S.S.Doliwa

 

 Vjernost samome sebi

 

 Cilj vjernosti samome sebi jest u tome da naučiš ono što trebaš naučiti. Ovaj je svijet uređen na takav način da uvijek nailaziš na lekcije koje su najprikladnije da sve više upoznaješ samoga sebe. Prihvaćanje tih lekcija i izvlačenje osobnih zaključaka iz njih, to je akt vjernosti sebi samome.

Vjernost sebi samome koju sve više i više razvijaš, ne samo da je odlučujuća za tvoj razvoj već i za to da možeš biti vjeran sebi samome.

Mnogi nisu vjerni svom partneru zato što ne mogu biti vjerni samome sebi. Taj nedostatak vjernosti prema sebi samome dolazi do izražaja u nedostatku osjećaja osobne vrijednosti. Mnogi koji prekrše bračnu vjernost učine to zato što misle da će im neka druga veza pružiti ono što im toliko nedostaje: osjećaj da su „netko“ i da su poželjni.

To je, međutim, u najvećoj mjeri krivi put za stjecanje osjećaja osobne vrijednosti. Na kraju takvih putova nalaze se krhotine i mnoge suze, a nerijetko i još veći nedostatak osjećaja osobne vrijednosti.

NEDOSTATAK VJERNOSTI SAMOME SEBI DANAS JE VELIK I K TOME VRLO RAŠIREN PROBLEM. To je jasno vidljivo i u politici. Koliki ministri  i predsjednici imaju afere i ljubavnice, koliko se njih rastaje od žene da bi živjeli s nekom drugom itd. Pri tome je zanimljivo da su na sličan način nevjerni i prema svojim biračima, odnosno građanima koje zastupaju. Kako bi drukčije i moglo biti, ta oni su u prvom redu usmjereni na zadovoljavanje osobnih interesa, odnosno na to da budu ponovno birani. Sve drugo je za njih prilično sporedno. No, jesu li stvarno i usmjereni na svoje interese, pitam se. Naravno da ne jer oni svoje interese isto tako slabo poznaju kao i sebe same. Zato lutaju i čine jednu pogrešku za drugom, a na kraju su iznenađeni kada ih stignu posljedice njihova ponašanja i kada sramotno moraju napustiti svoje položaje. Upravo kod političara postaje jasnim što Ja podrazumijevam pod vjernošću. Vjernost je nedjeljiva. Muškarac ne može biti nevjeran ženi, a vjeran svome zvanju. Da bi mogao biti nevjeran ženi, on mora ili zapostaviti dijelove vjernosti prema sebi ili oni nisu razvijeni. K tome dolazi još i to da uz nevjeru ( gotovo ) uvijek ide i laž. Laži ima raznih, ne obično glase „druga sjednica“, „službeno putovanje“, „pivo s kolegama“ itd. Tko drugima laže, taj laže i sebi samome, jer njegovo istinsko Sebstvo traži istinu i jasnoću, zato što je to njegovo određenje. Ako lažeš, tada često uvjeravaš samoga sebe kako je to u danoj situaciji važno i dobro. Time varaš samoga sebe jer ne pitaš kako može biti dobra situacija koja te navodi da lažeš, i kakvu ti uslugu čini laž. Kada bi bio iskren, morao bi priznati samome sebi da varaš i svoju ženu i svoju ljubavnicu zato što varaš samoga sebe, da sebi samome nisi vjeran, uvjeravajući se u nešto što je laž. Onaj međutim tko nije vjeran samome sebi, ne može postati sretnim – niti sam sa sobom ni sa drugima. To znači, onaj tko vara druge, vara samoga sebe, a time i svoju sreću. To je uvijek tako i ako pogledaš oko sebe otvorenih očiju, vidjet ćeš kako se uvijek iznova potvrđuje.

Ja sam odabrao primjer s muškarcima političarima zato što muškarci imaju većih problema s vjernošću nego žene. Jako dobro znam kolike su žene danas nevjerne. Usprkos tome to je više muški nego ženski problem, koji je samo zato danas i u žena raširen jer je duh vremena muški.

Muškarci imaju većih teškoća s vjernošću zato što su u tako velikoj mjeri usmjereni na seks. Muškarci u najdubljoj dubini svoga bića stalno jure za bilo kakvim seksualnim doživljajem, najradije s bezbroj različitih žena. A kada mu to i uspije, opet nije zadovoljan. Zato je duhovno usmjerenje za muškarca ne samo važno već presudno. Muškarci bi trebali stalno imati na usnama Ime Božje. Naravno da ga ne trebaju „mrmljati“ u sebi, nego biti u sebi usmjereni na Boga kroz namasmaranu. Muškarac naime nema tako jak seksualni nagon zato da bi bezbrojnim ženama najprije dao nadu, a zatim ih razočarao, već zato da bi svoju seksualnu snagu uporabio kao sredstvo za približavanje Bogu i da bi kroz Njega donio sreću ovome svijetu.

