S.S.Doliwa

 

            Duševni partneri

 

 Vjernost je važna jer održava brak i prijateljstvo. Pod prijateljstvom ne podrazumijevam odnose na pokus, već druženje između pripadnika istog spola. Ako muškarac razmišlja nema li možda njegova žena odnos s njegovim prijateljem, ako žena sumnja ne sastaje li se njezin muž potajno s nekom od njezinih prijateljica, tada ne mogu postojati prijateljstva. Ako nema prijateljstva među pripadnicima istog spola, društvo nema opstanka i propada.

Vjernost je važna iz još jednog razloga. Zbog nevjere dolazi do prekida odnosa među osobama koje su u osnovi namijenjene jedna drugoj. One se tada orijentiraju nanovo i započinju nov odnos s novim partnerom koji u početku nije bio njima namijenjen. To zvuči sasvim jednostavno – gotovo banalno.

Kako bismo ovome pitanju dali dubinu koju zaslužuje, najprije moramo pobliže pojasniti što zapravo znači „biti namijenjen jedan drugome“.

Poznata je izreka da se „brakovi na Nebu sklapaju“. Ta izreka vrijedi na više načina. Kao prvo, ona daje do znanja da nije „čista slučajnost“ ako se dvoje sretnu i odluče stupiti u brak. Drugo, ta izreka ukazuje na to da parovi nisu zajedno samo jedan život, a da u sljedećem imaju drugog partnera. To bi stvaralo strašnu zbrku u kojoj nitko više ne bi znao tko kome pripada. K tome dolazi još i to da je jednom paru potrebno najmanje dva do tri života da bi se dobro razumjeli. A još i više da bi se mogli stvarno dobro slagati. Kada bi duša u svakom životu imala novog partnera, nikada ne bi imala ispunjavajući odnos, već bi doživljavala samo borbu i prepirku.

Ljudi zato imaju svoga duševnog partnera, svoju blizanačku dušu koju uvijek nanovo sreću te u zajednici s njom kroče putem svog razvoja.

S pomoću primjera četiriju duša pogledat ćemo što se događa ako ljudi kroz vjernost ne uvedu jasnoću u njihove odnose i ne održe je. Zbog jednostavnosti mi ćemo ih nazvati Francoise, Denise, Pierre i Jean-Marc; iako su oni u svom životu mijenjali ime, a djelomično i spol.

Denise je prije mnogih života započela odnos s Pierreom. Dobro su se razumjeli. To je išlo dobro tijekom nekoliko života, iako su živjeli u sasvim različitim društvenim sredinama i više puta promijenili spol. Bili su sretni i zadovoljni razvijajući se zajedno. Tada je došao život u kojem je Pierre bio muškarac, a Denise žena. Pierre je zahvaljujući iskustvu iz prošlog života, u kojem je živio kao bijedno plaćen postolar, postao veoma častohlepan. On je pod svaku cijenu želio steći ugled i bogatstvo. Kako se rodio u odgovarajućem društvenom okružju, pružila mu se prilika da ostvari svoju častohlepnost tako što je dobio važan položaj u upravi pokrajine u kojoj je živio. Učinio je mnogo dobra, pomogao mnogim ljudima i bio vrlo širokogrudan u darivanju. No, istodobno je bujao i njegov ego. Sve je više kritizirao Denise i ljude koji su mu bili podređeni. Pritom je vodio raskalašen život i ohrabrivao Denise da se i ona isto tako ponaša. Umjesto da ga podsjeti  na njegovu bračnu vjernost, i Denise je imala ljubavnike.

To je išlo tako sve dok se brak nije raspao i njih dvoje se raziđoše. Denise je bila vrlo povrijeđena. Ona, međutim, nije spoznala u čemu je njena osobna pogreška, zbog čega nije ništa naučila. Nasuprot njoj, Pierre je bio zadovoljan takvim rješenjem. On je sada mogao neometano živjeti svoj egoizam i svoju egocentričnost. Imao je mnogo ljubavnih pustolovina , koje ga međutim nikad nisu uspijevale učiniti potpuno zadovoljnim. To je tako išlo cijeli njegov život.

U slijedećem životu on je ponovo sreo Denise i smrtno se zaljubio u nju. Osjećao je tako intenzivnu bliskost, prepoznavanje i ljubav da je osjećao kako će sagorjeti ako ga Denise ne usliša. Ona je međutim bila još toliko povrijeđena prošlim životom da je, doduše, osjećala kako je Pierre privlači, ali smatrala ga je i jako opasnim. Zato se udala za Jean-Marca, kojega je upoznala u prošlom životu nakon što se rastala od Pierrea.

I Pierre se oženio drugom ženom. Ali, i Pierre i Denise osjećali su stanovito nezadovoljstvo, neku nelagodu prema svojim partnerima. Oboje su nesvjesno tražili bliskost i povjerenje koje je među njima nastalo tijekom mnogih zajedničkih života.

Pierre je tijekom cijeloga života mislio na Denise i zato se nikako nije mogao u potpunosti posvetiti svojoj partnerici. Denise se s vremenom privikla na Jean-Marca i s vremenom joj je uspjelo otvoriti svoje srce. Ona međutim još nije naučila lekciju koju joj je život zadao. Stoga je Jean-Marc također počeo imati afere. Ona se tome od početka suprotstavila, njezino je stajalište bilo sasvim drukčije od onoga koje je imala u braku s Pierreom. Dolazilo je do svađa, prepirki i uvreda tako dugo dok Denise nije na kraju otišla.

I s kime se nakon nekog vremena sprijateljila? Naravno, s Pierreom, koji je u svojoj potištenosti oženio Franzoise. Sada je započelo strašno natezanje i borba, pri čemu je Denise na sebe navukla mnogo negativne karme miješajući se u tuđi brak. Brak je naime i onda svet ako spaja dvoje ljudi koji međusobno nisu duševni partneri. Preko tog braka Denise je spoznala da se bračni partner mora boriti za očuvanje svog odnosa.

Usprkos svojim naporima Franzoise nije mogla spasiti brak s Pierreom. Ona se uklonila s poprišta borbe da bi se u slijedećem životu ponovno pojavila.

Pierre je shvatio koliko mu Denise znači. Ali on je još morao naučiti kako je to bolno imati muža koji neprekidno juri za drugim ženama. On je zato tijekom više života bio žena i morao je doživjeti kako Denise, ovaj put kao muškarac, pravi karijeru i stalno izlazi s drugim ženama, dok je on razrješavao svoj odnos prema Franzoise.

Nakon prvoga već opisanog raskida njima je ponovno uspjelo – na jednom višem stupnju – živjeti život zajedno u stvarnom skladu.