S.S.Doliwa

 Nebo i pakao

 Nebo je u onostranom svijetu. Na Zemlji postoji više ili manje samo pakao, prema pravilu: što više želja, to veći pakao; a što više dobra činiš, to manji. To je zato što te neispunjene želje čine nemirnim i nezadovoljnim, tjerajući te sad ovamo, sad onamo. A najveća dragocjenost jest zadovoljstvo. Nasuprot tome, nezadovoljstvo te uvjerava kako si mogao i možeš naći boljega partnera, dok ti zadovoljstvo daje osjećaj da si tog boljeg već našao. Zadovoljan čovjek stvara sebi nebo na Zemlji.

Kako ćeš steći zadovoljstvo, taj čudesan dar? Čineći dobro. Činiš li dobro, pomažeš li, služiš li drugima, zadovoljstvo se vremenom uspostavlja samo po sebi (!). Što nesebičnije služiš, to brže.

Odlučan korak da bi mogao napredovati, sastoji se u tome da prozreš igru svojih osjetila i razmišljanja te počneš tražiti. Zato uvijek iznova ponavljam: jedan partner, jedno srce, jedna seksualnost; jer ne smiješ izbjegavati prigodu da te partner suoči s tobom samim. Prihvati taj izazov. Ne uklanjaj mu se s puta, već kreni tim putem. Tvoj partner je Bog i zbog toga što prije ili poslije dovodi do Boga u tebi. Nitko na svijetu ne može ti bolje od njega pojasniti kako tvoja pozornost ne smije biti uvijek usmjerena na izvanjsko. Prije ili poslije moraš se okrenuti svojoj nutrini, to je glavni Kozmički zakon koji određuje mnoge od tvojih života. To je i smisao tvog razvoja, koji je zbivanje. To znači, jednog dana – uvjetovano dobrom karmom koju si izgradio dobrim djelima – naći ćeš Boga u sebi i ustanoviti da si oduvijek u sebi nosio ono što si tražio negdje drugdje. Zato je tvoj partner važan put prema Bogu jer si u svojoj ljubavi prema njemu tražio, osjećao i doživljavao Boga. Time je tvoj partner važan most između izvanjskog i unutarnjeg svijeta: ti u njemu doživljavaš nešto novo, nešto izvandimenzionalno, što te više ne pušta. Ovdje za tebe započinje nov put koji preko bolova vodi istinskoj sreći. Jer Boga, kojega doživljavaš u partneru i koji čini da se topiš od ljubavi, predanosti i sreće, ti zamjenjuješ sa svojim partnerom. Zato misliš kako je partner izvor tvoga blaženstva. Kako je on sve ono što tražiš. Ali on to nije. On je samo posrednik. I kao posrednik on je – uvjetovan majom ( privid, varka ) – konačan, nesavršen, nedovoljan. Tu se skriva razočaranje za tebe. Svog si partnera gledao i doživljavao kao Boga, a jednoga dana moraš osjetiti kako on nije Bog, nego tek Božje zrcalo. Uvidjet ćeš da nisi gledao u samo Sunce, nego tek u njegovo fascinantno zrcalo, u Mjesec. U trenutku kada se suočiš s tom istinom, osjetit ćeš želju da pobjegneš. Uvjeren si kako to nije pravi partner za tebe. Sigurno negdje postoji neki čovjek koji bolje odgovara tebi jer ima upravo ono što se bojiš da ne možeš naći u svog partnera.