pridružiti cinicima, tj. nemoj kročiti zaobilaznim putovima.