Vjernost muškarca Bogu, sebi samome i svojoj ženi trebala bi doći do izražaja na taj način da vođen svojim idealima bude djelatan u svijetu. Cilj muškarca, tj. njegova vjernost prema sebi samom, sastoji se u tome da djeluje u svijetu, nastojeći ga učiniti boljim. Ako je na takav način vjeran sebi, njegov će rad sa sigurnošću biti nagrađen srećom i zadovoljstvom.

Vi ne vjerujete u sve to zato što vjerujete samo u materijalno. Vi se klanjate zlatnom teletu što se zove novac i mislite da je on univerzalno sredstvo protiv svih bezbrojnih teškoća i bolesti. Zato jurite za ovim navodnim univerzalnim lijekom s pomoću svih zamislivih sredstava i ne ustežete se čak ni od neistine, laži i prijevare. A kada ste napokon nakupili dosta novca, ustanovljavate da niste sretniji, nego prije nesretni. U vezi s time je zanimljivo da se usprkos tim negativnim iskustvima i dalje držite svojega mita koji glasi „novac čini sretnim“.

Zato se odreci svoje nevjere prema sebi samome. Priznaj sebi kako si do u dubinu duše nesretan. Pogledaj toj istini u oči i učini presudni korak koji će te dovesti do vjernosti samome sebi.

Sve dok se svijet nalazi u tako strahovitom stanju, muškarci se moraju pitati što rade, odnosno što propuštaju raditi, kako se odnose prema odgovornosti koju imaju prema ženama, djeci, zajednici i prema zemlji u kojoj žive.

A žene? Kako stoji s vjernošću žena prema njihovim muževima? Jesu li svjesne zadaće koju su preuzele na sebe odgojem svoje djece? Jesu li vjerne toj zadaći? Je li im uopće jasno da kroz odgoj djece oblikuju društvo sutrašnjice?

Od odlučna je značenja također da žene ne postanu nevjerne mužu na taj način da se posvete jedino djeci. Postoje žene koje su svome mužu krajnje nevjerne jer on pored djece ne igra više nikakvu ulogu u njihovu životu.

Ovakvo držanje brzo uništava brak, a zatim se raspada i obitelj.

Zato žena sebe treba uvijek pitati daje li mužu mjesto u obitelji koje mu pripada: voli li ga poštuje onako kako i sama želi biti voljena i poštovana.  To ne znači da žena ne može i ne smije braniti svoju djecu od nepravednog oca. Ali mora se istodobno pitati, je li možda svome mužu ne predbacuje nepravednost koju ona živi prema njemu.

S obzirom na vjernost, žena se također mora pitati je li osim svome mužu vjerna i sebi na način da vidi i doživljava Boga kao svoga pratioca i shvaća li da joj jedino odnos prema Bogu daje mogućnost da razvije i sačuva svoju nježnost.

Vjernost između dvoje partnera samo je dio vjernosti o kojoj je riječ pri oblikovanju društva. No, po vjernosti između muškarca i žene postaje vidljivo u kolikoj mjeri su oboje razvili vjernost prema sebi, prema Bogu i prema svijetu u kojem žive.

Muškarci i žene sebi nisu vjerni jer više nisu vjerni nikome. Političari, znanstvenici, poslovni ljudi, namještenici – svi oni primarno, da ne kažem isključivo, misle na svoje interese. Za druge jedva da još ima mjesta, ako uopće ima. Nesalomljiva vjernost danas je postala pojmom koji se ne živi. A ako vjernost više nije nesalomljiva, lome se najprije odnosi, a zatim se slama i društvo.

Vjernost između muškarca i žene zbog toga je od odlučna značenja jer kozmička formula glasi: jedan Bog, jedan partner, jedna obitelj, jedno društvo. Zato gledaj na vjernost partneru uvijek kao na znak tvoje vjernosti samome sebi i svome Sebstvu.

Dijeliti vjernost jednu od druge nije drugo, nego umjetan čin koji u stvarnosti ne postoji. Postoji samo jedna vjernost, i, ona je nedjeljiva. Isto kao što si i ti sam nedjeljiv. Jedan Bog. Jedan čovjek. Jedan partner. Jedno društvo. Jedan svijet.