S.S.Doliwa

             Služenje

 

 U ovoj ću knjizi dva puta govoriti o služenju, jednom ovdje, a drugi put u poglavlju Što bi žena trebala pridonijeti u odnos. Činim to iz dva razloga: prvo zato što ne želim da me netko krivo shvati, kao da je služenje isključivo stvar žene. Ništa Mi nije tako daleko kao to – posebno i iz razloga što vidim da svijetu ide tako loše i zato što muškarci samo zgrću, ali ne žele služiti.

Drugo, Ja uvijek iznova ponavljam važne stvari. Zato u ovoj knjizi govorim i dva puta opširno o osobnoj vrijednosti.

Stvari se mogu upamtiti samo ponavljanjem. Čovjeku je teško zapamtiti nešto što mu je strano i neugodno. Ponavljanjem sve postaje bliskijim, čime se lakše usvaja.

Služenje vam je danas većinom strano, iako je ono središnji faktor u životu.

Pogledaj oko sebe. Što vidiš? Sunce sja i grije te. Stabla ti daju kisik, sjenu i plodove. Cvijeće ti daruje ljepotu i miris. Krava mlijeko. Pas svoju ljubav i zaštitu. Kokoš jaja. Svi oni to čine besplatno. Samo današnji čovjek svime trguje. Njemu se to čini razumljivim samim po sebi. No ima li on stvarno pravo na to? Odgovor glasi: i da i ne. S jedne strane novac je praktična obračunska vrijednost koja na jasan način pokazuje koliko tko radi, odnosno koliko vrijedi. Ali ako su temeljne vrijednosti društva poljuljane, ni vrednovanje rada nije više pravedno. Tada se događa ono što je danas najčešći slučaj, da naime moćnici visoko vrednuju svoj rad, a slabima se njihov rad plaća malo ili nikako. To nije samo nepravedno već to uvjetuje i propast društva, a time i propast onih koji druge besramno iskorištavaju.

A zašto ste pali na tako nizak stupanj? Zato što ih je premalo koji žele služiti! Većina ljudi želi imati, tj. nagrabiti što je više moguće. Suviše je malo onih koji žele učiniti nešto za volju neke više vrijednosti. Upravo to su znakovi da određeno društvo počinje propadati. Zato je većina ljudi zarobljena svojim vlastitim unutarnjim neprijateljima: zavišću, mržnjom, odbojnošću, bijesom , ohološću, pohlepom i nezasitnošću. Ti osjećaji obilježavaju vaše društvo i uvjetuju široko rasprostranjenu bespomoćnost i neuspjeh na svim područjima, što uzima sve više maha – nezaposlenost i socijalne nepravde to jasno pokazuju.

Iskoristi zato svaku prigodu koja ti pomaže da se oslobodiš unutarnjih neprijatelja. Dobra prilika je tvoje partnerstvo, odnosno teškoće koje ti ono donosi.

Na ovom ćeš mjestu pitati: „Imam problema sa svojim partnerom, shvaćam da oni imaju veze sa mnom, a znam i da su prije spomenute osobine moji unutarnji neprijatelji. Krasno, no kako da se oslobodim teškoće koje me opterećuju?“

Pomoću služenja. Jedva da je to izrečeno, već si naćulio jer služenje je u današnje vrijeme u najvećoj mjeri nepopularan pojam. Prema današnjem duhu vremena, cilj je vladati i dati se služiti, a ne služiti. No, što bi bilo sa svijetom, kada bi Sunce, Mjesec, planeti, zvijezde, biljke i životinje isto tako mislili? I kada bi Bog također tražio naplatu – možda još s kamatama?

U vezi s tim zanimljivo je da rado vladate, ali ne želite služiti – a prema svemu onom što vam nesebično služi, kao što su to biljke i životinje, odnosite se bijedno. Poštovanje prema svijetu, odnosno Stvaranju, mnogima je potpuno strano. Štoviše, pokušava se iskoristiti sve što se čini zanimljivim. Ako više nije zanimljivo, odbacuje se – a mnogi se na sličan način odnose i prema svojim partnerima.

Shvaćaš li sad? Ovdje se naime zatvara krug: Onako kako se odnosiš prema svojoj okolini, takvo je tvoje partnerstvo: kakav si prema partneru, takav si i prema okolini. Tebi to zvuči pretjeranim? Pogledaj jednom svjesno oko sebe i svuda ćeš vidjeti kako se ta izjava potvrđuje. Samopožrtvovnost je u današnje vrijeme zaboravljen pojam, odricanje strana riječ, služenje se smatra zadaćom drugih. Zamisli da Bog isto tako razmišlja. Što bi bilo od tebe kada bi Bog obračunavao praznike i za sve što čini ispostavljao račun – a za prekovremene sate i praznike tražio dvostruko? Ti bi se brzo našao na kraju svoje mudrosti, odnosno svog života. Zato gledaj na svoj odnos kao na prigodu da se malo vježbaš u onome što je tvoje istinsko Sebstvo. Ti si ananda svarupa, utjelovljeno blaženstvo. Oslobodi se slojeva neznanja i egoizma koji te odvajaju od blaženstva. A čime ćeš se osloboditi? S pomoću služenja! Budi tu za partnera, svoju djecu, svoje prijatelje i susjede. Pokaži malo više razumijevanja, strpljenja, ljubavi i spremnosti na požrtvovnost. Odreci se ponekad svojih interesa za volju svog partnera, djece i drugih ljudi.

„A što će mi to donijeti?“ upitat ćeš skeptično. Vrlo mnogo jer ćeš sa takvim držanjem i djelima koja iz njega proizlaze uključiti u energetsku struju svemira. Ti ćeš time postati dijelom te čudesne cjeline. K tome ćeš naći mir. Ako postojiš za druge, otvaraš njihova srca. To opet dira tvoje srce i uzrokuje da njime teku energije. Time raste tvoja sposobnost da voliš, što ti daruje mir. Ljudi koji su bijesni, pohlepni, oholi ili koji mrze, ne nalaze mir. Evo kako je sve to jednostavno. Tako jednostavno, da to lako možeš primijeniti  u svojem braku i uskoro zapaziti da onaj tko drugima služi, pomaže, hrabri ih i tješi, ne pomaže  primarno drugima, nego u prvome redu sebi! Prvo zato što pomaganje drugima otvara srce – a kakav bi dar veći mogao dobiti od širenja svog srca? Osim toga, kroz to što postojiš za druge, učiš i to da drugi nisu zapravo odijeljeni od tebe, već da svi i sve čini  jednu cjelinu jer sve je Bog, sve si ti – pa i onda, kada ništa o tome ne znaš.